Bageri, kamioni i dizalice zagospodarili su središtem Šibenika. Koliko ih ima od Poljane kroz Kalelargu do Medulića po metru četvornim, nije ih bilo ni kada se gradio autoput, dobacuje u šali jedan Šibenčanin!
I zaista, srce je grada pretvoreno u veliko gradilište. Strojevi nadiru sa svih strana, a osim radova na plinovodu koji su došli do Vanjskog i prekopane Poljane, tutnje i na Meduliću. Zahuktali su se radovi na palači Divnić gdje se gradi luksuzni hotel, a ruši se i u palači Galbiani koja se pretvara u crveni muzej i velikim se dijelom sufinancira novcem iz EU fondova.
Od buke i prašine ovih dana nije lako stanovnicima, ali ni vlasnicima poslovnih prostora u tom dijelu grada. Svima njima, ističu, drago je što se gradi i što Šibenik dobiva nove sadržaje, ali su istovremeno zabrinuti kako preživjeti dok radovi traju, a kupaca je, osobito početkom godine, ionako malo. Bit će ih još i manje će ih biti, jer će ih hodanje kroz gradilište i prašinu dodatno odvraćati od dolaska u središte grada.
Govore to prodavačice iz nekoliko trgovina u Kalelargi koje, kažu, ovih dana imaju više posla s metlom i krpom za pranje kojima se bore protiv prašine, negoli s kupcima.
-Kod nas je ajme ako se ne radi, ajme ako se nešto radi! Ne znam je li se baš moralo početi graditi odjedanput sa svih strana. Za budućnost je to sve jako lio. Samo do tada treba preživiti, a ne znan što će biti kada se cila Poljana počne kopati. Ko će uopće doći u grad? Ljudi se ne mogu kretati po gradilištu – sumnjičava je Anita Babačić iz trgovine donjeg rublja.
Slično misle i u susjedom dućanu asesoara, a šibenski zlatar Niko Bisaku, koji je sa svojih 40 godina rada u Kalelargi vjerojatno najdugovječniji trgovac u toj ulici, primjećuje kako bi oblaci prašine bili manji kada bi gradilište na palači Divnić bilo bolje ograđeno i zaštićeno, a još ga više žulja to što gradska uprava dopušta da mnogi poslovni prostori u središtu grada rade samo ljeti.
-Bolje je da se radi. Valjda ćemo izdržati dok traju ovi grubi građevinski radovi. Ali, prazni poslovni prostori koji rade samo ljeti, odbijaju ljude. Grad ne bi smio dozvoliti da svaki drugi dućan u Kalalargi zimi bude zatvoren. Kako mi ostali možemo raditi u takvim uvjetima – pita se Bisaku.
A da gradska uprava u novonastaloj situaciji i te kako može pomoći obrtnicima i poduzetnicima smatra i optičar Jozo Topić.
-Čovjeka veseli kada vidi da se ovako radi, da se donose nove vrijednosti i kvaliteta. Drago mi je i da je sada investitorima lakše, jer kada sam ja uređivao kompleks Lege, nije se moglo raditi cijeli dan, materijal se mogao voziti i odvoziti samo od 13 do 16 sati, a nisu mogli doći ni veliki strojevi i tehnika. S druge strane, jasno da je teško poslovati dok ovi radovi traju i ne mogu se načuditi da u gradskoj upravi nemaju sluha za to. Mogli bi nam, da hoće, dok radovi traju smanjiti ili ukinuti razne takse i naknade. Evo, neka ukinu spomeničku rentu dok se ne završe radovi u Kalelargi i Poljani – zaključuje Topić i dodaje kako je i ovaj put izostala komunikacija gradske uprave i komunalnih poduzeća s investitorima na palači Divnić i Galbiani, jer je ovo prilika, kaže, da se s fasada skinu brojni kabeli od kojih neki, tvrdi, nisu ni u funkciji.
Konkretne prijedloge za gradsku upravu ima i Leo Jajac, vlasnik modnog dućana kraj Medulića.
-Drago mi je što se sve ovo gradi i uređuje, jer je to dugoročno gledano jedna lijepa priča. Ali činjenica je i to da ti radovi sada odvraćaju kupce. Grad bi nam mogao izići ususret i osloboditi ili smanjiti nam komunalnu naknadu, račune za Čistoću, omogućiti nam neke benefite da preživimo – poručuje Jajac.
