Sjajni projekt šetnice u kanalu sv. Ante po broju svakodnevnih izletnika, šetača i rekreativaca koji uživaju u ugodnome ambijentu uz more i borove iz dana u dan dokazuje da je bio pun pogodak. Šepa međutim, s održavanjem, a nama se u redakciju javlja sve više građana s ozbiljnim zamjerkama na čistoću svoga omiljenog boravišta, mnoštvo otpadaka u prirodi duž staze i na šljunčanim plažicama.
Pola godine, uoči turističke sezone i nešto poslije, šetnicu čiste i prazne koševe za otpatke četvero zaposlenih na javnim radovima o trošku HZZO-a i države, a potom nastupi mrtvo razdoblje kada na tim poslovima tamo nema nikog.
- Ne bježim od takvih ocjena, to jest problem, a do narednoga turnusa javnih radova koji bi trebali započeti nadam se, za mjesec dana, potpisat ćemo ugovor sa "Čistoćom". Od ponedjeljka pa nadalje, čistači će na šetnicu dolaziti dvaput tjedno i to će županijski proračun koštati nekoliko tisuća kuna – najavljuje Anita Babačić, ravnateljica županijske JU Zaštićene prirodne vrijednosti koja upravlja šetnicom. Iskreno se nada da će JU uskoro imati dvojicu vlastitih zaposlenika na svakodnevnom održavanju, no o tome će ozbiljnije razmišljati nakon ljeta.
Aniti Babačić teško je bilo ne povući paralelu sa stavom Ivana Klarina, načelnika Općine Tisno i tamošnje šetnice uza koju se pruža edukativna pomorska staza, kojom također upravlja županijska JU.
- Izgradili ste i osmislili stazu, a općina će brinuti o čistoći, kazao je Klarin. Jednako tako mogla nam je pomoći i šibenska gradska uprava u razdoblju kada nema javnih radova, jer je šetnica dio grada, no što je tu je, mi upravljamo, mi ćemo i platiti, kazala je Babačić, dodajući da dosta otpadaka ostavljaju i vlasnici brodova privezanih kod laboratorija Hrvatskih voda, a nikome ne plaćaju za vez.
No, to samo potvrđuje nesređene odnose u ovim segmentima života javnih prostora, slično kao i s golemom plastičnom cijevi koja je odnekud doplutala na plovni put i ometala promet, te ju je lučka kapetanija nasukala na plažu Terraneo. No, još se nitko nije pretrgnuo da je odveze na Bikarac, gdje joj je jedino mjesto.
Dakako, ni korisnici šetnice nisu svi baš cvijeće, naprotiv. U svojoj nedavnoj objavi na facebooku poznati sportski ribič Emil Špec srami se što se naziva ribolovcem jednako kao i oni lovci na orade koji provode dane uz šetnicu ostavljući za sobom hrpice smeća, otpadaka i zamršena klupka odbačenog ribolovnog najlona, pogibeljnog naročito za ptice i druge životinje koje se u njega lako zapetljaju.