Na današnji dan, 15. siječnja, prije 25 godina Hrvatska je postala međunarodno priznata država. Ključnu ulogu u priznavanju hrvatske samostalnosti i neovisnost odigrala je Njemačka zajedno s Vatikanom. Njemačka je istoga dana uspostavila i diplomatske odnose s Hrvatskom, a prisjećanje na te dane i pitanje gdje je Hrvatska danas i kako žive njezini građani postavili smo Šibenčanima koji su pristavši na anketu, mišljenje o tomu kako se danas živi u pravilu radije zadržali za sebe.
Goran Ban:
U ono vrijeme to je bilo najbolje što nam se moglo dogoditi. Ushićenje je bilo veliko. To je bila normalna stvar. Danas, 25 godina poslije plus je to što smo u EU, a sada koliko ćemo to znati iskoristiti da idemo dalje, da se prestanemo prepucavati u glupim stvarima, da se uhvatimo ekonomskih pitanja – vidjet ćemo.
Ivana Magdalena Stavljenić:
Živimo jako loše. Mladi bježe iz Hrvatske, jer nema posla, ne mogu riješiti stambeno pitanje, radimo ko konji, plaće su nam nikakve, a cijene rastu. Imam 27 godina, otvorila sam obrt i zatvorila. Sve mi je propalo. Ukratko - država stalno traži da joj se nešto plaća, a premalo daje!
Jadranko Mušić:
Imao sam 16 godina kada se to dogodilo. Ne mogu se točno sjetiti gdje sam bio u to vrijeme, no sjećam se da je situacija bila takva da je bilo teško očekivati da će rat tako skoro završiti. A danas gdje smo? Vidite i sami, nismo baš puno napravili, a mogli smo… Sad mi još nešto rekao, ali bolje ne!
Maja Divljaković:
Dobro se sjećam tog dana. Bila sam u New Yorku, živjela sam tu u to vrijeme. Priznanje se nekako očekivalo u to vrijeme i kada se dogodilo svi smo bili veseli. Gdje smo danas? Ne bih o tomu… Mogu samo reći da osobno dobro živim, ali malo mi je žalo kada pogledam oko sebe i vidim što se sve događalo.
Jasmin Fazlagić:
Ja sam šibenski zet i današnji datum svakako je veliki dan za Hrvatsku. Ja sam trenutačno u BIH, ali jednom ću živjeti u ovom gradu, a ovo već jest moja država tako da čestitam svim građanima dan međunarodnog priznanja. Kada govorimo o tomu kako se danas živi, mogu reći da na televiziji vidim ljude koji zaista mondenski žive, ali i one koji komad kruha traže po kontejnerima. Na žalost, ovih drugih je više. Vjerujem da bi se uz pametno vodstvo i politiku to moglo promijeniti.
Mirjana Milanović:
Mi smo naučili puno kukati, a svi živimo relativno dobro. Ali za dobrobit se moramo sami izboriti - raditi i raditi i raditi! Ne očekivati od države da ona stalno nešto daje. Moramo biti aktivniji i sami se brinuti za sebe. Dobro se sjećam današnjeg dana prije 25 godina. Bila sam na Prviću. Bilo je puno euforije i obećanja. Neki su se ljudi nakraju možda i razočarali. Recimo, branitelji, jer ipak si oni ti koji su oslobodili ovu zemlju. Njima treba uvijek davati!
StoryEditorOCM
ŠibenikAnketa:25 godina priznanja Hrvatske
Bili smo ushićeni, a danas mladi bježe iz zemlje, radimo k'o konji, a plaće su nikakave
15. siječnja 2017. - 18:57