Valjda i svaka ptica na grani u Šibeniku dobro zna! Tvrđava Šubićevac (Barone) kulturna je atrakcija godine u Hrvatskoj! Baš kao što je to laskavo priznanje prije dvije godine dobila i Tvrđava sv. Mihovila, prva gradska utvrda obnovljena novcem iz europskih fondova.
I dok svi hvale turistički uzelet Šibenika, gradonačelnik Željko Burić iskoristio je priliku i svim skepticima poručio kako je nagrada tvrđavi Barone potvrda da Šibenik ima jasan cilj i strategiju turističkog razvoja!
No, kako se u tu strategiju uklapaju brojni poslovni prostori koji se zatvaraju u Kalelargi i staroj gradskoj jezgri ostavljajući grad u atvetnjskoj praznini i mrtvilu do sljedećeg ljeta i turističke sezone. Nejasno je i kako u toj strategiji funkcionira pretvaranje nekad stambenih zgrada i kuća u apartmane i apartmaniće, pa se umjesto revitalizacije tog dijela i povratka stanovništva, događa samo ubrzana depopulacija! O pitanju cilja i strategiji, da se vratimo Tvrđavi Barone, puno bi pak kazao i neuređeni okoliš, pristupni putovi i prometnice do te utvrde.
Mjesecimai nakon što je ta sada već priznata turistička atrakcija počela raditi, nitko se više prostorom oko tvrđave nije bavio. Obližnja šuma u jadnom je stanju s mnoštvom oboljelih i osušenih borova koji, nakon što dođe jači vjetar ili kiša, padaju na cestu i obližnje staze. Šubićevo šetalište, prometnica koja od nadvožnjaka vodi do tvrđave, primjerice, nema ni trotoara za pješake, unatoč tomu što već sam naziv sugerira kako je to predio namijenjen šetnji i šetačima. Kako onim turističkim, kojih nakon otvorenja tvrđave i te kako ima, tako prije svega samim građanima Šibenika.
A na toj šetnici, uz samo parkiralište iza tvrđave smjestila se i jedana nevelika kućica, nekadašnja stražarnica vojne policije koja se tu nalazila, a u dijelu kojeg se danas nalazi jedino dječji vrtić. I upravo je taj objekt svojevrsni kontrapunkt uređenoj tvrđavi i podsjetnik kako mjerodavni u gradskoj upravi probleme nerijetko ni ne vide, a kamoli da ih rješavaju. Ili ih, što bi svakako bilo strašnije, ignoriraju? Naime, sporna prizemnica od kojih desetak metara četvornih u katasrofanom je stanju. Zapuštena je i derutna, išarane fasade i zemljanog krova koji samo što ne padne na tlo prijeteći da ozlijedi zalutalog zanatiželjnika. Već dvadesetak godina bode ona oči svima koji prođu Šubićevim šetalištem, ali sada kad je tvrđava okićena titulom kulturne atakcije godine i kada su za njenu obnovu utrošene milijune kuna, neshvatljivo je da se u gradskom proračunu nije našla ni lipa za uklanjanje, sanaciju ili što li već te kućice.
Jasno, nije ovdje riječ o najvećem i gorućem problem grada. Ni slučajno! Pa ipak, tako mali raspadajući objekt uz parkiralište tvrđve Barone, puno više govori o stihiji i nasumičnosti u turizmu, nego o strategiji i razvoju. Uostalom, svoje o tomu jasno govori i bodljikava žica kojom je još uvijek opasana bivša vojarana vojne policije udaljena svega desetak metara ili nešto više od najnovije hrvatske kulturne atrakcije!