Kažu da je čovjek s brodom dva puta sretan – prvi put kad ga kupi, drugi put kad ga proda. Tako je izgleda i s hrvatskom politikom, i u njoj si samo dvaput sretan – prvi put kad te imenuju ministrom, drugi put kad ti kažu da to više nisi. Pa se opet možeš vratiti u anonimnost. I ne zanimati nikoga.
Tko danas zna gdje je, što radi i čime se uopće bavi, recimo, Lovro Kuščević. Bili su ga puni portali, novine, radio i televizija, Otvoreno i Zatvoreno, njega i njegovih nekretnina, zemljišnoknjižnih izvadaka i uložaka, legalizacija, namjena i prenamjena, PUP-ova i GUP-ova... a danas samo godinu dana nakon što je otišao, smijenjen, maknut ili je dao ostavku, odnosno natjeran na nju, nitko se više i ne sjeća čega je bio ministar. Show must go on. Sada su drugi u điru......