Hrvatski zavod za javno zdravstvo više ne želi razgovarati o Covidu-19.
Zaključili su da je "javnost naširoko informirana" o svemu što treba znati vezanom za epidemiju Covida-19 u Hrvatskoj pa je HZJZ odlučio "da se daljnji komentari na temu završetka epidemije neće davati", navodi Faktograf u svojoj analizi.
Pa kažu dalje:
Evo točnog citata, sadržanog u odgovoru na upit koji je HZJZ-u poslala televizija N1, raspitujući se zbog čega je uprava HZJZ-a na čelu s Krunoslavom Capakom odlučila zabraniti Bernardu Kaiću, glavnom epidemiologu HZJZ-a, već dogovoreni intervju u emisiji "Točka na tjedan":
"Hrvatski zavod za javno zdravstvo nije uveo ‘silenzio stampa‘. U izjavama koje su 11. svibnja, odmah nakon proglašenja kraja pandemije, dali ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak i zamjenica Ivana Pavić Šimetin sve je bilo rečeno na tu temu, a dodatno smo na mrežnim stranicama objavili preporuke za postupanje nakon proglašenja prekida epidemije COVID-19. Također, gostovanjem ravnatelja u medijima taj dan i u Dnevniku HTV-a, naširoko su obuhvaćene teme vezane uz tijek epidemije.
Od samog početka pa do kraja epidemije stručnjaci HZJZ-a su svakodnevno bili na raspolaganju svim medijskim kućama i javnosti, uključujući i N1, kojoj smo nebrojeno puta davali izjave i osigurali gostovanja. S obzirom na to da je javnost naširoko informirana vezano uz epidemiju COVID-19 i njezin završetak, unutar naše institucije je odlučeno da se daljini komentari na temu završetka epidemije neće davati i da ćemo sve naše kapacitete usmjeriti na obavljanje redovnih djelatnosti s ciljem očuvanja javnog zdravlja."
Citirana izjava HZJZ-a sadrži dvije problematične tvrdnje.
Prva, da je proglašen kraj pandemije Covida-19, nije točna, iako se zadnjih dana u javnom prostoru često ponavlja. Odlukom Vlade RH proglašen je kraj epidemije u Hrvatskoj, a ranije je Svjetska zdravstvena organizacija priopćila da više ne smatra Covid-19 globalnom zdravstvenom krizom (odnosno, u terminologiji koju koristi SZO, public health emergency of international concern – PHEIC), ali nije proglasila kraj pandemije.
Za vjerovati je da su u HZJZ-u toga svjesni i da se radi o lapsusu. Međutim, znatno je spornija druga tvrdnja iz citiranog priopćenja, prema kojoj je hrvatska "javnost naširoko informirana vezano uz epidemiju COVID-19 i njezin završetak". Netočnost ove teze vrlo se jasno odražava u (dez)informacijama koje kolaju hrvatskim javnim prostorom, kao i u statistički evidentiranim posljedicama širenja Covida-19 u Hrvatskoj.
Dezinformatori protiv zataškavanja
Pokušajima da se epidemija u Hrvatskoj potiho pošalje u povijest bez smislene javne rasprave o kvaliteti upravljanja najvećom javnozdravstvenom krizom ovog stoljeća odmah su se pokušali okoristiti najaktivniji među internetskim dezinformatorima.
Rubni portali, čiji poslovni model počiva na monetizaciji dezinformacija, tj. na prihodima od servisa za oglašavanje temeljem klikova koje privlači emotivno zapaljivi sadržaj, krenuli su ponavljati svoje stare teze: da je opasnost od pandemije Covida-19 namjerno prenapuhana kako bi se netko okoristio posljedičnom krizom, da su cjepiva protiv Covida-19 zapravo beskorisna ili čak opasna te da je širenje Covida-19 trebalo ignorirati umjesto da se pokušava suzbijati.
Pokušaji da se javna rasprava o Covidu-19 naprasno prekine za njih predstavljaju dokaz da su čitavo vrijeme bili u pravu, da su dezinformacije koje objavljuju zapravo točne i da se pokušava zataškati velika zavjera koja stoji u pozadini pandemije.
Argument u korist ispravnosti svojih činjenično neutemeljenih stavova dobile su i javne osobe koje su najustrajnije promovirale dezinformirajuće tvrdnje o pandemiji Covida-19, poput diskreditiranog znanstvenika Gordana Lauca i kontroverznog poduzetnika Nenada Bakića te opozicijskih saborskih zastupnika iz redova nacional-populističke desnice, Marina Miletića iz Mosta i Stephena Nikole Bartulice iz Domovinskog pokreta.
S margine u mainstream
Takva promišljanja, usprkos činjeničnoj nepotkrijepljenosti, dopiru i do medijskog mainstreama. Branimir Pofuk je u Večernjem listu 16. svibnja objavio kolumnu u kojoj iznosi niz netočnih tvrdnji i neutemeljenih teza, upućujući čitatelje na Gordana Lauca kao važan izvor informacija. Lauc je Pofukov tekst, na portalu dostupan samo pretplatnicima Večernjeg lista, objavio na svom Facebook profilu.
"Kraj pandemije bez pobjedničkih zvona i rekvijema nije u skladu s uvjeravanjem da smo bili u pogibelji opasnijoj i od rata", naslov je Pofukovog članka, u kojem se autor pita kako je moguće da je "obična administrativna odluka najprije Svjetske zdravstvene organizacije, a onda i naše Vlade" odjednom okončala pandemiju Covida-19.
Pandemija, kao što smo već utvrdili, nije okončana. Virus se i dalje širi svijetom, ali uvjeti u kojima se širi više nisu isti: mutirao je u sojeve koji kod zaraženih izazivaju blažu kliničku sliku, a znatno smanjeni broj hospitalizacija i smrtnih slučajeva omogućuje i imunitet stečen cijepljenjem i/ili prebolijevanjem Covida-19.
Prema službenoj objavi od 15. svibnja, u proteklih je sedam dana u Hrvatskoj zabilježeno 252 novih slučajeva zaraze virusom SARS-CoV-2, a umrlo je 17 osoba. U bolnici je 15. svibnja bilo 205 osoba oboljelih od Covida-19, a četvero pacijenata bilo je na respiratoru.
Drugim riječima, Covid-19 u zadnje je tri i pol godine postao puno manje opasan nego što je izvorno bio, ali i dalje nije bezopasan.
Epidemija smrtonosnija nego rat
Nadalje, već sam naslov Pofukovog teksta lako dovodi čitatelja do neutemeljenih zaključaka. Epidemija Covida-19 u Hrvatskoj, suprotno tvrdnji iz naslova Pofukove kolumne u Večernjem listu, doista jest bila pogibeljnija nego rat.
Na dan 19. svibnja 2023. godine, službena statistika bilježi 18.230 žrtava novog korona virusa. Točan broj ubijenih u Domovinskom ratu nije poznat, ali različite procjene govore o broju civilnih i vojnih žrtava u rasponu od 15 do 18 tisuća [1, 2, 3].
Kolumnist Večernjeg lista, međutim, ne vjeruje službenim brojkama. Tvrdi da nikad nećemo doznati točan broj žrtava Covida-19, ali iznosi tezu da su "premnoge smrti pripisane isključivo COVID-u". Za ovu tvrdnju Pofuk, naravno, ne iznosi nikakve dokaze.
U stvarnosti, podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da službene brojke možda čak i podcjenjuju ukupni broj žrtava epidemije u Hrvatskoj. Evo što Državni zavod za statistiku kaže o višku smrtnosti u Hrvatskoj od početka epidemije:
"Promatrajući razdoblje otkad je službeno proglašena epidemija bolesti COVID-19 u Republici Hrvatskoj, broj umrlih od ožujka 2020. do veljače 2023. porastao je za 12,4% u odnosu na petogodišnji prosjek za isto razdoblje, odnosno umrlih je bilo 19 671 više.
U prosincu 2020. bilo je dosad najviše umrlih u Republici Hrvatskoj u jednome mjesecu, odnosno 7 608 umrlih. U odnosu na petogodišnji prosjek za isti mjesec, to je povećanje od 63,9% ili 2 967 umrlih više."
Ovoj objavi priložen je i grafikon koji pokazuje višak smrtnosti kroz vrijeme. Najveći viškovi smrtnosti zabilježeni su na zimu 2020. i 2021. godine, dakle upravo u vrijeme kad se Covid-19 u Hrvatskoj najviše širio. U oba slučaja je broj mrtvih počeo padati nakon što su postrožene nefarmakološke epidemiološke mjere usmjerene prema ograničavanju širenja virusa.
Također treba naglasiti i da službene brojke ne obuhvaćaju ljude koji su umrli od posljedica prebolijevanja Covida-19. Različita istraživanja pokazuju povećan rizik od smrtnih slučajeva kod osoba koje su preboljele Covid-19 i do 18 mjeseci nakon bolesti. Povećani smrtni rizik uglavnom je povezan s komplikacijama u kardiovaskularnom sustavu [1, 2, 3, 4].
Drugim riječima, ukupni broj žrtava Covida-19 u Hrvatskoj je enormno velik, veći od populacije gradova veličine Svete Nedelje, Dugog Sela, Poreča ili Metkovića..
Relativiziranje utemeljeno na činjeničkim i logičkim pogreškama
Svemu tome usprkos, Pofuk u svojoj kolumni iznosi stav da su nefarmakološke epidemiološke mjere kojima se diljem svijeta suzbijalo širenje virusa bile ne samo nepotrebne, nego i diskriminatorne. Da ni to nije točno, pokazuje pravna analiza Ureda pučke pravobraniteljice, u kojoj se eksplicitno tvrdi da covid-potvrde nisu bile diskriminatorne za većinu građana. Jedina društvena skupina za koju su mjere mogle biti diskriminatorne su osobe koje zbog narušenog zdravstvenog stanja nisu mogle primiti cjepivo, stajalo je u analizi Ureda pučke pravobraniteljice.
Pofuk ponavlja još jedan argument koji je popularan među onima koji koriste dezinformacije da bi relativizirali prijetnju koju Covid-19 predstavlja po javno zdravlje – da u medijima vlada cenzura. Evo točnog citata:
"Da se ne zavaravamo, u našim je mainstream medijima, kao i u svijetu, vladala cenzura. Koronaške dogme nisu se smjele dovoditi u pitanje."
Za pretpostaviti je da Pofuk smatra kako su u medijima bili cenzurirani oni koji dijele njegov stav da Covid-19 nikad nije ni bio naročito pogibeljan. Problem je što takav stav nije moguće utemeljiti ni na kakvim dokazima ili činjenicama; upravo suprotno, podaci pokazuju da je virus SARS-CoV-2 u svijetu usmrtio skoro sedam milijuna ljudi. Ta brojka bi bez brzog razvoja cjepiva bila i znatno veća; procjenjuje se da su cjepiva protiv Covida-19 spasila milijune života [1, 2, 3, 4].
Činjenice iz stvarnog svijeta jasno ilustriraju zašto zastupnici teze da epidemiju smrtonosne zarazne bolesti treba ignorirati u medijima nisu naročito zastupljeni; posao novinara je da objavljuju točne i provjerene informacije, a ne da otvaraju javni prostor za činjenično neutemeljene stavove. Ono što kolumnist Večernjeg lista neopravdano naziva cenzurom je, dakle, izvještavanje koje se pridržava profesionalnih i etičkih standarda u novinarstvu.
Na koncu treba primijetiti i da je Pofukov članak, usprkos brojnim logičkim i faktografskim pogreškama, objavljen upravo u jednom domaćem mainstream mediju. Kad bi Pofukova teza o cenzuri bila točna, za pretpostaviti je da bi i njegov tekst bio cenzuriran.
O čemu država ne želi razgovarati
Sad kad smo kroz prikaz obilja dezinformacija koje kruže hrvatskim javnim prostorom utvrdili evidentnu netočnost HZJZ-ove tvrdnje da je hrvatska javnost "naširoko informirana vezano uz epidemiju COVID-19", nužno je osvrnuti se i na izgledne stvarne razloge zbog kojih institucija predvođena Krunoslavom Capakom više ne želi voditi razgovore o Covidu-19.
Važan uvid u tom smislu pruža press konferencija koju su Capak i ministar zdravstva Vili Beroš održali nakon odluke o proglašenju kraja epidemije u Hrvatskoj. Kada su ih novinari pokušali upitati jesu li tijekom zadnje tri godine u nečemu pogriješili, bi li s današnjim znanjem nešto napravili drugačije, naišli su na izostanak samokritičnosti.
Štoviše, krivnju za posljedice pandemije Covida-19 u Hrvatskoj je ravnatelj HZJZ-a svalio na cjepivo, što su se promotori dezinformacija požurili predstaviti kao nekakvo veliko priznanje (primjeri arhivirani ovdje i ovdje).
"Nadali smo se da će cjepivo kad dođe biti bolje nego što je ovo bilo. Nažalost, to je bilo veliko razočaranje, očekivali smo veću zaštitnost, ali ipak je štitilo od težih oblika bolesti i sigurno je spasilo mnoge živote, ali razočaranje je bilo", kazao je Capak.
Citirana tvrdnja ravnatelja HZJZ-a evidentno nema činjenično utemeljenje. Cjepivo je pružalo znatnu zaštitu protiv izvornog soja virusa SARS-CoV-2, za koji je i razvijeno, da bi razina zaštite kasnije opadala sa svakom novom mutacijom. Iako se virus kroz godine promijenio, cjepivo još uvijek pruža određenu zaštitu, posebno od teške bolesti i smrtnih ishoda. Također, Capakova teza da je cjepivo krivo za visok broj smrtnih slučajeva u Hrvatskoj ne objašnjava zbog čega gotovo sve ostale članice Europske unije imaju osjetno manji broj smrtnih slučajeva s obzirom na broj stanovnika; od Hrvatske su gore samo Mađarska i Bugarska. Najnižu smrtnost među članicama EU imaju visoko procijepljene Nizozemska, Danska i Finska.
Farmaceutske kompanije
Što je, dakle, stvarni razlog tako visoke smrtnosti od Covida-19 u Hrvatskoj odnosno o čemu to doista HZJZ ne želi razgovarati? Ključni dio odgovora u svojoj dezinformirajućoj kolumni nesvjesno detektira Branimir Pofuk, kad piše:
"Za sebe mogu reći da nikada nisam povjerovao u to da je državama općenito, a osobito našoj, odjednom zdravlje, život i dobrobit svih njenih građana apsolutni prioritet. Duboko sam uvjeren da su mnoge, ako ne i sve, a osobito naša vlastita do srži korumpirana država jednostavno za tako nešto nesposobne. Dobrobit svih građana protivi se principima koji su, ako ne zakonima, a onda svakako kriminalnom višedecenijskom praksom, ugrađene u same temelje te države. Isto vrijedi i za svjetske farmaceutske kompanije kojima je vlastiti profit najsvetije pravilo, uvijek važnije od zdravlja ljudi. O tome, samo ako želite znati, svjedoče mnogi primjeri i presude svjetskih sudova".
Kolumnist Večernjeg lista je, dakle, jedan od mnogobrojnih građana koji ne vjeruju institucijama hrvatske države, kao ni farmaceutskim kompanijama. Nedvojbeno je da za takvo nepovjerenje postoje objektivni razlozi.
Farmaceutske kompanije, kao što Pofuk točno primjećuje, imaju dugu povijest amoralnog i koruptivnog djelovanja, o čemu je Faktograf već pisao. Isto važi i za hrvatsku državu, koja je povjerenje građana tijekom zadnja tri desetljeća prokockala nizom dokumentiranih primjera korupcije, klijentelizma, nesposobnosti i nemara.
S takvim obrascem vladanja nastavilo se i tijekom pandemije Covida-19. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) najprije je privatizirala upravljanje odgovorom na epidemiju, tako da ključne odluke nisu formirali neovisni stručnjaci, već isključivo posjednici HDZ-ove stranačke iskaznice. Donesne odluke su, shodno tome, uglavnom bile netransparentne i nejasno obrazložene (o čemu smo pisali još na vrhuncu pandemije), a kriteriji za odlučivanje o tome što je dozvoljeno, a što zabranjeno su se mijenjali ovisno o političkim potrebama vladajuće stranke.
Povjerenje građana
Povjerenju građana u državne institucije ne doprinosi ni raširena korupcija, koja nije zaobišla ni državnu potrošnju vezanu za epidemiju Covida-19. Istraživački novinari tako su razotkrili sumnjive višemilijunske poslove koje je od Ministarstva zdravstva dobila firma prijatelja ministra Beroša, kao i aferu s falsificiranim antigenskim Covid testovima na čijoj se preprodaji obogatio sin bivšeg HDZ-ovog saborskog zastupnika. Oba slučaja istražuje USKOK.
Istovremeno, tijekom zadnjih godina provedene su brojne studije koje dokazuju da je povjerenje u institucije možda i najvažniji faktor uspješnog epidemijskog odgovora (1, 2, 3, 4, 5). Države u kojima građani vjeruju javnim institucijama uspješnije ograničavaju širenje virusa te imaju osjetno manju smrtnost nego države u kojima je povjerenje u institucije nisko.
Ako ne vjeruju javnim institucijama, građani će lakše povjerovati oportunistima koji se služe dezinformacijama u pokušajima ostvarivanja vlastitih političkih ili poslovnih interesa pa zbog toga odbijati cijepljenje ili se upuštati u druge oblike rizičnog ponašanja za vrijeme trajanja epidemije. Brojevi hospitaliziranih i mrtvih pokazuju da se upravo to dogodilo u Hrvatskoj tijekom pandemije Covida-19.
Iz svega navedenog nameće se zaključak koji je u naslovu svog komentara sažeo novinar Telegrama Jasmin Klarić: "Rasprava o pandemiji u interesu je javnog zdravlja, ali nije u interesu HDZ-a".
Poštena rasprava o pandemiji bi, naime, podrazumijevala uvažavanje naučenih lekcija, priznavanje grešaka i osmišljavanje strategije osposobljavanja zdravstvenog sustava za kvalitetnije upravljanje budućim javnozdravstvenim krizama.
Međutim, to bi značilo i da članovi HDZ-a moraju priznati kako su stranački interes prečesto stavljali iznad javnog. Jasno je da se to neće dogoditi; HDZ greške ne priznaje ni inače, a kamoli u predizborno doba. U naredne dvije godine održavaju se parlamentarni, europarlamentarni, predsjednički i lokalni izbori. Vladajućoj stranci stoga najviše odgovara da se njihovi postupci tijekom pandemije što prije zaborave, piše Faktograf.
Na gore navedeni tekst reagirao je i Gordan Lauc, njegovu objavu pogledajte OVDJE.