Neki su se ugušili u vlastitim aferama. Drugi su otpali zbog Agrokora. Trećih nema zbog sumnjivih Mercedesa, kokošinjaca izraslih u vile, “roštilja” od 120 kvadrata. Vikendica koje su zapravo ljetnikovci. I domova za siromašne studente iz Hercegovine i Dalmacije koji su uređeni u trampi sa franjevcima za nekretnine u centru Zagreba.
Njih sedmorica tu su, međutim, od početka.
I njih su pratili skandali. I oni su se pravdali zbog loših poslova i nepoštivanja zakona. Nalazili se pod baražnom vatrom iz oporbe, koprcali na konopcima, za dlaku izmicali smjeni.
Ali su, unatoč svemu, uspjeli opstati.
Danas, kada je postalo jasno da je dvije trećine ministara koji su potvrđeni u Saboru 19. listopada 2016. u međuvremenu ostalo bez svoje fotelje – a odlazak Milana Kujundžića pritom nije iznimka, nego pravilo – odlučili smo vidjeti tko su članovi Vlade koji su preživljeli. Koji su u Banskim dvorima od početka. Izdržali sve izazove. I ostali u sedlu do kraja.
Jedan od njih je Zdravko Marić, ministar koji četvrtu godinu suvereno – premda pomalo ziheraški – vodi državne financije. Marić je u početku – još tamo davne 2017. - doslovno za dlaku izbjegao smjenu. Agrokor se našao na koljenima, a Marić pod optužbama da je pogodovao svojem bivšem gazdi Ivici Todoriću. U to je vrijeme premijer najurio Most iz Vlade i krenuo u potragu za novom saborskom većinom.
U jednom od najdramatičnijih glasanja u povijesti hrvatskog pravosuđa tadašnji SDP-ov zastupnik Tomislav Saucha – optužen da je maznuo veliku lovu na ime dnevnica dok je bio šef Milanovićevog premijerskog ureda - pretrčao je na stranu vladajućih i glasao protiv smjene. Omjer je na koncu bio 75:75. Sa Sauchinim glasom pao bi Marić, a vrlo vjerojatno i čitava Plenkovićeva Vlada. Ovako, Marić je ostao, Plenković se dogovorio sa HNS-om, a Saucha uspio u računici da će se protiv teških optužbi lakše braniti kao saborski zastupnik, nego što bi mu to pošlo za rukom bez tog statusa.
Vremena nisu mazila ni ministra obrane Damira Krstičevića. Sve je još nekako klapalo dok na red nisu došli avioni. Krstičević se uspio izboriti za više novca, pa vojnici više nisu morali čizme kupovati na internet oglasnicima. Borbeni zrakoplovi trebali su biti kruna njegove ministarske karijere.
A onda je uslijedio pravi pravcat fjasko. Amerikanci nisu dali dozvolu Izraelu za prodaju F16 Barrak. A Krstičević, koji se ufao da će zeleno svjetlo ipak doći i kada je svima bilo jasno da neće, ostao je kratkih rukava. Bijesnio je kada su mu u Saboru ironično uručili maketu aviona. Ljutio se i na Izraelce i na Amerikance. Ponajviše na hrvatsku oporbu. U jednom je trenutku doista visio na koncu. Ali je ipak uspio ostati.
Od početka mandata na svojoj je poziciji ostao i Tomo Medved. Ministar branitelja koji je ispunio većinu zahtjeva pobunjenih “šatoraša” iz Savske. Osigurao da status branitelja dobiju i pripadnici Civilne zaštite koji su bili pod oružjem. Intenzivirao preventivne liječničke preglede branitelja. I prijetio novinaru Indexa Vojislavu Mazzoccu zbog teksta koji je problematizirao zapošljavanje ministrovog sina u zaštitarskoj tvrtci koja radi za Ministarstvo branitelja.
Ministarska fotelja se pokazala sigurnom i za Garija Capellija. Ministra turizma koji je iza sebe imao i briljantnih, i problematičnih sezona. Ali ne i nekih većih afera.
Što vrijedi i za Olega Butković. Možda nije svaki put bio u milosti premijera Plenkovića. Ali mu i nije dao nekog velikog povoda da ga smjeni. U njegovom je mandatu počela realizacija važnih projekata, od Pelješkog mosta do modernizacije željezničke mreže. Za kojima se, bar kako sada stvari stoje, ne vuku repovi.
Nina Obuljen Koržinek najveći udar je preživljela prije nego je postala ministrica kulture. U vrijeme kada je na tu poziciju pikirao Zlatko Hasanbegović. A Plenković tvrdoglavo inzistirao da to mjesto ipak pripadne ovoj Dubrovkinji. Sve što je uslijedilo kasnije pokazalo se kao “business as usual”. Sa malim budžetom i neredom dokle god pogled seže, Obuljen Koržinek se nije baš proslavila. Knjižari i izdavači su i dalje na koljenima. HRT u priličnom kaosu. Nezavisni mediji godinama nisu dobijali dotacije iako je novac za to osiguran u Europskom socijalnom fondu. Ali je zato Tonko Obuljen, brat ministrice kulture, imenovan predsjednikom Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM).
U Vladi je od – uz premijera Andreja Plenkovića – ostao još samo jedan član: Tomislav Ćorić. Mandat je započeo kao ministar rada, a završava ga kao ministar zaštite okoliša i energetike. Čvrstim stavom u izboru novoga ravnatelja Nacionalnog parka Plitvice – iako je lokalni lički HDZ imao svoju kandidatkinju – pokupio je simpatije javnosti. Ovaj Hercegovac nema neprijavljenih vikendica niti oranica. Nije bio uključen u suspektne zamjene, niti je umanjivao vrijednost svoje imovine.
Pa je, za razliku od onih svojih 13 kolega, ipak – opstao.