Čim je Državno izborno povjerenstvo objavilo prve neslužbene rezultate po kojima se vidjelo da je Zoran Milanović (53) novi predsjednik Hrvatske, MUP mu je odmah dodijelio osiguranje.
Osiguranje mu je ponuđeno i kada je ušao u drugi krug, ali ga je navodno odbio.
No, kad položiš prisegu i postaneš predsjednik, onda te se ne pita, tjelesne čuvare dobiješ i ne možeš ih se odreći. Čak i jutro nakon izbora specijalne MUP-ove jedinice protueksplozivne zaštite su pregledavale i automobile u Krajiškoj ulici u kojoj živi novi šef države.
Došli su i policijski psi, ništa se nije prepuštalo slučaju. I zgrada u kojoj živi Milanović će nakon inauguracije dobiti status štićenog objekta prve kategorije.
Milanoviću i njegovoj obitelji, dakle supruzi Sanji (50), sinovima Anti Jakovu (21) i Marku (15), cijeli život se mijenja naglavačke, sloboda će im praktički biti ograničena, bit će pod paskom jednog ili više specijalno obučenih policajaca. Ako policija procijeni, gospođa Milanović će dobiti pratnju i na svom radnom mjestu, dakle u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) gdje radi kao epidemiologinja i voditeljica Odjela za promicanje tjelesnog zdravlja.
Također, radi i na Katedri za medicinsku statistiku, epidemiologiju i medicinsku informatiku na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Sanja Milanović bi se mogla odreći te zaštite, ali morala bi potpisati pismeno očitovanje.
Milanovićev sin Ante Jakov studira pravo u nizozemskom Groningenu, te će naša policija obavijestiti tamošnje Ministarstvo unutarnjih poslova na tu činjenicu i shodno procjeni će ovisiti hoće li i MiIanović junior dobiti zaštitu.
Drugi, mlađi sin također će biti obuhvaćen mjerama zaštite, a o obujmu će odlučiti policija i obitelj Milanović.
No, da nije lako živjeti pod budnim okom zaštitara, najbolje zna Stipe Mesić, koji je bio posljednji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije i u dva mandata predsjednik Hrvatske.
Čuvali su ga i dok je bio prvi predsjednik Vlade RH, kao i predsjednik Sabora. Dok je nakratko šefovao Jugoslavijom, kažu nam stručnjaci za osiguranje, bio je pod iznimnim mjerama osiguranja; nekih je bio i sam svjestan, a neke mjere nadzora su određene i bez njegova znanja, što zbog zaštite njegova života, a što zbog praćenja i nadzora njegova kretanja.
Stjepan Mesić, dakle, već 30 godina živi u simbiozi sa svojim čuvarima. Naime, i danas ima osiguranje.
Nije ga tražio, kaže nam bivši predsjednik, procjena MUP-a je bila da bi bilo dobro da ga ima. Mesić nam kaže da mu čuvari ne smetaju jer je, ističe, navikao na njihovu stalnu prisutnost. S nekima je ostvario i prisan kontakt, pa mu na kraju dođu i kao dobro društvo.
Dužnosnici, osim što se brinu da im je tjelesni čuvar sposoban, navode i da im je bitna diskrecija, pa su neki bivši premijeri sami birali svoje čuvare. Mesić kaže da to nije činio.
- Nikad nisam birao zaštitare, imao sam povjerenja u sustav.
A što se tiče diskrecije, nikada ništa nije iscurilo iz mog ureda ili moje okoline u svih deset godina mog mandata predsjednika Hrvatske, dakle to su bili profesionalci koji su pošteno radili svoj posao.
Što se tiče toga je li teško biti pod 24-satnom paskom, mogu reći da sam se ja na to naviknuo, ali mojoj je obitelji bilo puno teže, jer ipak na neki način imate ograničeno kretanje, znate da je netko uvijek uz vas, pa im i nije bilo previše ugodno, Njima je laknulo kada je završio moj drugi mandat - kaže nam Stipe Mesić.
Za vrijeme njegova mandata osiguranje je stalno motrilo na njegovu suprugu Milku, a prema potrebi i procjeni na kćeri Dunju i Sašu. Naime, Mesića je ljuta desnica često prozivala, a bilo je i izrečenih prijetnji i uživo i na internetu.
Stoga je policija motrila da se što ne dogodi njemu ili njegovoj obitelji. Posebno je bilo škakljivo vrijeme kada je Mesić smijenio generale koji su u rujnu 2000. javnosti uputili pismo jer nisu bili zadovoljni postupcima Haaškog suda i odnosom države i medija prema nekim vojnim zapovjednicima i Domovinskom ratu, a kulminacija brige za predsjednika je bila tijekom velikog HDZ-ova prosvjeda na splitskoj Rivi. Tada je osiguranje bilo na maksimumu, a Mesićev protokol je morao do u tančine policiji dostaviti kretanje tadašnjeg predsjednika.
Ivo Josipović je kao predsjednik imao malo neobičnije želje od svojih prethodnika, ali i nasljednika: htio je što manje pompe.
- O dijelu konkretnih aspekata moje zaštite dok sam bio predsjednik ne mogu govoriti, ali ono što vam mogu reći je da sam inzistirao na što tišem osiguranju, bez rotirki, velike strke i galame.
Također, ni moja supruga nije imala stalno osiguranje na svom radnom mjestu, inzistirali smo da sve bude puno diskretnije.
Osiguranje je imala kada su bili neki posebni događaji i kad je MUP tako procijenio. Inače, ja sam koristio samo jedan automobil i nisam htio dodatnu automobilsku pratnju, a kad sam išao u grad imao sam, u pravilu, samo jednu osobu koja me pratila.
U posljednje vrijeme primjećujem da najviši državni dužnosnici koriste puno veći obujam osiguranja, prolaze i jure s puno automobila pod rotirkama, čuva ih velik broj ljudi.
Valjda je takva procjena, ne mogu se miješati u prosudbe MUP-a. Što se tiče osiguranja koje je mene čuvalo bili su jako diskretni i dobro su radili svoj posao - kaže nam bivši predsjednik Ivo Josipović.
Kristijan Družeta, stručnjak za samoobranu i zaštitu VIP i štićenih osoba, kaže nam da političari ne bi sami smjeli birati tko će ih čuvati, nego to trebaju odrediti stručne službe MUP-a. Međutim, 2011. Nikola Jelić, tada novinar, a današnji Milanovićev glasnogovornik, napisao je u Jutarnjem listu da je tadašnji premijer Milanović osobno izabrao da mu šef osiguranja bude Goran Vuković Vuk, profesionalac koji je čuvao i pokojnog Ivicu Račana.
Naime, Vuka su, nakon što je HDZ opet došao na vlast, progonile neke struje u HDZ-u, degradirali su ga i čak poslali u najnižu policijsku organizacijsku jedinicu, u postaju na Trnju, iako to po svojim vještinama i stručnosti nije zaslužio.
I drugi su pak izvori navodili da se Milanović ipak imao pravo upetljati i spasiti Vuka koji je slovio kao veliki profesionalac, a pojedini ljudi bliski HDZ-u nisu ga mogli vidjeti “nacrtanog”. Vuković je danas u mirovini.
- Mišljenja sam da se svi poslovi osiguranja trebaju u potpunosti prepustiti profesionalcima.
Osobe, specijalisti zaštite štićenih osoba, ne štite štićenu osobu zbog njezina imena i prezimena, nego zbog funkcije koju obavlja. Dakle, ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi štićena osoba trebala birati tko će je „čuvati”.
Mjere zaštite i osiguranja se provode i trebaju se provoditi na temelju sigurnosnih prosudbi i stvarnih rizika i to treba biti u potpunosti prepušteno profesionalcima koji izvršavaju te kompleksne poslove.
Iz bliske povijesti možemo vidjeti da je svaki od prethodnih predsjednika i zadnje predsjednice imao drukčiji broj ljudi koji je bio vidljiv u neposrednoj zaštiti. To se odnosi na osiguranje u mjestu i pokretu.
Što se tiče putovanja, tu treba razlikovati službena i privatna putovanja kao i putovanja u inozemstvo i tuzemstvo.
Službe nadležne za obavljanje protokolarnih poslova štićenih osoba dužne su sigurnosno-obavještajnim agencijama i nadležnoj ustrojstvenoj jedinici MUP-a pravodobno dostaviti podatke o putovanjima i programu aktivnosti za domaće štićene osobe.
Svako od prije navedenih putovanja ima posebne zahtjeve ovisno o zemlji gdje se putuje i propisima te zemlje - kaže Družeta, dodajući da se procjena rizika radi kontinuirano, svakodnevno, a uz MUP u prosudbi sudjeluje i SOA.
Koliko će se u smislu osiguranja promijeniti život izabranog predsjednika Zorana Milanovića, u odnosu na njegov život prije nego je postao predsjednik, pitali smo Družetu, inače autora knjiga koje se bave zaštitom osoba i imovine.
- Biti će značajnih promjena. Sa svim tim promjenama izabrani predsjednik je upoznat jer je već bio u sustavu štićenja kao predsjednik Vlade . I premijer i predsjednik se svrstavaju u štićene osobe I. kategorije.
Dobit će tim ljudi koji će se brinuti o njegovoj sigurnosti, a vjerojatno će tako biti i s njegovom obitelji.
Naime, Uredbom o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja, propisano je da su članovi uže obitelji (supružnici, roditelji, djeca) štićenih osoba I. kategorije od dana njihova stupanja na dužnost do dana odlaska s dužnosti štićene osobe III. kategorije.
Oni, obitelj, mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite koje proizlaze iz statusa štićene osobe, o čemu su dužne pisanim putem izvijestiti MUP - kaže nam Družeta, koji navodi i da osiguranje predsjednika i drugih ne bi trebalo nazivati “bodyguardovima” ili tjelohraniteljima, nego specijalistima zaštite štićenih osoba - SZŠO.
- Od “tjelohranitelja” se očekivalo da rješava probleme, kritične i pogibeljne situacije, a od SZŠO se očekuje da spriječi i umanji mogućnost takvih kritičnih događaja svojim proaktivnim pristupom zaštite i poduzimanjem svih preventivnih mjera.
To ne znači da specijalisti zaštite štićenih osoba nisu spremni za one najgore kritične situacije kada trebaju izložiti svoj život da bi zaštitili život štićene osobe od smrti. Baš zato ovaj posao ne mogu raditi svi ljudi unatoč njihovom mogućem izgledu jer kod zaštite štićenih osoba glavno oružje je mozak, a ne mišići ili pištolj - napominje Družeta.
Ovisno o značaju dužnosti koju obnaša štićena osoba, štićene osobe dijele se u tri kategorije, prva, druga i treća.
Štićene osobe I. kategorije:
– predsjednik Republike Hrvatske,
– predsjednik Hrvatskoga sabora,
– predsjednik Vlade Republike Hrvatske,
– predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske,
– predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Osim ovih navedenih, štićene osobe I. kategorije su i osobe pod međunarodnom zaštitom:
– predsjednik ili poglavar strane države, šef Vlade i parlamenta strane strane države, vodeće osobe međunarodnih organizacija koje imaju status štićene osobe na temelju međunarodnog prava.
Štićene osobe II. kategorije:
– ministar unutarnjih poslova
– ministar vanjskih i europskih poslova
– ministar obrane
– glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske
– mandatar za sastav Vlade Republike Hrvatske
– kandidati za predsjednika Republike Hrvatske u drugom izbornom krugu
– novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske od dana objave rezultata izbora do dana stupanja na dužnost.
Može li predsjednik inzistirati da nema nikavog osiguranja ili ipak nema pravo na takve želje?
- Štićene osobe I. kategorije, odnosno predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik Hrvatskoga sabora, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, ne mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite koje proizlaze iz statusa štićene osobe.
Druge štićene osobe I. kategorije mogu se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite koje proizlaze iz statusa štićene osobe, o čemu su dužne pisanim putem izvijestiti Vladu Republike Hrvatske - kaže nam stručnjak za sigurnost štićenih osoba Kristijan Družeta.
Pored osoba određene su i kategorije štićenih objekata i prostora.
Štićeni objekti i prostori I. kategorije:
– Ured predsjednika Republike Hrvatske, Pantovčak br. 241 u Zagrebu
– objekt Hrvatskoga sabora, Trg sv. Marka br. 6 i 7 u Zagrebu
– objekt Vlade Republike Hrvatske, Trg sv. Marka br. 1 i 2 u Zagrebu
– sjedište Ustavnog suda Republike Hrvatske
– sjedište Vrhovnog suda Republike Hrvatske
– objekti stanovanja štićenih osoba I. kategorije.
– Štićeni prostori I. kategorije su i drugi objekti za vrijeme boravka štićenih osoba I. kategorije u njima.
Štićeni objekti - prostori II. kategorije:
– reprezentativni objekti i prostori: “Državna rezidencija”, Visoka ulica br. 15 i 22, Zagreb, “Vila Brijunka”, “Bijela vila”, “Vila Jadranka”, “Kaštel”, otok Vanga (Krasnica) i otok Galija na Brijunskom otočju te “Vila Kovač”, Vlade Avelinija 42, Hvar,
– sjedište Ureda predsjednika Republike Hrvatske nakon prestanka obnašanja dužnosti,
– sjedište Ministarstva unutarnjih poslova,
– sjedište Ministarstva vanjskih i europskih poslova,
– sjedište Ministarstva obrane i Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske,
– sjedište Državnog odvjetništva Republike
– sjedište Zavoda za sigurnost informacijskih sustava,
– sjedište Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija,
– objekti Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost,
– objekti sigurnosno-obavještajnih agencija,
– objekti stanovanja štićenih osoba II. kategorije,
– diplomatska i konzularna predstavništva Republike Hrvatske u inozemstvu.
MUP-u smo poslali nekoliko upita, među njima i onaj o broju čuvara, a iz Ministarstva nam je samo poručeno kako je sve riješeno Uredbom o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja.
Stručnjaci za osiguranje nam navode da je najteže bilo čuvati predsjednika Franju Tuđmana, razumije se, jer je bio rat, ali i Mesića zbog njegovih stavova o ratnim zločinima i negativnom pogledu na politiku HDZ-a u Hrvatskoj i BiH. A najlakše je bilo, kažu, čuvati Ivu Josipovića koji nije bio konfliktna osoba, niti je davao izjave ili donosio odluke koje su mogle dovesti do reakcija nekih društvenih grupacija.