svaka čast Priča ovog 29-godišnjaka nadahnut će mnoge: Josip je rođen gluh, predavanja je pratio čitajući profesorima s usana, a nakon diplome isplatio mu se sav trud; Odmah je dobio posao o kojem sanjaju mnogi

svaka čast

Josip Ivanković, 29-godišnjak je rodom iz Trebižata u Čapljini i pravi dokaz da se u životu ne smije odustajati. Josipu je nakon rođenja ustanovljena gluhoća, a kako bi razvio govor i tehniku slušanja obitelj se preselila u Hrvatsku.

Kroz život se Josip susretao s mnogim preprekama koje je uspješno savladao. Tako je završio Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu, a samo četiri mjeseca nakon diplome zaposlio se u tvrtki Rimac Automobili kao Embedded Hardware Engineer.

Razvoj govora i tehnike slušanja za Josipa je u djetinjstvu bio mukotrpan i dugotrajan proces, a u Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG u Zagrebu učio je govoriti vibracijama, pojačavanjem tona, vizualizacijom i učenjem anatomije.

- Kada sam učio izgovarati slovo 'r', morao sam dodirivati glasnice logopeda kako bih osjetio određenu vibraciju i titraje. Nakon toga bih ruku prislanjao na svoj vrat kako bih osjetio istu vibraciju. Najteža slova za izgovaranje kod gluhih su 'l, č, ć, đ, dž, lj i nj' jer ih ne mogu identificirati te su objašnjavaju preko anatomije usne šupljine. Kao da doktor, objašnjava organ srca, odnosno gdje krv ulazi, a gdje izlazi, objašnjava nam Josip koji je do osnovne škole polazio vrtić gdje je usavršavao vještinu socijalizacije.

- Tijekom odrastanja kao da nisam bio svjestan da sam gluh. Trebalo mi je vremena da shvatim tko sam ja, a najveća prepreka mi je bila što nisam mogao komunicirati sa svojim roditeljima od ranog djetinjstva. Nakon vrtića upisao sam redovnu osnovnu školu bez ikakve nastavne prilagodbe. Komunikacijski nesporazumi bili su sasvim normalni i prirodni, a mene je upornost gurala dalje. Tada sam se naučio snalaziti u svijetu čujućih i prikupljati informacije, govori Josip koji je od djetinjstva znao da želi upisati FER.

U početku mu je bilo teško zbog velike razlike u težini gradiva između srednje škole i fakulteta te je pao nekoliko ispita, ali to ga nije obeshrabrilo.

- Teško je bilo prilagoditi se. Zamislite situaciju da čitate prezentaciju, a profesor koji objašnjava za vas kao da je nevidljiv. Bilo je nemoguće u isto vrijeme čitati s usana i sadržaj prezentacije, objašnjava Josip napominjujući kako su profesori i kolege prema njemu bili izvrsni i susretljivi.

Krenuo je na dodatne konzultacije, a profesori su se brinuli kako ne bi propustio ništa s predavanja. Josip je uz mukotrpan rad i upornost u svom naumu i uspio te je 2015. godine postao prva gluha osoba koja je završila FER, a do prvog zaposlenja nije dugo čekao. Samo četiri mjeseca nakon diplome zaposlio se kod Mate Rimca.

- Na samom početku dobio sam prilično zahtjevan projekt koji sam morao dovršiti u mjesec dana koliko mi je trajao probni rok, a kada sam projekt uspješno završio dali su zeleno svjetlo za ostanak u firmi, prisjeća se Josip dodajući kako danas radi na projektu razvoja punjača za električni automobil, odnosno bavi se projektiranjem pločica i povezivanjem svih čipova na njima.

- U početku sam s kolegama imao problem komunikacijske prirode što je sasvim normalno, ali danas je takvih problema sve manje. Kolege znaju da trebaju polako pričati, ponoviti nekada više puta ili mi napisati na papir. Za čitanje s usana moram uložiti dodatnu energiju, a još je teže kada se radi o stručnim fazama. Zamislite da isključite svoje uši i da se očima fokusirate na usne, a netko vam govori "Mikrokontroler mora raditi na naponu od pet volti, a što se tiče serijske komunikacije koja se povezuje između mikrokontrolera i sklopovlja za obradu signala, to neka bude po SPT protokolu". U početku mi je bilo jako teško, ali tijekom ove tri i pol godine dosta sam se promijenio i postao smireniji, koncentriraniji i fokusiraniji na detalje, objašnjava Josip koji u slobodno vrijeme pomaže djeci koja imaju poteškoća u učenju.

- Kada sam bio mali, svi oko mene su se trudili pomoći mi kako god mogu i upravo zbog toga ja danas želim pomagati drugima. Djeci objašnjavam zadatke, motiviram ih za učenje, ma sve samo kako bi ustrajali u svojim snovima, priznaje nam Josip.
Planova za budućnost ima, a u jedno je siguran - ne planira otići iz Hrvatske.

- Volim putovati i uživati u prirodi jer me to opušta od poslovnog života, tako da planiram možda postati putopisac, za kraj će Josip.

Naslovnica HrvatskaSvijet

Najčitanije