Dva mjeseca nakon odlaska Vlade Galića i smjene Mate Radeljića, predsjednica Republike imenovala je nove savjetnike za unutarnju politiku i analitiku te obranu i nacionalnu sigurnost.
U oba slučaja Kolinda Grabar-Kitarović posegnula je za ljudima koji su i dosad bili angažirani u njezinu Uredu na Pantovčaku. Posao savjetnika za obranu obavljat će Zrinko Petener, dosadašnji tajnik Kabineta za obranu i nacionalnu sigurnost, dok će savjetnik za unutarnju politiku biti Vladimir Lončarević, koji je do sada predsjednici pisao govore. Time je posao kompletiranja Ureda predsjednice Republike dovršen: nešto ranije savjetnica za strateške politike i odnose s Hrvatskim saborom i Vladom postala je bivša novinarka Mirjana Hrga.
– I Petener i Lončarević najbolji su mogući izbor. Riječ je o prefesionalcima umjerenih stavova koji ni po čemu nisu dvojbeni – smatra jedan visokopozicionirani političar iz HDZ-a koji dobro poznaje situaciju u Uredu predsjednice. Uvjeren je da s ovakvim sastavom svojeg tima Kolinda Grabar-Kitarović spremno ulazi u izbornu godinu. Vlado Galić, koji je svoju poziciju kompromitirao kontaktima s Franjom Vargom, glavnim sudionikom afere SMS, i Mate Radeljić, koji je godinama zagovarao sukob s Plenkovićevom Vladom i otklon prema radikalnijoj desnici, na Pantovčaku su definitivno prošlost.
Zanimljivo je da se Petenerovo ime počelo spominjati netom nakon Galićeve ostavke. Riječ je o kadru koji dolazi iz obrambeno-obavještajnog sustava. Nakon diplome na Visokoj policijskoj školi dugo je godina radio u Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji, a 2014. došao je na čelo Odjela za multilateralne poslove i Odjela za NATO i EU u Upravi za obrambenu politiku MORH-a. Doktorirao je na temi asimetričnog rata i transformacije oružanih snaga SAD-a, a stručnjak je za odnose s NATO-om i kibernetičku sigurnost. Neki utjecajni krugovi na njegovoj su poziciji željeli vidjeti načelnika Centra vojnih škola "Petar Zrinski", brigadira Damira Stručića, no Petener je očito dobio prednost.
Lončarević, pak, u predsjedničkom Uredu radi još od 1999., kada je bio pomoćnik Siniši Tataloviću, savjetniku za unutarnju politiku tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića. Spada u red katoličkih intelektualaca umjereno konzervativne orijentacije. Diplomirao je kroatistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a doktorirao je na Fakultetu Družbe Isusove na vezi književnosti i hrvatskog katoličkog pokreta. Bio je glavni urednik katoličkog lista MI, a surađuje i s "Glasom koncila", gdje objavljuje seriju tekstova o svećenicima koji su zadužili hrvatsku kulturu.
Karla Eterovića je tako predstavio kao redovnika koji je opjevao Sinjsku alku i hrvatske velikane, a fra Branka Marijića kao glazbenog stručnjaka koji je na znanstven način proučavao gangu. Krunoslava Draganovića, bosanskohercegovačkog svećenika, nadbiskupskog tajnika, a zatim i predstavnika Katoličke crkve u izaslanstvu NDH pri Svetoj Stolici – koji je nakon sloma NDH održavao tzv. štakorsku rutu kojom su ustaše, a vjerojatno i sam Ante Pavelić, prebjegli u Južnu Ameriku – promovirao je pak kao autora od čijih je djela profitiralo više država. I čovjeka koji je i stvarao i pisao povijest. Lončarević se fokusirao uglavnom na Draganovićev znanstveni i istraživački rad vezan uz povijest bosanskohercegovačkog katoličkog puka, dokumentiranje pokolja nad Hrvatima u BiH te partizanske poratne zločine. O njegovu angažmanu tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, Lončarević piše:
"Iz talijanskih zatvora i logora oslobodio je više stotina Hrvata, Slovenaca, Srba, Crnogoraca i Albanaca. Nakon rata ostao je u Rimu pomagati hrvatskim izbjeglicama pred progonima komunističkih vlasti te izvješćivao političke krugove Zapada o stanju i prilikama u Hrvatskoj i o stradanju hrvatskoga naroda."
Lončarević podsjeća da su Draganovića jugoslavenske vlasti kod Trsta 1967. na koncu otele, a suđenje je izbjegao zbog, kako ističe Lončarević, pritiska Vatikana i Austrije. Zauzvrat, morao je ostati u zemlji i obvezati se na šutnju.