Broj poginulih u rušenju autocestovnog nadvožnjaka u Genovi još je privremen s tendencijom rasta. Jučer popodne zbir je stigao do 39 mrtvih, od kojih troje djece (8, 12, 13), a broj teško ozlijeđenih do 16 od kojih 12 u kritičnom stanju („crveni kodeks“ talijanskog sustava trijaže). Neki su u međuvremenu podlegli ozljedama.
U opasnosti od rušenja je i sljedeći nosivi stup, pa je povećan broj evakuiranih stanovnika iz kuća u Sampierdareni, na koje bi se mogla srušiti sljedeća sekcija nadvožnjaka (dvojica su izgubila život u uredu gradske čistoće, djelomice zgnječenome). Vatrogasci su iselili njih 668, ne zna se koliko ih je još otišlo spontano.
Prošli u zadnji tren
Nije poznat ni broj živih izvučenih iz ruševina, jer vatrogasci naprosto nemaju kada sabirati statistiku. Neizvjestan je i broj „nestalih“.
Dobro je prošao vozač dostavnog kamiona tvrtke Basko koji se zaustavio na dva-tri metra od ruba ceste pa pobjegao pješke nazad prema tunelu, zaustavljajući druga vozila. Odlično je prošao bivši nogometni vratar Davide Capello, koji se nije zaustavio nego je zajedno s automobilom sletio tridesetak metara pa se zaglavio između dvije grede. Izvukli su ga, otpremili u bolnicu, odakle je otpušten neozlijeđen.
Imala je sreće i francuska obitelj koja je s djecom krenula na ljetovanje dovoljno brzo da su za dlaku izmakli provaliji koja se otvorila iza njih. Dvije talijanske obitelji s djecom nisu prispjele na trajekt za Sardiniju: pale su i zgnječene zajedno s priborom za plažu i dječjim igračkama.
Je li tako moralo biti? „Morandijev most“ jedan je od pet nadvožnjaka koji su skrahirali posljednjih godina.
Građen je u doba beskrajnog povjerenja u prednapregnuti beton, pa je projektant od njega dao sazdati i ovjere na kojima je most visio o pilonima. Oni su kasnije udvojeni „klasičnom“ čeličnom užadi – ali je pokleknuo stup.
Uslijed vibracija na betonu nastaju mikropukotine, kroz njih ulazi vlaga pa oksidacija nagriza čelik koji postupno gubi nosivost. Proces je brži ako je blizu morska sol, kao u Genovi. Općenito se smatra da je rok trajanja armiranobetonske mosne konstrukcije oko 50 godina, pa joj se vijek produžuje izvanrednim održavanjem. Ili se ruši i gradi nanovo. Autoceste za Italiju raspisale su natječaj za izvanredno održavanje tog nadvožnjaka, ali on je bio brži od birokratskih rokova.
Koncesionar je Benetton
Stefano Marigliani, ravnatelj genoveškog trakta Autocesta za Italiju, tvrdio je i prekjučer, nakon nesreće, da apsolutno „nije bilo nikakava znaka koji bi najavio opasnost“, te da je svaki dio ceste podvrgnut nadzoru svaka tri mjeseca. Ali nije spomenuo statiku.
Senator Maurizio Rossi s Montijeve liste je u Senatu uzalud interpelirao upozoravajući na dotrajalost i mogućnost rušenja Morandijeva mosta.
Ministar unutrašnjih poslova vicepremijer Matteo Salvini (Liga) i ministar prometa Danilo Toninelli (PoKret 5 zvjezdica) sada grme protiv koncesionara, konzorcija Atlantia u pretežnom vlasništvu braće Benetton. Najavljuju da će im oduzeti koncesiju i kazniti ih globom od 150 milijuna eura.I bez toga Atlantia je prekjučer na burzi izgubila 5,39 posto vrijednosti dionica – oko milijarde eura.
To je vjerojatno plašenje mečke rešetom: za 40 poginulih u padu autobusa s vijadukta Acqualonga na Autocesti A16, o čemu smo pisali, još nema ni prvostupanjske presude koja bi utvrdila krivicu Autocesta za Italiju – a bez pravosudnog motiva teško je dokazati kršenje koncesije i opravdati njezino povlačenje. Osobito u Italiji koja je pod postupkom Evropske unije jer je neke autoceste dala u koncesiju bez natječaja.
Zakon daje vladi tu mogućnost – ali bi se i sadašnja koalicija imala zašto pokriti ušima. Upravo su Zvjezdice uporno, glasno, koristeći i demonstracije i mitinge svog osnivača Beppea Grilla, spriječile da se oko Genove izgradi autocestovna obilaznica, nazvana Gronda (nadstrešnica). Tvrdili su kako je „puka pričica“ tvrdnja više stručnjaka u posljednjih desetak godina da bi se Morandijev most mogao srušiti uslijed dotrajalosti i preopterećenosti; grmjeli su da se za obilaznicu zauzimaju političari i uhljebi kako bi se domogli narodnih truda; objašnjavali su da je taj novac bolje uložiti u javni prijevoz i šinski promet (kao da je to ili-ili).
Kriva je - Europska unija!?
Uzalud je Antonio Brencich, profesor armiranobetonskih konstrukcija na Sveučilištu u Genovi, preklani objašnjavao da je došao čas nadvožnjak srušiti i nanovo izgraditi. Sada pak svi kažu da ga treba srušiti do kraja, jer i ostali dijelovi prijete padom.
Ministar Toninelli je i prije nekoliko tjedana najavio je da će pomno preispitati projekt Gronde (preispitivan već desetak godina), proučiti moguće alternative, poručivši da nije isključeno potpuno odustajanje od projekta.
Salvini se požurio, preko Twittera, uprti prstom, doduše ne u Rome koji su mu dežurni krivci, nego u Evropsku uniju kao sukrivca. Optužio je „evropska ograničenja koja nam onemogućuju potrošiti novac za sigurnost škola u koje idu naša djeca i autocesta kojima se voze naši trudbenici“. Ministar, po zanatu novinar, laže glatko, i ovaj put.
Alberto Magnani za privredni dnevnik Il Sole – 24 Ore podsjeća da ograničenja nemaju veze s mostovima te da je, dapače, Evropsko povjerenstvo tzv. Junckerovim planom 2014 ponudilo jamstvo Evropskog fonda za strateške investicije za 315 milijardi eura privatnih investicija u infrastrukturu, a plan je produljen do 2020. i svota povećana na pola bilijuna eura. Evropsko vijeće je u svibnju zahtijevalo i od Italije da „stimulira istraživanja, inovacije, digitalne vještine i infrastrukture posredstvom ciljanih investicija“.
Četvrto rušenje
Te privatne investicije dužan je uložiti koncesionar, koji na autocesti zarađuje. Vlada je to dužna nadzirati i poticati. Prema tome, Rim je i tu opalio ćorak, trudeći se okriviti svakoga prije nego Italiju.
Uostalom, vijadukt u Genovi je četvrti autocestovni koji se srušio u posljednje četiri godine, ali ni prethodni nisu bili dovoljno zvonce alarma. Nijedan još nije pravosudno sankcioniran.
Iskustvo kaže da će i ovaj put krenuti istrage, da će pozornost javnosti jenjati za tjedan-dva i da će, kao i obično, vuk ujesti magarca do sljedeće tragedije u umaku od čuđenja.
1600 VIJADUKATA
Većini istekao rok
Na autocestama s putarinom je oko 1600 vijadukata duljih od 100 metara. Samo njih dvjestotinjak izgrađeno je u ovom stoljeću. Većina ih je izgrađena od pedesetih do sedamdesetih, što znači da je većini vijek istekao ili istječe. Sve autoceste izgrađene do osamdesetih su amortizirane, što znači da se materijalni troškovi mogu usredotočiti na redovito i izvanredno održavanje, proširenje, poboljšanje. Zašto to koncesionari ne rade mogla bi ustanoviti politika, koja im je koncesiju dala. Zašto nepotrebno ginu žrtve moglo bi ustanoviti sudstvo, koje u Italiji sebi uzima biblijska vremena.