Kad demontaža režima ne ide iznutra, ubacivanjem ogromnih količina oružja i plaćenika sa svih strana svijeta, upaljač može biti oružani incident na granici kao povod u rat Turske i Sirije. Naime, nakon što je nekoliko raketa palo na granični grad Akcakale, turski je parlament odobrio napad na Siriju i to kad se procijeni da je to potrebno. Iako se Sirija ispričala zbog napada, posljednjih nekoliko dana razmjenjuju se granate po graničnim područjima, zasad samo lokalno.Time su otvorena vrata frontalnom sukobu dviju susjednih zemalja koji bi se, svi se analitičari slažu, lako prelio u susjedstvo i zapalio cijelu regiju. Osim što raspolaže jednom od najjačih vojnih sila svijeta, kao članica Turska za sobom ima cijeli NATO, Ameriku i Europsku Uniju, dok iza Sirije stoje Iran i Rusija. Iranu je za obranu svog teritorija Sirija svojevrsno predziđe, pad sirijskog režima i očekivani kaos nakon toga, poput kaosa u Libiji, otvara Iran kao sljedeću metu, drugim riječima, nema napada na Iran, dok ne padne Asadov režim u Damasku. Ta je priča, čini se, najnovijim ratnim igrama s Turskom ušla u završnicu. Rusija, drugi važni saveznik Sirije, tamo ima svoju jedinu vojnu mediteransku bazu u Tartusu ili srednjovjekovnoj Tortosi za koju su ratovalo i u vrijeme davnih križarskih ratova. Protekle dvije godine Rusi su zajedno s Kinezima u UN blokirali sve rezolucije protiv Asada i zapravo bili glavni politički zaštitnik režima. Ima li osim političke potpore i vojne pomoći? U posljednje vrijeme dosta se govorilo da Rusi u Siriju šalju svoje najsuvremenije protubrodsko i protuzračno oružje, jedino koje može parirati izraelskom i američkom, no čini se da najjača vojna potpora ipak dolazi iz Irana.NATO je već puno uložio u rušenje režima u Damasku. Posljednjih godinu vodi se intenzivna medijska kampanja najjačih svjetskih medija kojom se režim prikazuje krajnje krvoločnim, nije pošteđena čak ni gospođa Asad, dok se istovremeno ulaže mnogo novca u financiranje ubacivanja oružja i plaćenika. Godinu dana traju borbe po Siriji, pobunjenici (sa ili bez takozvani) povremeno uspijevaju uzdrmati režim bombaškim napadima i likvidacijama visokih dužnosnika, ali pokazuje se da smjene režima na taj način neće biti. Sirijska vojska očito djeluje i iz uvezenog suvremenog oružja, i što im je još važnije, tamo su ruski i iranski instruktori, plaćenici s iskustvom u takvom obliku ratovanja. Asad je sve dosad teškom mukom ipak kontrolirao situaciju, no otvaranje bojišnice s Turskom, ako sukobi eskaliraju, problem je s kojim se sam neće moći nositi. Otvorena su mu dvije bojišnice, jedna iznutra, drug iz pravca Turske, a treća u prikrajku je public opinion. Raketni napad iz Sirije po turskom graničnom području, odakle već dugo stiže oružje i logistika za pobunjenike, čemu god služio, mogao bi biti zapisan kao početak kraja.Mnogi u ovoj situaciji vide početak šireg regionalnog rata, ako ne i nečeg opasnijeg od toga. S jedne strane, NATO i Izrael s Turskom kao prethodnicom, s druge Sirija, Iran, libanonski Hezbolah s Rusijom u pozadini. Sljedećih mjeseci vidjet ćemo što će se dogoditi prije, pad Bašara al Asada bez rata izvan granica Sirije ili početak intervencije koja ima poslužiti istoj stvari, demontiranju omrznutog vlastodršca uz vjerojatni dugotrajni kaos u zemlji usporediv s onim libijskim. Gdje smo tu mi, a frka je u širem susjedstvu? Dok je bivši predsjednik Mesić s Asadom njegovao dobre odnose, ne smatrajući ga diktatorskim djecoubojicom, aktualna događanja na izazivaju nikakve reakcije nasljednika mu Josipovića. Stav Hrvatske, novije NATO članice, ogleda se jedino kroz vanjske poslove Vesne Pusić, a ministrica je svoje rekla. Sankcije Siriji, sankcije Iranu, članstvo u antirežimskim prijateljima Sirije. Nas i Amera 300 milijuna.Antun Masle