ŠIBENIK KOJEGA VIŠE NEMA Novi hotel 'Bellevue' nosi jednu tajnu; Otkriva nam je arhitekt Zoran Popović, koji je sa svojim partnerom Antom Miočem podigao prelijepo zdanje

ŠIBENIK KOJEGA VIŠE NEMA

Arhitekt Zoran Popović u memoriji šibenskog prostora ostat će upamćen po mnogo čemu, no ponajviše po uređenju jedne neuralgične točke posljednjih desetljeća, onoga friža na samom licu grada, na lijevom obrazu ako se gleda s mora na obalu, u kvartu pristaništa, benzinske crpke, Carine, autobusnog kolodvora.

Tamo je taj kreativac i poduzetnik napokon sredio cijeli jedan važan kantun grada i na mjestu ruševne zgrade koju ova generacija pamti kao zgradu bivše "Rivijere", sa svojim partnerom Antom Miočem podigao hotel "Bellevue". To nije samo hotel lijepa pogleda, nego i lijepa izgleda, no njegova arhitektura nije predmet ove priče...

Dug je put Zoran Popović prošao dok je uopće stao na nultu točku iza koje dolazi ograđeno gradilište i građevinski strojevi. Ali, sva je ta muka prošla, zgrada je, rekosmo, prelijepa, neuralgija nestala ko rukom, a u svom trbuhu hotel nosi jednu tajnu.

Doslovno u trbuhu. U današnjoj kuhinji hotela "Bellevue" u srednjem je vijeku bila šibenska gradska klaonica, sagrađena po nalogu gradske uprave izvan gradskih zidina, odnosno oslonjena na bastion sv. Katarine.

Krug hrane - od klaonice do kužine - tako je, eto, zatvoren u priči koja traje od sredine 17. stoljeća.

Ostao komad zida

Da bi prionuo izradi projekta za hotel "Bellevue", Zoran Popović morao je istražiti prostor. Moglo se to odnositi samo na tlocrtni dio buduće zgrade, jer upozoren je da je na tome mjestu od sredine 17. stoljeća stajao rečeni bastion svete Katarine. Njegovu izgradnju naložio je tadašnji providur Antonio Bernardo, a bastion je, zna se, bio jedan od fortifikacijskih objekata za obranu od Turaka.

Hotel, međutim, nije na mjestu bastiona, nego ispred njega, ali je na mjestu gradske klaonice. Protekom vremena i pustim gradnjama i izgradnjama na tom ukupnom prostoru bit će tu na mjestu današnjeg hotela kasnije i carina, i financijski ured, i zgrada "Revije" i "Rivijere", no sve to sad ostavimo po strani.

Zoran Popović istražio je ne samo lokaciju za budući hotel, nego kompletan okolni prostor. To je ona pačetvorina koju danas zatvaraju: blok od zgrade ex "Revije" ispod stare pošte, pa niz ex hotel "Krka" do novog hotela "Bellevue". Zatim ide duž obale gdje je nekoć bila zgrada Makale, a danas su tamo stambena zgrada TLM-a, kina "Odeon" iliti "20. april", dalje Carina, zatim zgrada Porezne uprave i Splitskim putem uzbrdo, gdje po lijevoj strani ostaju zgrade Hrvatskih voda, Glazbene škole i na kraju opet zgrada "Revije" od koje smo počeli ovaj ophod.

Negdje unutar toga nalazio se bastion svete Katarine. Naravno, nešto uže od današnjeg kvarta. More je oplakivalo stijene i bastion najmanje do mjesta gdje su danas podnožja svih tih zgrada - a i dublje u kopno.

No, vratimo se bliže gradu... Iza istočnog zida samostana sv. Frane nekad je postojala kružna kula, od kule je, preko vododerine ispod današnjeg donjeg dijela đardina, tamo gdje prema moru izlazi Ulica V. Nazora, jedan zid spajao tu kružnu kulu, odnosno utvrđeni Šibenik, s bastionom svete Katarine.

Temeljit kakav jest, Popović je radeći pripreme projekta hotela istražio kompletan prostor spomenutog bastiona, od kojega još postoji vidljivi, lijep komad ziđa. Danas je to zid jedne kuće iza hotela "Krka".

Sve ostalo prekrilo je vrijeme. I arhitektura.

Poduzetnik Makale

Popović je u arhivima i dokumentima pronašao valjda baš sve što mu je omogućilo da rekonstruira priču o nastanku, i nestanku, jednog povijesnog dijela grada, sve po godinama i po kartografskim, katastarskim i slikovnim prikazima.

Iz nekih starih crteža i grafika je razvidno: kad bi danas postojao bastion svete Katarine, Šibenik bi, poput Dubrovnika, imao zidine koje završavaju na stijenama, na sikama iznad mora!

No, evo kako je tekao slijed događanja na tom vrlo kompleksnom prostoru od kojega se, rekosmo, danas vidi još samo jedan dio zida bastiona, dok su ostaci gradskog "macela" pronađeni na poziciji današnje kuhinje hotela "Bellevue". Svi ostali tragovi nestali su pod današnjim zgradama, a ponajviše su dospjeli u zidove kuća u kvartu i u more!

Svakako, kad je osvanulo 19. stoljeće, Šibenik, praktički, nije imao pristup do mora nekom imalo uređenom prometnicom, što je postalo kočnicom razvoja trgovine, odnosno gospodarstva uopće.

Tad se pojavio poduzetnik Antonio Makale. Ideja mu je bila da, nekako, uredi mogućnost pristana trgovačkog broda, zamislio je to otprilike na mjestu ispred današnje stambene zgrade TLM-a, a jedini moguć pristup u to vrijeme je bio preko zapadne strane bastiona (lokacija današnjeg hotela "Krka") što je podrazumijevalo kavanje stijene na kojoj se nalazi bastion. Splitskog puta još dugo neće biti, tamo su bili brdo i sike uz more, što je bilo nesavladivo za bilo kakav promet konjima i karevima do operativne obale. Jadransko rudarsko društvo, kojeg je Makale suvlasnik, 1855. je uzelo u zakup 430 četvornih metara obale u tom dijelu.

Potom je, pomalo, uzurpirao komadić po komadić, zbog čega je s gradskim vlastima imao okapanja, no to su nekako, poslije tužbe gradskih vlasti iz 1866., premostili i dogovorili se.

Ništa novo, rekli bismo dva stoljeća kasnije... Sad barem znamo genezu.

Transport ugljena

Makale i partneri osnovali su društvo za upravljanje ugljenokopima i preuzeli ugljenokope u Siveriću, Jadransko rudarsko društvo. No, ugljen iz Siverića trebalo je nekamo transportirati, nije bilo druge nego konjskim zapregama do najbliže morske obale u Šibeniku pa brodom dalje. Tako je sve počelo od transporta ugljena - gradonačelnik Ante Šupuk poslije će zbog toga ishodovati izgradnju željezničke pruge do Siverića, no to tek pokazuje da je Makale anticipirao vrijeme koje dolazi...

Makale je upravo za izgradnju skladišta ugljena blizu moru tražio zakup obale. Ugljen su vukli konji i karovi do ponad mora: zamislite Splitski put kao brdo i kao krajnju točku za dolazak tereta. Valjalo ga je spustiti i utovariti u brod koji je mogao pristati na rivi - Makalinoj, nevelikoj, gdje je danas stambenjak TLM-a.

Apetiti i potrebe bili su sve veći, pomalo se otkrivao potencijal grada koji je upravo na tome mjestu počeo dobivati izlaz na more i uspostavljati spoj kopnenog i pomorskog prometa. Godine 1868. fortifikacije (zidine, kule i bastioni) su predane Općini. Tada je počela razgradnje bastiona svete Katarine.

Počinje rušenje zidina bastiona, kameni materijal prodavan je i na licitacijama i njime se grade kuće u kvartu i u starom dijelu grada. Naravno, iskavane su sve sike i stijene na kojima je stajao bastion pa je morska crta zbog nasipavanja bivala sve dalje od prirodne obale, i sve niža dok nije završila na razini rive. Materijala je bilo pozamašno, s njim se nasipa more. Gdje su sve završili komadi bastiona, na kojim sve kućama u blizini i u starom gradu, više nikad nitko neće znati. Dio je završio i u gradnji kuće Makale na mjestu današnje zgrade nekadašnjeg TLM-a, dio u gradnji zgrade "Revije", dio u gradnji hotela "Krka". A more toga odletjelo je - u more.

Nasipanje obale

Obala se nasipala i riva nastajala, u više navrata i s nekoliko obalnih crta, dok na koncu nije dobila današnje obrise.
Uglavnom, gradske vlasti u više su navrata tražile, a državne vlasti odobravale novac za uređenje obale, nasipanje mora i uređenje porporele. Ona se nalazila negdje u bazi današnjeg mula Krka. Zatvarala je uvalu koja je sezala do današnjih objekata na rivi, ispred skala kojima se danas Šibenčani spuštaju iz đardina, sve do današnjeg ex hotela "Krka".

Došlo je vrijeme gradonačelnika Ante Šupuka. Uvala ispod đardina se nasipa, sve više i više. Šupuk je uredio i gradski perivoj 1896. na mjestu kružne kule bastiona Bernardi i one vododerine premoštene zidom do bastiona sv. Katarine.

Prolazili su gradonačelnici, gradske vlasti, pa i države, dok šibenska riva nije poprimila izgled i crtu koju danas ima. U Šupukovo vrijeme podignuto je Mulo Krke, u čijoj je bazi Makale već ranije bio napravio pristan - to je onaj dio gdje su donedavno pristajali brodovi za otoke. Sto bi se detalja moglo spomenuti iz Popovićeve priče o bastionu sv. Katarine.

Svi štekati i današnji kafići uz obalu nekoć su bili - more. I mnoge zgrade zajedno s njima.
Šibenčani znaju i da je na mjestu današnjeg Autobusnog kolodvora i tamošnjeg parkirališta, u Dragi, nekoć bila uvala. No, ovaj dio priče o bastionu sv. Katarine nekako je ostao po strani kolektivne gradske memorije.

Nestaju zidine

Sve se mijene dadu pratiti na kartografskim, katastarskim i slikovnim prikazima. Nastaju i akvareli, od kojih je jedan napravio Dubrovčanin Anton Perko, koji je radio na carskom dvoru u Beču i kamo je god odlazio car, on je išao s njim i slikao prizore s puta.
Danas, to su dragocjeni dokumenti!

Vratimo se mjestu na kojemu je stajao bastion svete Katarine, koju godinu unatrag od formiranja Makalina Jadranskog rudarskog društva. Akvarel iz tog vremena, iz 1850., odnosno litografija iz 1848., pokazuju kružnu kulu i bastion sv. Katarine i prema jugoistoku (negdje iznad Poreznoga i Carine) i visoke sike koje oplakuje more. A tamo nadesno, prema današnjem hotelu "Bellevue", gradsku klaonicu naslonjenu s vanjske strane zida.

Kad Makale ulazi u takvo stanje prostora, počinju redom nestajati, kako rekosmo, zidine, a nestaju i visoke sike. Nastaje riva Makale, kao šibenska operativna obala, nastaje zatim kuća Makale, koja je srušena u savezničkom bombardiranju. Nestaje s vremenom i cijelo Makalino poslovno carstvo, a novo vrijeme donijelo je i novu državu i novo uređenje. Tamo gdje su bili Makalini poslovni dvori, nastao je stambeno- -poslovni kompleks zgrade TLM-a - dijelom kao samački hotel za inženjere tvornice aluminija. Druge zgrade koje je Makale podizao uokolo, pa i u pravcu današnjeg Mula Krka, uz ostalo i spomenuta carina i financije, mijenjali su funkcije i gabarite. Potonje, carina i financije, ustupili su mjesto nekadašnjoj "Reviji", poslije "Rivijeri" na čijemu je mjestu danas podignut - hotel "Bellevue".

- Nova klaonica sagrađena je iznad sadašnjeg taksi-parkirališta u Dragi, 1894. Njezini se tragovi još vide - govori Zoran Popović dok nam u svom uredu pokazuje fantastičan dokumentarni materijal.

Naslovnica Zanimljivosti

Najčitanije

PLAYBOY ZEČICA IZ PRIMOŠTENA Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!

Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!
Kaže se prvo pa muško, a Eni Friedrich bilo je prvo pa – Playboy! Primoštenka sa zagrebačkom adresom pravog prez...
Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!