zdrava hrana Ako se želite vratiti u vrijeme kada su 'pomidore mrlišale' kao i 'vrtli poslin kiše' uzmite staro sjeme i stavite ga u banku

zdrava hrana

Bio je to početak jednog lijepog prijateljstva, sudeći prema ozračju u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” za vrijeme predavanja mag. ing. šumarstva Sendy Osmičević i njezina obećanja da će se sa Šibenčanima zainteresiranima za sjeme starih sorata povrća, njegovu razmjenu i vrtlarenje na biološkim zasadama održati još radionica na temu kućnog sjemena.

Mlada stručnjakinja članica je i jedna od voditeljica Udruge ZMAG – Zelene mreže aktivističkih grupa, i gostovala je u suradnji sa Zelenom knjižnicom, projektom koji su 2011. utemeljili istarski bibliotekari. Šibenska knjižnica pridružila mu se među prvima, pa otada priređuje slične radionice i tribine, te predstavlja literaturu o zdravom životu u istom takvom okolišu.

U međuvremenu, "Zelena knjižnica" razgranala se Hrvatskom, postajući projekt na nacionalnoj razini, razumljivo i zašto. Probudila se i sve više u javnosti jača svijest da pojam “zdrava hrana” nije oksimoron, jer nas preplavljuju industrijske namirnice sumnjive kakvoće, biološkog porijekla i načina uzgoja, te ljudi sve više žele imati vlastito povrće, tragajući za starim sortama iz vremena kada su “pomidore mrlišale” kao i “vrtli poslin kiše”.

Vrtlarice

Tako je Irena Fulgosi iz Šibenika donijela na razmjenu sjeme pomidora šljivara koje ima još od svoje bake iz Sitnog Gornjeg kod Perkovića, a izdvaja se od najboljih plodova barem 50-60 godina unatrag, s ponosom kaže Fulgosi. Čuvali su ga prvo njezini roditelji, sada ona uzgaja te, nažalost bezimene šljivarice u Donjem Polju, a pokoju sjemenku ponijeli su i neki polaznici ove radionice. Možda je najbolje reći polaznice, jer dame su bile u velikoj većini, podsjećajući na činjenicu da su žene, uostalom, prve vrtlarice čovječanstva.

Naprstak sjemena uzela je i Sendy Osmičević, zauzvrat nudeći i poneku egzotu, poput višebojnog američkog kukuruza kokičara, a bilo je i zrna graha sikirice iz zadarskog zaleđa, poznatog i kao jari gra', sočivice koju malo koja dalmatinska kuća nije sijala, naročito u Zagori, a jelo ga se ovdje oduvijek, puno, puno prije nego što je grah iz tek otkrivene Amerike dospio u Europu.

 

 

Osmičević u ZMAG-u ima posebno odgovoran zadatak, budući da je ne samo voditeljica vrtnog tima, nego joj je povjeren i projekt vođenja društvene banke sjemena starih, gotovo iščezlih povrtnica, svakom dostupnog fundusa pod uvjetom da jednaku količinu vrati natrag poslije berbe. No, zašto je staro, tradicijsko sjeme toliko važno?

Ima nekoliko razloga, objasnila je Osmičević, i svi su podjednako važni. Na prvom mjestu to je bioraznolikost, otpornost i prilagođenost okolišnim uvjetima, za razliku od standardiziranog sjemena hibrida koje proizvodi i kontrolira 10 korporacija za najveći dio čovječanstva, fondovi starog sjemena prava su raskoš sorata, nastalih prema klimatskim uvjetima na određenom području, okusu plodina i vremenu dozrijevanja.

Ma koliko da je voditeljica društvene banke sjemena zadovoljna napretkom postignutim djelovanjem njezina ZMAG-a od utemeljenja 2002. do danas, neprocjenjivu ulogu u prikupljanju sjemena hrvatskih tradicijskih sorata nije imao nitko drugi doli ZMAG-u slična udruga iz Austrije, "Arche Noa". Oni su ZMAG-ovi edukatori, prijatelji i sponzori, na čiji poticaj je UN sjeme proglasio kulturnom nematerijalnom baštinom čovječanstva. Putujući po Hrvatskoj 1999., aktivisti "Arche Noa" sakupili su sjeme čak 400 domaćih tradicijskih sorata, a prošle godine ZMAG-u su donirali 125 uzoraka za banku sjemena.

Nisu vratili

Cijela hrvatska nacionalna banka biljnih gena ima 19 čuvanih sorata – i bilo mi je pomalo tužno ići u stranu zemlju da bismo došli do hrvatskoga sjemena, ističe Sendy Osmičević. Neveselo je i suočiti se s činjenicom da sjeme – a riječ je o više od stotinu uzoraka – ustupljeno iz banke vrtlarima pod uvjetom da ga vrate u fundus nakon što im izrastu plodine, nije došlo na staru adresu.

Geslo ZMAG-a je da smo za očuvanje sjemena svi odgovorni, budući da je nacionalno bogatstvo, no naučit ćemo valjda. Onda kada podignemo pogled dalje od vlastitoga nosa!


OSNIVANJE NACIONALNE BANKE
Koliko sorata odlazi u nepovrat
Staro sjeme je nacionalno bogatstvo jer bez njega nema daljnjeg razvoja novih sorata i hibrida, a predstavlja i suverenitet jedne države, kaže Osmičević, uz opasku da zasnivanje nacionalne banke sjemena Hrvatska nije smatrala naročito bitnim. Nacionalna banka namijenjena isključivo znanstvenicima nastala je tek 2004. godine, najviše na inzistiranje vanjskih faktora, poput Svjetske banke sjemena, riznice iz svih krajeva svijeta. Naša je budućnost u drukčijem, biološkom načinu obrade tla i organskoj poljoprivredi iz tradicijskog sjemena, kroz poticanje proizvodnje lokalne hrane, zaključuje Osmičević, također specijalizirana permakulturistica.
U permakulturi, koja naučava kako živjeti u skladu s prirodom a da je ne narušimo, naglasak je na proizvodnji i protuteža je konzumerizmu i korporacijsko-industrijskom konceptu s konzumerizmom na prvom mjestu. Šteta, no u nas nije poznato koliko sorata odlazi u nepovrat zajedno s bakama koje su držale do vlastitog sjemena. Mnogobrojne sorte nazivaju se tek s pridjevkom "stara", tako da Osmičević u fundusu ima 30 starih salata, primjerice, a da se ne zna kojoj sorti pripadaju tako da sve to treba istražiti i klasificirati, što je velik posao.

Naslovnica Zanimljivosti

Najčitanije

PLAYBOY ZEČICA IZ PRIMOŠTENA Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!

Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!
Kaže se prvo pa muško, a Eni Friedrich bilo je prvo pa – Playboy! Primoštenka sa zagrebačkom adresom pravog prez...
Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!