Ive Skorić Ovo je priča o omiljenom poštaru iz najstarijeg dijela grada Šibenika: Najviše nosim račune, nema više onih lijepih čestitki sa šarenim markicama iz inozemstva

Ive Skorić

Nije pravilo, ali se tako namistilo, da svi šibenski poštari koji ordiniraju i postole taru po kamenu onog najstarijeg i najšibenskijeg dila Šibenika, izgleda moraju bit iz Bićina. Bija je to godinama, da ne kažemo desetljećima, Joso Skorić, zvani Zmijica ili Svirac, a sada je to njegov mještanin i prezimenjak Ive Skorić. Je, bija je u međuvremenu između njih dva kratko vrime i jedan drugi momak, ali on je očito u poštijere zaluta – bija je kratko, da otkaz i otiša u privatnike, kroz smiješak nam veli Ive kojeg smo zatekli na radnom mistu, među šibenskim kaletama, s punom torbom obišenom oko vrata. Kako tare potno čelo ispod tople kape, neka u zraku vrti ladna bura, s tek kojin stupnjen iznad nule...

Neman vrimena za kavu

– A šta vi mislite, da je laka ova torba, a? Ima tute kila, pa gori-doli, uza skale, niza skale. Nije lako, Šibenik je cili u skalama – razgovaramo s našin Ivon, i spominjemo se podatka – bija ili ne bija istinit – koji je prije nekoliko godina osvanija na portalima, kako Šibenik ima najviše skala u staroj gradskoj jezgri, među svin dalmatinskin gradovima. A šta se nosi?

– Računi, najviše! Šta će drugo! Nema više onih lipih čestitaka sa šarenim markicama iz inozemstva. Malo ih je! To samo stara garda piše jedna drugima, mlađarija to obavlja priko Fejsa, e-maila... – veli nam Ive. Koji pored pustih skala u staroj gradskoj učini i dodatne skale po starin šibenskin kućama, koje su isto tako na podove. A kako su mu i adresanti uglavnom stariji, nije in red "pismena" ostaviti u sandučiću, ako ga i imaju, nego in ga uručiti u ruke, kako je i red. Je li ga ponude kavon, pićen, kako je to prije bija redovan slučaj?

– Ma je, kako ne, ponude ljudi, redovno. Samo ja pit ne smin, a i neman vrimena, tako da se uljudno zahvalim, i oden za poslon. Iman ja ode u torbi jedno 3-4 kila pošte, a nas smo dva u ovom dijelu grada, ja i još jedan kolega.

– I onda tako nekoliko puta. Srića da iman motorić, skuter, koji ostavin na Staron pazaru, pa tako tri-četiri ture. Uprtin na motor jedno 15 kila pošte, pa dok to podiliš – govori nam Ive svoju priču svakidašnju.

Ubiju i mene gužve

Jel' ubiju njega ove prometne gužve u starom dilu grada, ove raskopane ceste?
– Još pitate, gužve su svakodnevne, ne moš proć, ne moš se parkirat, nemaš di, a odan se po starom dilu gradu niti moš niti smiš vozit na motoru... Ali, sve skupa, opet se nekako izdura, posal se napravi i to je najbitnije.

I voli Ive ovi svoj posal, to se odmah vidi na prvu, ka šta se vidi da i ljudi vole njega, lipo ga pozdrave dok pokraj njih prolazi. U njemu je, u poslu, evo, punih 25 godina. Ko bi mu da toliko staža, onako mlađahnome.

Koliko ti je godina? Tek 44 u životnom kalendaru, s 19 je počeo raditi, iako je po struci pitur. Al, eto dopalo ga je u životu umisto piturskih skala nosit poštijersku boršu, i ist kruv svoj s ramena svoga, vozat svoj žuti skuter bar još koju uru – ili godinu – dok i to ne priuzme lektronika i pametni telefoni, đava in lipu sriću priuzeja...

Naslovnica Zanimljivosti

Najčitanije

PLAYBOY ZEČICA IZ PRIMOŠTENA Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!

Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!
Kaže se prvo pa muško, a Eni Friedrich bilo je prvo pa – Playboy! Primoštenka sa zagrebačkom adresom pravog prez...
Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!