VREMEPLOV Evo što se moglo pročitati u Šibenskom listu davne 1953.; Upita bi se čovik minja li se u našem narodu išta: onda ka i sada - uvik se kralo!

VREMEPLOV

"Na šta danas sliče ove novine, pare bilten kolumbijskog narkokartela! Odnija, ukra, zapalija, silova, prituka, glavon od cure lavandin razbija... Sve sama crna kronika!" ronzan u kafiću ujutro ranije, a prika do mene uzdiše:
"Ka da je politika bolja? I na otin stranicama isto – privarija, pronevjerija, priša, saša, naša, nije vratija... Ne moš to više čitat od gada ovako rano", puše, i pita, ka za se, prika u kafiću di objutra pijemo kavu: "Ima li ode u nas išta normalno, ili baren normalnije?"
"Ima, poslušajte ovu vijest!" javlja se iz kantuna jedan šta čita novine na tabletu.

Pribačena norma

Pa krene:
"U nedjelju 22. ovog mjeseca, 10. brigada poduzeća 'Luka i skladišta' Šibenik postigla je dosad svoj najveći uspjeh. U nepunih sedam i pol sati efektivnog rada istovarila je 28 vagona kromovog koncentrata, iz vagona na teren, izvršivši normu za 266 posto! Četrnaest radnika na čelu s brigadirom Paškom Erakom izbacilo je 470 tisuća kilograma rudače što iznosi na svakog radnika 33570 kilograma."

"Ma di ti to čitaš?" pitan ja, a ovi se smije.
"A u Šibenskom listu, bome! Eto, ne znaš ni šta ti u novinama piše!" naruga mi se. A ja gledan... Je, stvarno, u Šibenskom listu, samo ne znam koje godine. A godina je 1953.! A datum je 25. veljače. Odakle ti to? A odakle, nije teško ništa nać otkako je gradska biblioteka digitalizirala svoja izdanja.

"Eto, di su sad oni koji kažu da se u socijalizmu ništa nije radilo!" odma je upa jedan, a drugi ga je dopunija: "Da nije! Zamisli da danas neko za smjenu pribaci na škip, motiku i lopatu 33 i pol tone priko ruku... Pa Kolinda bi ga primila na Pantovčaku! Norma pribačena 266 posto!"
"Je, slikala bi selfi s njime, ka s Modrićen!" iscerija se treći.

"To su bile novine. Koje su samo lipe vijesti donosile. Nije se onda moglo dogodit, ka ovih dana županu Pauku, da predsjednik Narodnog odbora uvede autobusnu liniju prema Kistanjama, a da ovi to nigdi ne objave!"
"E, zna se prije red! I sve je bilo na svom mistu. A ne ka danas, radi ko šta oće!" zagrmija je neko tamo iz polutame...

Lista srama

"Je, kako nije. A vidi ovu vijest! Čitaj naslov: 'Slab odnos privatnih poslodavaca prema socijalnom osiguranju.' En ti majku, pa to pari od danas! E, onda ka i sada. Čitaj, čitaj..."

"Privatni poslodavci su obvezni uplatiti doprinos za socijalno osiguranje u rok od tri dana po izvršenoj uplati plaće za kod njih zaposleno osoblje. Ima dobar dio poslodavaca koji se ne drže pomenute obaveze i neredovito uplaćuju doprinos Zavodu za socijalno osiguranje. Zbog neodgovornosti privatnih poslodavaca Zavod za socijalno osiguranje izdaje rješenje za naplatu doprinosa, ukazuje na njihovu poslovodačku dužnost, predočuju im se zakonske posljedice itd. Kod nekih poslodavaca sve ovo ne izazivlje nikakovu zabrinutost i na sve to se oglušuju...", čitan ja, a ovi oko mene ne mogu virovat. Ma je li moguće? I to u sustavu koji je na privatnike gleda ka na ideološke neprijatelje. A oni ništa! I kako je reagira Zavod, čitaj dalje... I čitan ja dalje:

"Radi toga je Zavod uputio zahtjev organima financija grada i kotara za prisilnu naplatu, s tim da svi takovi poslodavci osim dugujućih iznosa uplate i šest posto kamata."

"Bogati, šta ih je skupo rebnilo! Pa to nije pokrivalo niti inflaciju!"

"Međutim, financijski organi nisu do danas ispunili tu svoju dužnost tako da se neodgovorni privatni poslodavci sada još manje odazivlju svojim obavezama prema socijalnom osiguranju."

"Eto, sad na onima koji su tvrdili da je prije država funkcionirala ka švicarski sat. Je, isto ka i danas!" podrugnija se neko do mene. A ja čitan dalje: "Ima čak slučajeva da se ni pozivi Zavoda za socijalno osiguranje ne prime od strane privatnih poslodavaca, kao što je to učinio prije par dana i Baica Marinko, mesar iako znaju da se za takav odnos može snositi i posebna odgovornost pred nadležnim organima. Navest ćemo nekoliko privatnih poslodavaca koji do danas nisu uplatili doprinos socijalnom osiguranju koji je dospio do 31. 12. 1952. Aleksić Dinko, Baica Marinko, Bogdanović Frane, Gojanović Nikola, Ivaz Marko, Juras Paško, Kapeli Bruno, Perišić Milan, Paradžik Zadro, Sunara Rade, Sekulić Miro i Vudrag Mira."

"Pa sve isto ka i danas. Objavilo im imena u novinama, ka šta je Slavko Linić objavio listu dužnika na stranicama Porezne uprave, tzv. listu srama, ne bi li ih natirao da plate."

"Lako je platit kad imaš, al šta ćeš ako ljudi nemaju. Moš in imena objavit sto puta. Samo ni onda ni danas država ne viruje privatniku da nema. Nega ih uvik gleda ka lopove!"

Gomilaju dugove

A ja čitan dalje u Šibenskon listu iz 1953.:

"Dok državni, zadružni i društveni sektor uplaćuje doprinos za socijalno osigiuranje redovito svakog mjeseca prilikom podizanja plaća, dotle privatni poslodavci duguju za ovaj doprinos Zavodu našeg područja oko milion dinara. To je previše velik iznos za broj radnika koji su kod njih zaposleni i kojih ima oko 200. Socijalno osiguranje ispunjava svoje obaveze prema osiguranicima radnicima privatnih poslodavaca odmah po svakom osiguranom slučaju i izdaje svoja financijska sredstva. A neki privatni poslodavci gomilaju svakog mjeseca jedan dug na drugi. Ovakvim stanjem se ne može ići naprijed. Potrebno je poduzeti sve zakonske mjere koje su nadležnim organima na raspolaganju i izvršiti prinudnu naplatu doprinosa sa svim kamatama. Ujedno, sve poslodavce koji ne udovoljavaju svojim obvezama, bilo financijskim ili drugim, treba prijavljivati sucu za prekršaje da bi se takovi poslodavci stalno primjerno kažnjavali."

A neko me opet prikida: "Eto na, šta san reka. Odma pritnja, odma sud!"
"A je, vidija san, baš su se pripali. Ni rješenje neće da prime! Moš mislit šta ih je straj uvatija!"

Nered u krvi

A ja nalazin još jedan biser od članka: "Uređenje biračkih spiskova". Eto na, i ovo isto. Neuređeni onda ka i sada. Piše "da je formirana posebna komisija za reviziju i prijepis biračkih spiskova. I da je samo za prva tri dana upisano je u birački spisak preko 200 novih lica. Za vrijeme posljednjih izbora za narodne odbore krivnjom mnogih birača u našem gradu u mnogim biračkim mjestima poremećen je normalan tok izbora. Naime, mnogi od birača nisu na vrijeme bili upisani u birački spisak, a neki su pak promijenili stan a da nisu pravovremeno obavijestili izbornu komisiju. Da se slična pojava ubuće ne bi ponovno desila, skreće se pažnja svim licima koja nisu upisana u birački spisak ili pak koja su upisana pod netočnim adresama da se u najkraćem roku prijave tajništvu pri NO-u gradske općine. Taj posao potpunog uređenja biračkih spiskova je ogroman te će zahtijevati duže vrijeme da se ono konačno sredi."

Piše tako 25. veljače 1953. E, moj nepoznati kolega, ne znaš ni sam koliko si u pravu! I država će propast, i nova će, hrvatska, steć punoljetnost, a birački spiskovi ostat će – neuređeni. Kad smo mi, Hrvati, neuređen narod. I nered nam je u krvi. I u DNK, bez obzira na državu. Svaku mi svedemo na svoju sliku i priliku...

Uvjetna kazna

"A pravosuđe, kakvo je bilo pravosuđe? Svakako nije bilo ovakvo danas! Nije onda bilo kriminala ka danas! Milicije se svak boja..."

"A nema ništa o tome, al evo ima jedna kratka vijest o krađi struje!"

"Šta se i onda kralo?" viče netko s nevjericon.

"A ne, nije! Bit će smo mi vakvi lopovi priko noći postali. Kralo se u nas uvik! Čitaj!"

"Ovih dana kod kotarskog suda u Šibeniku održane su rasprave protiv dvojice građana zbog krađe struje."

"Jesi vidija, a? Protiv dvojice građana, ne piše kojih. A privatnicima odma, zbog duga, ime i prezime u novine, a...", žesti se neko do mene.

"Ne prikidaj, čitaj dalje."

"Obojica su osuđena. I to jedan na tri, a drugi na mjesec dana zatvora!"

"Tri miseca zatvora zato šta se spojija prije brojila. Pa danas ne bi toliko dobija da je cilu hidrocentralu ukra!" viče opet neko. A neko opet zadovoljan: "A šta ste vi mislili? Da se onda milovalo lopove? Rješavalo se to po kratkom postupku!"

"Je, kako nije, niste čuli do kraja!"

"Šta nismo čuli?"

"Pisalo je na kraju uvjetno!"

"Šta uvjetno?"

"Uvjetno, znači da neće ić u zatvor ako ne bude kra opet, odnosno ako ga ne uvate ponovno!"

"Znači, uvik u nas olakšice za lupeže!"

"Uvik."

"E, jebi ga. Onda nan je dobro i ovako."

Naslovnica Zanimljivosti

Najčitanije

PLAYBOY ZEČICA IZ PRIMOŠTENA Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!

Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!
Kaže se prvo pa muško, a Eni Friedrich bilo je prvo pa – Playboy! Primoštenka sa zagrebačkom adresom pravog prez...
Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!