Studenti šibenskog Velaučilišta: "Političari bi bili pristojniji da su prošli debatni klub"

Da političari, barem većina hrvatskih, a bome i bjelosvjetskih, svašta pričaju, da njihovi govori imaju višak riječi, a manjak smisla, da „tuku“ u emocije, a logiku i argumente zaboravljaju, odavno je već jasno, a tomu sada, iz prve ruke, moglo bi se reći, svjedoče i studenti Veleučilišta u Šibeniku (VUŠ).


Njih jedanaestero, na čelu s Lukom Ševerdijom, studentom 3. godine upravnog studija, članovi su Debatnog kluba VUŠ-a osnovanog prije nepuna četiri mjeseca i u tom kratkom vremenu već su puno toga naučili kako argumentirano, jasno, jezgrovito i konstruktivno raspravljati. Sve ono što bi dobro došlo i mnogim političarima, a znati što i kako nešto reći, komunikacijske su vještine koje će im, vjeruju šibenski studenti, u životu dobro doći i jednom kada se ne budu bavili debatama, natjecanjima, turnirima…

- Uvijek sam volio razgovarati i često sam s društvom znao upadati u rasprave o svakakvim temama. To mi je uvijek bilo interesantno. Prije nekoliko godina bio je pokušaj da se na Veleučilištu osnuje debatni klub, ali nažalost nije zaživio. Kako je mene to zanimalo, bilo je pokreni se i napravi nešto sam. Njuškao sam po internetu i vidio da jake klubove imaju u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, a od Rijeke do Dubrovnika ne postoji nijedan debatni klub, osim u Splitu. Ta je scena na hrvatskim fakultetima i učilištima posljednjih godina oživjela zahvaljujući europskim i svjetskih rezultatima i uspjesima Tina Puljića, studenta zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i Lovre Šprema s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Stvarno su odlični. Oni su i naši uzori - govori Luka.

Dodaje kako je debatni klub osnovao u travnju zahvaljujući pomoći, informacijama i savjetima Splitske debatne unije. Vrlo brzo 11 „veličanstvenih“ sa VUŠ-a u Splitu je prošlo i svoju prvu edukaciju na debatnoj akademiji, a prije mjesec dana sudjelovali su, također u Splitu, i na prvom natjecanju. U vrlo jakoj konkurenciji ekipa, ističe Luka. I ne samo iz Hrvatske, nego i iz Mađarske, Poljske, Njemačke i Srbije uspjehom smatraju da kao posve friški debatanti nisu završili na zadnjem mjestu!
- Bili smo pri dnu ljestvice, ali nijedna od naše tri ekipe, u svakoj su bila po dva člana, nije završila na zadnjem mjestu. Budući da je na tom turniru bilo ljudi koje se tim bave i pet, šest godina, mislim da nismo bili loši, a stečeno iskustvo je dragocjeno - smatra Luka.

Lucijana Matić, studentica 2. godine turističkog menadžmenta, Luki je u osnivanju kluba bila desna ruka. Kaže kako debatu voli jer donosi puno adrenalina. Ništa manje negoli da čovjek, primjerice, skače padobranom!
- Kako ne? Uhvati te adrenalin. Želiš biti najbolji, želiš uspjeti, pobiti argumentima drugu stranu i taj adrenalin raste da napadaš, da se braniš kao u nekom borilačkom sportu - sa žarom govori Lucijana, ali otkriva i kako plodove vještine koju uči u debatnom klubu pomalo već bere i u svakodnevnom životu.
- Svađe su mi sa starijom sestrom sada puno bolje. Toliko je s debatom izgnjavim da se ona povuče - smije se Lucijana. Navodi i one „ozbiljnije“ rezultate.

- Vidim da su mi se govorničke vještine popravile, čak i vještina pisanja, a to mi je važno budući da sam urednica novinarske sekcije na Veleučilištu. A i moji prijatelji sada malo drukčije razgovaraju. Valjda s mene to malo prelazi na njih. Nema više prekidanja i stalnog upadanja u riječ. Više nema nadjačavanja kada govorimo, kako to obično radimo mi u Dalmaciji!
Na Lucijanine konstatacije o adrenalinu nadovezuje se i Antonio Perković s 2. godine informatičkog menadžmenta. U žaru svoga govora kolegi koji mu je želio postaviti pitanje gestikulacijom je jasno stavio do znanja kako nema što gnjaviti s pitanjima. Nije baš u skladu s pravilima uvažavanja sugovornika, ali žar ga je ponio, priznaje Antonio koji kao velika „pričalica“, u debatnom klubu sada konačno ima poticajno okruženje, pa sa svojim govorancijama, „filozofiranjima“ i zapitkivanjima više neće morati gnjaviti prijateljima koji nisu od puno riječi.

Antonijeva suprotnost je njegov kolega s godine, Stjepan Goreta. U debatni klub se učlanio jer je želio postati razgovorljiviji.
- Nisam baš od puno riječi, ali kada me Lucijana pozvala, rekao sam zašto ne? U društvu sam do sada bio malo sa strane, više kao pasivni promatrač, ali se to u ova tri - četiri mjeseca koliko smo u klubu vidno promijenilo - tvrdi Stjepan.

I Roko Ercegović, koji sa Stjepanom i Antonijem studira informatički menadžment, misli kako je učenje debatiranja dobra prilika za razvijanje kritičkog mišljenja. Teme koje im se nađu na dnevnom redu širokog su spektra, a neke od njih bile su, primjerice, vezane uz uvođenje eura u Hrvatsku. Također, raspravljali su za i protiv toga da se, s obzirom na sva današnja tehnološka dostignuća, ali i klimatske promjene, ratove, siromaštvo i glad s druge strane, ovaj svijet izabere za život. I još puno drugih izazovnih i zanimljivih tema, reći će šibenski debatanti. Jedva čekaju početak nove akademske godine i nastavak rada kluba. Glas o njima u Šibeniku se sve se više širi, pa se im se i sve više drugih kolegica i kolega želi pridružiti. No, to je, nadaju se, tek početak priče na kraju koje bi se mladi šibenski govornici i debatanti trebali proslaviti daleko izvan grada u kojem svi, barem kako sada govore, žele nastaviti studirati i živjeti.