Đir po Jadriji Je li Jadrija "Mediteran kakav je nekad bio", ili, kako kažu oni koju tu žive cijelu godinu,  nikad nije bila u većem kaosu!

Đir po Jadriji

Na starom šibenskom kupalištu Jadriji početkom ljeta smo svjedočili – barem za ovo naše, dalmatinsko podneblje – neuobičajenoj sceni. Mještani i vikendaši organizirali su prosvjedni skup. Razlog: nagomilani problemi, koji gotovo svakodnevno tište tu gradsku četvrt. Okupili su se u šumi i doslovno s nogu "istresli" novom predsjedniku Mjesnog odbora Ivici Niniću sve što ih muči. Iako smo taj prosvjed proglasili neuobičajenim, zapravo je sve ono što je do njega dovelo neuobičajeno. Jadriju, mnogi će se složiti, prije svega muči neriješena kanalizacija i promet, odnosno parkirna mjesta.

No, znate kako je u životu, čovjek poludi tek kada kap prelije čašu. Okidač za pobunu obično bude neka sitnica. Mala stvar u odnosu na one ključne probleme. Tako su i na Jadriji "pukli" tek nakon što su ih na glavnoj plaži dočekale razbijene skale za ulazak u more, bageri koji su im kraj glave poravnavali šljunak, porušena stabla u šumi, koja su tamo bila još od nevere prošlog proljeća… Jadrijaši su nakon toga samo mogli zaključiti da su gradskoj upravi zadnja rupa na svirali.

– Uložili ste nemala sredstva u uređenje Banja i Brodarice, a istodobno zapustili Jadriju kao najstarije šibensko kupalište – protestirali su na Jadriji.

Da bismo se uvjerili kako zaista izgleda ljeto na Jadriji, otišli smo u đir šibenskim kupalištem. Da provjerimo ima li u uspavanoj šibenskoj ljepotici još one čari kojom je nekad sve mamila. Imali smo što vidjeti. I, što je još važnije, čuti, jer govoriti o nekom mjestu a da ne porazgovaraš s ljudima koji u njemu žive ima smisla kao i televizija bez slike.

Prvi na koga smo nabasali bio je Duško Šarić. Stari ili, kako on kaže, najstariji Jadrijaš po stažu (ne po godinama!), koji svakoga jutra ispija kavicu u kafiću kod Jole.

– Mislim se bih li lagao ili iskreno rekao ono što mislim o Jadriji – upitao se Duško kad smo sjeli s njim za stol.

Ne bismo imali ništa protiv da iskreno kaže što mu je na duši, kažemo mu. I nije mu dugo trebalo da se odluči.

– Jadrija gubi velike novce jer se ne plaća boravišna pristojba. Dalje, nije reguliran parking, a u gradu nema gdje nisu označena parkirna mjesta. Zamjeram novom predsjedniku Mjesnog odbora što nije zvao ljude koji žive na Jadriji cijelu godinu, poput mene. Ne bih želio nikoga vrijeđati, ali Marica iz Zagreba nije glasala za njega na izborima! Ja tu živim 30 godina. Jedini dani koje sam prespavao izvan Jadrije bili su oni u bolnici! Neriješenih problema ima toliko da je to neshvatljivo. Jadrija nikada nije bila u većem kaosu nego danas. Nered je na svakom koraku. Primjerice, dođoši, kako furešte zove moja žena, koja je Slavonka, nemaju gdje baciti smeće, pa ga bacaju ispred mojih vrata. A onda se oni, koji stvaraju probleme, bune – govorio nam je u dahu ovaj 85-godišnjak.

Velika ljubav

Prebacili smo se do susjednog kafića koji svi na Jadriji zovu "Zeleni". Tamo je s unukom sjedio Sanibor Vuletin, donedavni predsjednik Županijskog suda u Šibeniku, koji se sjeća nekih boljih vremena.

– Jadrija je prije imala kvalitetniji društveni život. Tradicionalno su se održavale "Plave noći" Jadrije. Zabave u restoranu, na plaži. Danas je na Jadriji puno ljudi koji nisu iz Šibenika. Ne prakticiraju te neke naše užance, običaje. Nerijetko me uhvati sjeta, nostalgija, žal za tim starim vremenima. Jasno mi je, međutim, da su to suvremeni trendovi. Iskreno, ne vjerujem da će Grad ili Mjesni odbor poduzeti neke velike korake kad je riječ o uređenju Jadrije. Očito, nedostaje financijskih sredstava. Ponekad njih može zamijeniti velika ljubav, a čini mi se da nje nema. Po meni je najveći problem Jadrije kanalizacijska mreža, odnosno septičke jame. Nije dobro riješen ni promet, parking. Trebalo bi odrediti neku, barem simboličnu cijenu parkinga, da se uvede red. Nije mi jasno da se ne može riješiti prometna regulacija. Putevi na Jadriji toliko su uski da bi se moralo neke ulice proglasiti jednosmjernima – nabrajao nam je Sane.

No, nije izdržao, a da na kraju ne kaže:

– Moram priznati da je meni na Jadriji, bez obzira na sve spomenuto, uvijek lijepo. Ona je moj izvor zdravlja, sreće. Jadrija ima posebnu mikroklimu, mirise. I ne bih je mijenjao ni za što!

Čuvene kabine

A taj su Sanin pozitivan ton i riječi o Jadriji poput štafete preuzeli naši sljedeći sugovornici. U điru Jadrijom susreli smo Tomislava Svetinu. Dobro poznato lice iz svijeta nogometa. Za bivšeg direktora Dinama i aktualnog predsjednika Zagrebačkog nogometnog saveza znali smo da voli navratiti na Jadriju, ali ne i da to prakticira već dugo.

– Koliko godina dolazim na Jadriju? Četrdeset i pet. Gotovo od rođenja, otkad znam za sebe. Zašto Jadrija? Fascinira me to što su neki njeni dijelovi ostali nedirnuti još od moga prvog posjeta. To je njena čar. Što naiđeš na neke fragmente, za koje misliš da su nestali. To što ima puno Zagrepčana i poznatih lica baš me i ne privlači. Volio bih da ih je manje! A, vjerujte, nema osobe iz bilo koje sfere javnog života da ne zna za Jadriju. Asocijacija su uvijek kabine, ali i neposrednost, dobra vibracija, pozitivan duh ljudi. Nadam se da se to neće promijeniti – govori nam Svetina.

Kad već spominjemo sport, kažimo da natjecanja na Jadriji nisu zamrla, makar ih nema toliko kao prije. Ne igra se balun između kabina, teniski teren je zapušten, na basketu je sve manje košarkaša. Zato ne odustaju balotaši, a ni Zvonimir Bučević, bivši basist Parnog valjka, koji već tri godine zaredom organizira plivački polumaraton. A dok smo pisali ovaj tekst, javio nam se Pero Zlatoper, košarkaški trener, i najavio da će 23. kolovoza organizirati turnir za djevojčice u basketu simpatičnog naziva "Dečkima ulaz zabranjen"!

Dakle, ipak se miče, eppur si muove! No, ako svi skupa želimo da Jadrija i dalje bude, kao u onom sloganu Hrvatske turističke zajednice, Mediteran kakav je nekad bio, trebat će, ipak, malo više od truda nekolicine entuzijasta!


Zorko: U 11 sati nema buke

Do nas je došetao glavni urednik Sportskih novosti Mario Zorko. On je, sportskim rječnikom, još "rookie" na Jadriji.
– Tu dolazim posljednje tri godine, a imam osjećaj kao da sam na Jadriji već trideset godina. Jadrija ima obiteljsku, opuštenu atmosferu. Vrlo brzo upoznaš ljude, a nevjerojatno mi je koliko poznatih i uspješnih ljudi tu ljetuje. Kad dođem na Jadriju, imam dojam da sam se vratio u sedamdesete godine. Jadrija nije upala u zamku modernih turističkih trendova, i to je za mene romantično. Mislim da se teško može naći mjesto na Jadranu gdje u 11 sati nema buke. U tom razdoblju i dalje čuješ šum mora. Na Jadriji imaš osjećaj da si na otoku, a zapravo si povezan s kopnom. To je sjajno – iz srca će Zorko.


Tko pjeva, zlo ne misli

Saša Pavličić Bekić odvjetnik je i nekadašnji disciplinski sudac u HNL-u, koji istu funkciju danas obnaša u Regionalnoj košarkaškoj ligi. Među svim našim sugovornicima Saša je, zapravo, uljez, jer ne ljetuje na Jadriji. No, svako jutro mu počinje jadrijskim krafnama i sportskim ćakulama. Krafne su predjelo, a sport doručak.
– Fenomenalno ste to definirali! Baš tako. Teško je iscrpiti sve sportske teme. Pogotovo kad su vam sugovornici odreda svi do grla u sportu. Inače, prva asocijacija na Jadriju mi je film "Tko pjeva, zlo ne misli" u kojem se pojavljuje kupalište, koje je Zagreb nekad imao. Jadrija je fenomenalna – kratko, ali simpatično se u razgovor ubacio šibenski zet.

Naslovnica Lifestyle

Najčitanije