Sranja se događaju.
Ako tu rečenicu ne možete podnijeti prenesenu na papir, žao mi je, ali to je vaš problem. Sranja se neće prestati događati ako zatvorite oči.
Najveće sranje u životu jednoga roditelja svakako je gubitak djeteta. Nikad, ni kad je dijete još beba, ni kad je dijete već odrastao čovjek, bol zbog činjenice da ste ga nadživjeli, da ga više nikad nećete uzeti u naručje i da ga više nikad nećete dočekati s večerom i njegovom omiljenom pitom, neće biti umanjen. Neće biti manje strašan.
Ipak, teško da išta strašnije može biti od trenutka kad doznate da se vaše dijete ubilo.
Jer, da, djeca se ubijaju. I to divna djeca. Odgojena u ljubavi. Pametna, zdrava djeca. Stvorena da svima po svemu budu uzor. Osim po izboru vlastita kraja. I to se neće promijeniti ma koliko god mi šutjeli o tome. Ili zabranjivali drugima da o tome govore.
O najtežoj od svih životnih strahota progovara američka serija "13 Reasons Why" ("13 razloga zašto"), nastala u produkciji Netflixa te još uvijek neprikazana na hrvatskim nacionalnim televizijama. Otkako je u eter puštena prva epizoda (13. ožujka 2017. godine), serija, snimljena prema istoimenom romanu Jaya Ashera iz 2007. godine – u Hrvatskoj prevedenom u izdanju "Algoritma" 2013. – izaziva kontroverzije i podjele među gledateljima.
Jedni, među kojima i autor ovoga članka, smatraju da je riječ o moguće i najvažnijem televizijskom proizvodu dvijetisućitih, a drugi da bi njezino distribuiranje trebalo zabraniti, a daljnje snimanje, jer upravo je u postprodukciji treća sezona, otkazati.
I upravo ono što drugima smeta, prvima je razlog da "13 Reasons Why", nastranu čak i visoka umjetnička vrijednost, proglase (remek) djelom koje bi još danas trebalo postati neizostavni dio srednjoškolskoga kurikuluma. A smeta im, da se vratimo drugima, način obrade teme od koje, rekosmo, užasnije nema.
Na stranicama "Slobodne" nedavno ste mogli čitati o istraživanju koje je proveo američki Nacionalni institut za zdravlje i koje ide naruku onima koji Netflix optužuju za "glamurizaciju suicida". Prema tom istraživanju, od travnja 2017. godine, dakle nakon prikazivanja prve epizode, broj samoubojstava među djecom od 10 do 17 godina porastao je za jednu trećinu, bilo ih je čak 195 više nego prethodne godine. Ipak, iz Instituta nisu željeli uprijeti prstom u moćnu TV kuću, dapače, oprezno su objavili kako "zbog ograničenih podataka ne mogu pronaći izravnu vezu između porasta broja samoubojstava i serije". Ali... Ali, sve su zagovornicima zabrane s time rekli.
I Netflix je, međutim, naručio istraživanje, a rezultate su objavili na tvrtkinu službenom blogu. Tvrde tako da 71 posto tinejdžera i mladih smatra da je serija životno relevantna te kako njih čak 75 posto smatra da im je pomogla lakše progovoriti o teškim problemima. Napominju i kako je više od 50 posto ispitanika priznalo da se nakon gledanja serije ispričalo drugima zbog svoga lošeg ponašanja, poglavito onima prema kojima su se loše ponašali u prošlosti.
Ipak, da otupe oštricu kritike, za sam kraj prve sezone (do)snimili su specijal u kojemu glumci govore o ozbiljnosti problema vršnjačkoga nasilja i groznim posljedicama do kojih ono može dovesti, dok su uz svaku epizodu druge sezone ponudili broj telefona na koji se djeca koja trpe u školi bilo kakav oblik vršnjačkoga nasilja mogu javiti.
Za neupućene – a takvih sigurno ima jer serija, ponovimo, još nije legalno prikazana s hrvatskim titlovima – "13 Reasons Why" prati zbivanja u kalifornijskoj srednjoj školi Liberty High. Tragična zbivanja.
Hannah Baker, 17-godišnja učenica, upravo je, naime, prerezala žile. I kao da je tek tada počela živjeti jer je iza sebe ostavila sedam audiokazeta na kojima za svoju smrt proziva školske kolege i prijatelje. Na svakoj strani svake od šest kazeta nalazi se njezina glasovna "posveta" jednom od "optuženika", dok sedma kazeta, nimalo slučajno, ima samo jednu nasnimljenu stranu.
Trinaest je to Hanninih razloga zašto. Zašto je sebi oduzela život. Trinaest potresnih razloga nakon kojih Liberty High više nikad neće biti isti.
Prva sezona "13 Reasons Why" protutnjala je Amerikom poput tornada. Gledanost je bila tolika da su tvorci serije naprosto morali produžiti priču iako knjiga, baš kao i prva sezona, završava preslušavanjem sedme kazete. Radnja je iz škole izmještena u sudnicu, a tamo su se, na klupi nasuprot porote, našli svi oni koje će mrtva Hannah Baker pratiti do konca života.
Sam kraj druge sezone nudi, pak, sasvim novih "13 razloga zašto", jer dok je Hannah Baker objašnjavala zašto se ubila ostavljajući krvavu brazdu na srcima točno određenih osoba, Tyler Down, tinejdžer naizgled ni po čemu različit od svoje generacije, s praktično je istim motivom krenuo - suprotnom stazom: on se neće ubiti, on će ubijati. A to je trauma od koje već desetljećima pati cijelo američko društvo pokušavajući odgovoriti na pitanje svih pitanja: Zašto se najveća sranja događaju baš nama?!
A sada, nakon ovoga podužeg uvoda, kao roditelj dviju tinejdžerica, dviju ljepotica, divnih i pametnih mladih osoba, baš poput Hanne Baker, nanizat ću u nastavku teksta 13 razloga zbog kojih bi svaki roditelj, kao i svaki stariji maloljetnik, trebao pogledati Netflixovu seriju.
Prvi razlog
"13 Reasons Why" progovara o važnim temama o kojima se inače rijetko naglas govori. I nije pri tome samo riječ o samoubojstvu, koje je u mainstreamu još uvijek tabu-tema. Poglavito njegovo eksplicitno prikazivanje kao što je u ovome slučaju riječ. Producenti su čak u odnosu na knjigu promijenili i način Hannina samoubojstva ispravno procijenivši kako je rezanje žila kudikamo filmski dramatičnije u odnosu na melankolično ispijanje tableta. A sam prizor kidanja vena vjerojatno je najmučniji trenutak u povijesti televizijske obiteljske fikcije. Teško je ne zatvoriti oči kad Hannah krene žiletom povlačiti okomice po svojim zapešćima. No, baš to ne smijemo napraviti jer zatvaranje očiju tu prekrasnu djevojku, kakvu svatko od nas ima u susjedstvu, i jest dovelo do (nimalo ishitrene!) odluke o samoubojstvu. A ta tema je kudikamo važnija od samoga Hannina čina. Gdje smo, naime, kao društvo zakazali? Gdje smo pogriješili? Jer, nikad nismo bili bogatiji, nikad nismo bolje živjeli, a nikad nismo bili nesretniji.
Drugi razlog
"13 Reasons Why" progovara o zapadnoj kulturi, o dominantno našoj kulturi, više nego bi to mnogi htjeli priznati. Kultura je to umrlih vrijednosti. Da su barem izgubljene, mogli bismo ih pronaći... Umrle su skupa s jednom neizmjerno ljupkom i nepravedno etiketiranom djevojkom. Nije stoga slučajno što se čitava drama odvija na audiokazetama, baš kao što nije slučajno što Hannah i Clay honorarno ljeti rade u kinu, ili što Tony vozi Mustang iz kojega dopiru Joy Division.
Treći razlog
"13 Reasons Why" daje dubinski uvid u život suvremenih tinejdžera, postmilenijalaca, takozvane Generacije Z, mladih ljudi koji nikada nisu bili slobodniji i emancipiraniji. Ali i beskrupulozniji te – samo naizgled kontradiktorno – introvertiraniji. I dok se početkom devedesetih na Brendu, Brandona, Kelly i Dylana iz FOX-ova "Beverly Hillsa 90210" gledalo kao na hollywoodsku dječicu na vječnom godišnjem odmoru – koji problem, čak i kad ga imaju, riješe u jednoj epizodi – Hannah Baker i svi ostali likovi iz Netflixova ruksaka strave i užasa punokrvni su i višeslojni ljudi. To smo mi, to su naša djeca, to je naša prošlost, to nam je budućnost.
Četvrti razlog
"13 Reasons Why" ozbiljno je upozorenje za roditelje. Ne optužuje nas, samo upozorava. Da smo otišli predaleko. Da trebamo povući ručnu. Da su djeca jedino blago koje imamo. Da je to jedini račun koji na kraju mjeseca moramo platiti. Da je to sve što će od nas i iza nas ostati. Da Hannah Baker nije tek izmišljena kći izmišljenog oca i majke. Da se sranja ne događaju drugima. Da i naša djeca, koliko god voljena bila, imaju tamnu stranu. Baš kao i mi.
Peti razlog
"13 Reasons Why" ozbiljno je upozorenje za škole. Vršnjačko nasilje, naime, nije tek puka tlapnja. Iako je u seriji Liberty High izvana predstavljena kao savršeno organizirana institucija s nastavnicima koji su se sasvim podredili podučavanju učenika, i to ne samo da budu bolji đaci nego i ljudi, iz epizode u epizodu slojevi te blještave savršenosti se ljušte, da bi na koncu ostala tek gola, siva zgrada, klaonica puna kvarnoga mesa.
Šesti razlog
"13 Reasons Why" tjera na razmišljanje. Ako vam je stalo do puke zabave, okrenite na "Game of Thrones" ili "Stranger Things". More današnjih serija, a snima ih se više nego ikad, u srži prije svega ima čisti entertainment. Fantasy world. Ova serija uznemiruje. Ostavlja ožiljke.
Sedmi razlog
"13 Reasons Why" fikcija je samo na papiru, odnosno na ekranu. Da se nadovežemo na šesti razlog, nema tu mjesta mašti. Sve što gledamo, stvarno je. Svi ti klinci uistinu postoje. I to, nemojmo se lagati, ne samo u Americi. Naravno da se iz rakursa odrasla gledatelja problemi tinejdžera mogu činiti minornim, no to je samo varka jer mnogi su – pogledajte samo oko sebe – iz adolescencije odrasli u osobe obilježene za cijeli život.
Osmi razlog
"13 Reasons Why" otvara novo poglavlje (ne samo) u teen serijama. Brutalna je to televizijska drama, neke epizode čak su označene i kao nepreporučljive za mlađe od 18 godina(!), forumi su puni komentara bijesnih gledatelja, redom roditelja tinejdžera, kojima nije jasno čemu plastično prikazivanje izvankućnog života njihove djece, iako su zapravo u svih 26 dosad emitiranih epizoda "sporne" tek dvije uistinu mračne scene: samoubojstvo Hanne Baker i silovanje Tylera Downa. Ono što, međutim, plaši nije ta eksplicitnost – uostalom, preživjela su naša djeca i gore stvari na televiziji – nego atmosfera beznađa. Apokalipsa ljudskosti.
Deveti razlog
"13 Reasons Why" u osnovi je dirljiva ljubavna priča. Neostvarena, baš kao i sve velike ljubavne priče. A trenutak kada Clay napokon otkriva Hanni koliko je voli i kada mu ona – u najmoćnijem trenutku čitave serije – kaže: "Why didn't you say this to me when I was alive?" ("Zašto mi to nisi rekao dok sam bila živa"), ne tjera samo suze na oči, nego i ledi krv u žilama.
Deseti razlog
"13 Reasons Why" dokaz je da film/serija može biti bolji od knjige. I to puno bolji, čak i sa svim manama razvučene i u određenim trenucima isforsirane druge sezone. Istina, djelo Jaya Ashera postalo je instant-bestseler, neki dijelovi knjige uvršteni su i u američke školske udžbenike, no u osnovi je to ipak tek površan high concept uradak. S puno potencijala. Što su prepoznali u Netflixu davši ga u ruke dramatičaru Brianu Yorkeyju, koji je štošta nadogradio (razumljivo, jer teško da roman od stotinjak stranica može potrajati 13 epizoda) te razradio učinivši seriju mnogo uvjerljivijom i kompleksnijom od predloška.
Jedanaesti razlog
"13 Reasons Why" od onih je serija koje podižu glumačku letvicu. Istina, s iznimkom Devina Druida (Tyler Down), sve "tinejdžere" glume 20-i-nešto-godišnjaci, no to ni jednoga trenutka ne dovodi u pitanje njihovu autentičnost. Dapače. Australka Katherine Langford (Hannah Baker) briljira u svojoj prvoj ulozi, lice je to doslovno stvoreno za ekran, a za njom tek malo zaostaju Dylan Minette (Clay Jensen), kojega možete čuti i kao lidera neobično zanimljiva indie benda "Wallows", zatim Brandon Flynn (Justin Foley), kojega možda znadete kao životnoga partnera pjevačke zvijezde Sama Smitha, a svojom sugestivnošću ističu se i Alisha Boe (Jessica Davis) te Miles Heizer (Alex Standall).
Dvanaesti razlog
"13 Reasons Why" ima izvrstan soundtrack. Kroz dvije sezone odrađen je uistinu rudarski posao u slaganju "kompilacije" koja nepogrešivo prati radnju podržavajući, bez imalo patetike, atmosferu cijeloga projekta. Praktično nema prizora bez glazbene podloge, najčešće savršeno odabrane, poput one za scenu kada Alex pada u bazen dok u pozadini svira Neil Youngova "Hey Hey, My My" ("Into The Black") u verziji "Chromaticsa".
Trinaesti razlog
"13 Reasons Why", ako i zanemarite sve gore napisano, naprosto je sjajna serija.
Da, djeca se ubijaju. I to divna djeca. Odgojena u ljubavi. Pametna djeca. Stvorena da svima po svemu budu uzor. Osim po izboru vlastita kraja. I to se neće promijeniti ma koliko god mi šutjeli o tome. Ili zabranjivali drugima da o tome govore