Uoči jesenskog zagrijavanja političke scene, anketirali smo lokalne dužnosnike, gradonačelnike i načelnike općina relaksirajućim pitanjima o njihovim najvećim životnim uspjesima i najvećim neuspjesima ili razočaranjima. Iako nije osobito originalan, njihov je izbor ipak zanimljiv. Od političara ne očekujete baš da politiku navode kao izvor svojih frustracija. Prije bismo rekli da je politika izvor njihovih materijalnih probitaka. Možda jačanja samosvijesti, osjećaja moći, superiornosti. Ali, frustracija..? To više pripada narodu, dešperatnim građanima koji su uvjereni da ništa u domaćoj političkoj kulturi i logici ne mogu promijeniti. Pa su kapitulirali i pustili da rijeka života teče svojom maticom. No, ako su i političari frustrirani politikom, što tek onda možemo očekivati od nje?!
Kninski gradonačelnik Marko Jelić najvećim svojim uspjehom smatra vlastitu obitelj. Sve ostalo je isprazno i prolazno – reći će bez puno razmišljanja.
– Sretan sam čovjek jer imam četiri kćeri i ženu koju obožavam. A uz njih, majku i sestre koje jednako volim, i svi se držimo zajedno, što smatram velikim bogatstvom – pohvalit će se doista uspješni (četiri kćeri!) Jelić.
Kad je u pitanju neuspjeh, na trenutak je zastao, razmislio i nekako rezignirano kazao:
– Razočaran sam saznanjem da ljudi nemaju želje za promjenama nabolje, nego stvari uzimaju kakve jesu i s njima se oportunistički mire. Ne vjeruju u evoluciju, a ona postoji, i duhovna i materijalna, i svaka druga.
Depopulacija i stagnacija
Iako pomalo obeshrabren konformizmom većine građana nesklonih boriti se za bolji život, Jelić drži da bi možda ipak mogao smatrati svojim uspjehom povjerenje koje su mu građani dali na izborima, što upućuje na to da njegov poticaj na evoluciju koja donosi promjene nije ostao sasvim bez odjeka. Šteta da ih nije više jer bi tada i promjene bile brže...
Njegov skradinski kolega Antonijo Brajković također nepogrešivo igra na obiteljsku kartu uspjeha. Njegova obitelj, njegovo je najveće postignuće, kaže.
– I činjenica da smo zdravi, i da svoju djecu podižemo, bez obzira na okolnosti u kojima živimo i društveni kontekst, u skladu sa sustavom vrijednosti za koji smatramo da je pravi, to je za mene najveći uspjeh – kao po nekom gradonačelničkom dogovoru će Brajković.
Razočaran je smjerom kojim ide ova civilizacija, a osobito Hrvatska, i u pogledu depopulacije i dugoročnih razvojnih vizija kojih ovoj zemlji nedostaje, a kao istinski domoljub, kaže Antonijo, toga se istinski boji.
– Svoje prioritete sam ostvario i posložio u smislu obrazovanja, karijere, obitelji, i nemam nekih osobnih teških neuspjeha i razočaranja, bar onih koje bi čovjek svojim djelovanjem mogao izbjeći. Druga stvar je bolest u obitelji, nad kojom nemate kontrolu i koja vas pogađa. Doživio sam to i mogu reći da je to nešto najteže – ne možete ništa učiniti i to vas više pogađa nego razočarava – iskreno će Brajković. No, i to je život...
Izbori kao filter
Tribunjski načelnik općine Marko Grubelić najvećim postignućem smatra fakultetsku diplomu koju je stekao unatoč teškom imovinskom stanju obitelji, pogotovo zato što su istodobno studirali i brat i on. Nije to bilo nimalo lako...
A najveće razočaranje doživio je tijekom izborne kampanje za načelnika Tribunja:
– Ti su mi izbori poslužili kao filter za neke ljude koje sam smatrao bliskima, a oni su me jako razočarali u presudnim trenucima, kada sam od njih očekivao podršku. Drugih većih neuspjeha ili razočaranja nisam imao, bar zasad. No, ima vremena...
Po svom izboru uspjeha i neuspjeha u životu koji ga i danas griju ili peku, najoriginalniji je šibensko-kninski župan Goran Pauk. Nije poput ostalih zaigrao na standardne odgovore, nego je pokazao koliko je sport, nogomet zapravo, obilježio njegov život. Reklo bi se toliko da mu je čak dao prednost i pred politikom.
– Teško bih mogao razdvojiti poslovne od sportskih uspjeha, ali ipak bih kao najveći uspjeh, koji mi je donio nevjerojatnu radost, izdvojio ulazak HNK Šibenik, kojemu sam tada bio predsjednik, u Kup UEFA-e, tih nekoliko europskih utakmica, putovanje s Funcutima, pravi klupski happening. Ulazak u Kup UEFA-e ide u paru s ulaskom u finale Kupa Hrvatske gdje smo igrali s Hajdukom i gdje smo nezapamćeno pokradeni. Ali, unatoč svemu, za nogometni klub Šibenik to je bio vrhunac uspjeha, najveće postignuće u povijesti kluba – kazivao nam je pomalo nostalgično Pauk.
Pratila me policija
No, i njegovo najveće razočaranje je vezano uz nogomet, uz HNK Šibenik.
– Najveći neuspjeh je izbacivanje kluba iz druge u treću ligu, u niži rang natjecanja jer nismo mogli zadovoljiti financijske uvjete, a po zakonu smo bili obvezni provesti preoblikovanje kluba. Nije to bilo "ako hoćeš – možeš", nego moraš, zakon te na to obvezuje. A onda su nas, zbog preoblikovanja, procjenjujući da smo financijski slabi za viši rang natjecanja, izbacili u niži. Za mene je to bila nevjerojatna frustracija. Interventna policija me pratila na igralište. A sve se to odigravalo usred izborne kampanje kada sam dobio mandat župana u utrci sa SDP-ovom Anitom Barom za svega tisuću glasova više. Zbog te nogometne situacije bio sam poprilično oštećen i kao političar. Nije to bilo ni fer ni pravedno prema NK Šibenik – i danas smatra Pauk.
Naravno, svojim velikim uspjehom smatra i činjenicu da je župan već četvrti mandat, da je biran izravno, a poznato je kakva je danas percepcija građana o političarima.
– Dobiti izbore neposredno, u takvim okolnostima – veli Pauk – za mene je velika satisfakcija, to mi daje kuraže da nastavim dalje jer ima smisla, bez obzira na ukupnu situaciju u zemlji.
Među svoje životne uspjehe, ma kako to nekome iz današnje perspektive nelogično izgledalo, drži i sanaciju tvrtke "Poliplast" u vrijeme kada je bio njezin direktor (1995. – 1999.)
"Poliplast" sam preuzeo kad je bio u blokadi i to je trajalo sve do 1998., a za to vrijeme smo poslovali preko žiroračuna sindikata. Strašno. U to je vrijeme ministar financija bio Borislav Škegro, a taman je bio uveden PDV i državni proračun je bio pun. Sjećam se da sam predložio sanacijski plan uz prolongiranje obveza i mogućnost otplaćivanja dugova dobavljačima obročno. A na to Škegro kaže: Ne, to ja plaćam! Bio sam šokiran. Izašli smo iz blokade i krenuli s normalnim poslovanjem... No, danas sve to gubi smisao i značaj jer je tvrtka poslije kuponske privatizacije propala, otišlo je sve dovraga!
Nezahvalnost i izdaja
Načelnik općine Tisno Ivan Klarin, kao i većina anketiranih lokalnih dužnosnika, obitelj drži svojim najvećim uspjehom.
– Kao mlad čovjek ove godine slavim desetu godišnjicu braka, što smatram velikim životnim uspjehom jer je obitelj moj oslonac, moja baza na kojoj sve ostalo počiva i bez koje ne bih mogao funkcionirati ovakvim životnim ritmom – naglasit će Klarin.
A razočaranje? Ljudi, pojedinci kojima je pomogao srcem, bez razmišljanja, u njihovim teškim životnim razdobljima, "a oni su mi to vratili na najgori mogući način. To su najgore ljudske osobine, ta nezahvalnost i izdaja, i kao čovjeka me to jako boli", povjerio nam je načelnik Tisna.
– Životni uspjeh? Obitelj. To je ono što je najvažnije, normalna obitelj, bez većih problema i potresa – brzo je posegnuo za "dužnosničkim standardom" drniški gradonačelnik Josip Begonja odgovarajući na prvo pitanje. A neuspjeh, razočaranje?
– S poslovnog aspekta, rekao bih da sam više očekivao od politike, a s osobne razine, rekao bih da sam možda pogriješio što sam politiku pretpostavio struci za koju sam se višestruko obrazovao. Završio sam ekonomski fakultet i potom poslijediplomski na pravnom fakultetu iz područja javnih financija. Dok sam bio na postdiplomskom, bio sam pasivni član stranke i imao sam neke ponude sa šibenskog Veleučilišta, napisao sam 15-ak stručnih radova, i onda me neki vrag otjerao u politiku. Za moga gradonačelničkog staža promijenile su se tri vlade, a iz male sredine teško da nešto možete postići ako nemate podršku u vertikali vlasti. Treba imati na umu kontekst iz kojeg netko djeluje – reći će Begonja, očito ne osobito zadovoljan politikom u kojoj godinama i sam aktivno sudjeluje.
Zaboravljeni ideali
Još jedan iz mlađe garde političara u županiji, pirovački načelnik Ivan Gulam, za svoj životni uspjeh odabrao je rođenje svoje kćeri.
– Ništa što sam dosad u životu postigao i doživio s tim se ne može mjeriti – zadovoljno će mlađahni otac, koji se neuspjesima i ne može "pohvaliti" kao ni velikim razočaranjima jer još nije stigao, premlad je za to.
– Možda bih ipak rekao da sam se najviše razočarao u politiku, u međuljudske odnose u politici, što me iznimno pogađa. Uđeš mlad i s idealima u politiku i onda vidiš da je tu previše onih koji su ušli s nekim sasvim drugim razlogom koji nema veze s radom za opće dobro, i to je za mene zbilja razočaravajuće – kaže Gulam.
I što smo saznali? Da lokalni dužnosnici redom "igraju na kartu" obitelji (tko zna koliko iskreno...), osim Pauka koji ostaje sportaš u duši, a da od politike nekako svi "peru ruke", izražavaju nezadovoljstvo njezinim učincima, makar javno, kao da hoće reći "mi nismo odavde". A jesu...
Stipe Petrina, načelnik Primoštena:
Najveći neuspjeh? Hrvatska kakva je danas!
Nimalo originalno, ali srčano, i Stipe Petrina, kontroverzni načelnik općine Primošten, najvećim uspjehom u životu smatra odabir svoje životne suputnice Anite Vidović.
– To mi je najveći uspjeh u životu. A najvećim neuspjehom smatram stvaranje Republike Hrvatske ovakve kakva je danas. Gore nismo mogli dobiti. To mi je najveće razočaranje. Di mi je pamet bila devedesete?! I tu sva priča završava...
M.J.