Naša "mala" s Gorice Loredana Bahorić: Najljepši kompliment koji sam ikad dobila bio je da sam ja u modi, ono što je Arsen u glazbi!

Naša
Zagreb je apsolutno moj grad. Međutim, Šibenik je nešto što me određuje. Uža obitelj, koje, nažalost, više nema, obiteljska kuća na Gorici, stara grobnica koju je dida napravio 1930.Moje djevojačko prezime Baranović jedno je od najstarijih šibenskih prezimena. Prije nekoliko godina napravila sam obiteljsko stablo prezimena Baranović-Lojko i s korijenima stigla do 1536.

Kao što je Dražen Petrović za svjetsku košarku bio "Veliki Petro“, a za rodni Šibenik bio i (zauvijek) ostao "naš mali“, tako je i jedna od najuspješnijih hrvatska modna kreatorica Loredana Bahorić u šibenskim tisnim kalama ostala samo "naša mala s Gorice“.

Loredana, uostalom, ne krije privrženost tom kamenom dijelu starog Šibenika, gdje je prije 951 godinu i rođen Krešimirov grad. Treba li, stoga, posebno objašnjavati kako se naša sugovornica iz (europskih) modnih visina instinktivno vraćala na "Goričku baladu“. Na onaj dio stihova, koji kažu "Kada klapa sidne na goričke skale…“ Zato se Loredana našla i među nominiranima za ovogodišnju nagradu "Šibenska grandeca".
 

Ljetni šokovi


- Lani ste proslavili veliku obljetnicu, 30 godina od otvaranja vašeg butika "Charlie design", uz posebna događanja u Zagrebu i Šibeniku. Vjerujem da vas je ljetna proslava u šibenskoj galeriji "Krševan" na tren vratila tri desetljeća unatrag?
- Da, rijedak je to jubilej. Barem za hrvatske pojmove! Ponekad se u trideset dana dogodi cijeli život. Zamislite koliko toga je satkano u trideset godina! Moram priznati da i meni to zvuči pomalo nestvarno. Spektakl u zagrebačkom HDLU-u (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika) teško je prepričati onima, koji nisu bili nazočni. Senzacionalna Meštrovićeva Bačva, trideset bijelih modela, koji su svojom reinterpretacijom bili ujedno i odjek prošlih, i naznaka budućih kolekcija. Bila je tamo prisutna kompletna modna scena. Za mene je bilo jako dojmljivo. Međutim, obilježavanje godišnjice u Šibeniku, gdje je, zapravo, i počela "Charlie“ priča, doživjela sam vrlo emotivno. Inzistirala sam da izložba bude postavljena u galeriji "Krševan". Ne samo zato što je to najstariji sakralni objekt u Šibeniku, već, po meni, i najljepša mala galerija u gradu. Na tom sam mjestu provela i dio djetinjstva. Ispred galerije sam se igrala kao dijete. Prolazila sam tim stepenicama svaki dan do kuće. Bila sam iznimno uzbuđena.

- Na šibenskoj proslavi kazali ste "Zagreb je moj grad, ali ovdje pripadam"…
- Zagreb je apsolutno moj grad. U njemu živim od osamnaeste godine. Veliki dio ranog djetinjstva sam, također, stjecajem okolnosti provela u Zagrebu. Međutim, Šibenik je nešto što me određuje. Uža obitelj, koje, nažalost, više nema, obiteljska kuća na Gorici, stara grobnica koju je dida napravio 1930. Rodbina i nekolicina prijatelja duboko su utkani u moju bit. Zato, svako toliko osjetim snažnu potrebu za Šibenikom. Makar je suočavanje s praznom kućom, u kojoj više nema tvojih najbližih, uvijek iznova šok. Treba mi određeno vrijeme prilagodbe pri svakom ljetnom dolasku. Vrijeme, u kojemu sam baš sama sa sobom. Ili s njima u mislima.
 

Inspirira me more


- Vi ste stara šibenska loza…
- Moje djevojačko prezime Baranović jedno je od najstarijih šibenskih prezimena. Prije nekoliko godina napravila sam obiteljsko stablo prezimena Baranović-Lojko i s korijenima stigla do 1536. Možda i krenem dalje u prošlost, jer prezime je prisutno još od 13. stoljeća. To je taj osjećaj pripadnosti, o kojemu govorim. Njega je jako teško verbalizirati.

- Logična je, stoga, i vaša tvrdnja da vam je more uvijek bilo svojevrstan pokretač?
- Da, more je moja osnovna inspiracija. Jedina vizura koja me istinski opušta. Ta njegova nepredvidljivost. Moment kad misliš da znaš sve o njemu, a ono te iznenadi. Svaki put iznova.

- Kako su izgledali vaši modni počeci u Šibeniku? Pretpostavljam da je to u ono vrijeme bilo avangardno, posebice u malom gradu?
- Šibenski počeci ne razlikuju se puno od nekih drugih početaka. Osim entuzijazma i ideje, sve ostalo je bilo u deficitu. Počela sam gotovo bez sredstava. Korak po korak gradila sam i složila priču, koju su ljudi odmah prepoznali. Teško mi je s ovolikim vremenskim odmakom govoriti o avangardi, ali znam da sam uvijek bila svoja. Takva sam i danas.

- Na mladost vas podsjeća i nezaboravni Arsen Dedić, njegova glazba? Velika ste Arsenova obožavateljica…
- Arsen je zauvijek ostao Arsen. I, iskreno, jedino Arsena mogu slušati uvijek. I kad sam sretna, i kad sam sjetna… Oduvijek je bilo tako. Zbog toga je moj sin Tomislav već kao mali znao gotovo sve Arsenove pjesme napamet. U uvodnom govoru na zagrebačkoj proslavi Iva Körbler je rekla "da sam ja u modi ono, što je Arsen u glazbi". Nažalost, nisam to čula jer sam u tom trenutku bila u backstageu. No, kad su mi prenijeli, bila sam zapanjena. To je jedan od najljepših komplimenata koje sam ikad dobila!

Crno i bijelo


Pretpostavljam da vam, zbog povezanosti s rodnim gradom, nominacija za titulu "Šibenska grandeca" također izaziva emocije?
- U minuloj 2017. godini imala sam dvije vrlo prestižne nominacije. Našla sam se u krugu kandidatkinja za nagradu "Žena godine" i za "Najboljeg dizajnera", priznanje koje dodjeljuje Elle Style Awards. Potonju sam nagradu, na koncu, i dobila. Uvijek je čast biti nominiran, jer je to, prije svega, priznanje za nečiji rad. Nominacija za "Šibensku grandecu" me ugodno iznenadila. Vjerujem da bi i preci bili ponosni na mene!

- Vaš je "trademark" crna boja. No, interesantno je da vas najčešće viđamo u bjelini!? Još je interesantnije saznanje da ste u mladosti nosili pastelne boje…
- Crna je boja ona, od koje krećem u smislu kreiranja. Ako me viđate u bijeloj boji, to su vjerojatno ljetni momenti, koji predstavljaju moj svojevrsni odmak. Kad razmišljam o stvaranju, crna je sveprisutna. To je boja u kojoj sam na neodređeni način zaštićena, svoja. I teško je od nje pobjeći kad je jednom prigrliš. A u mladosti sam, kroz gimnaziju, fakultet, u vrijeme dok sam sama šivala odjeću, istina, nosila žive boje. To mi danas gotovo nitko ne vjeruje!

Sin Tomislav je krenuo vašim stopama, a u modnom biznisu vam se već odavno pridružio i suprug Branko. Kod vas je, kao u onom filmu, sve ostalo u obitelji!?
- Suprug je sa mnom u poslu od mojih početaka. Zajedno smo gradili brend. No, Branko nije medijski eksponiran, pa ljudi možda misle da se bavi nekim drugim poslom. On to, jednostavno, ne želi. Jednom je rekao "da su dovoljne dvije zvijezde u obitelji"! Tomi je, pak, nakon diplome osnovao svoj brend Spirit by T.B. Proizvodi mušku i unisex odjeću. Tako da, baš ste dobro rekli, sve ostaje u obitelji! A za mene je obitelj svetinja. To sam naučila u Šibeniku još kao dijete.


Uživam u roseu
Loredana voli piti malo, ali dobro. Vina su njezina slaba točka, posebno rose!
- Da, prije nekih desetak godina rose još nije bio tako "in". Suprug je pio bijela, a ja crna vina. I to nam je bio svojevrstan problem! Počeli smo s roseom kako bi napravili kompromis i zaljubili se u njega. Moji su favoriti "Korta Katarina", "Saint Hill", "Korak", "bATIČ"... Uživam u roseu, a zarazili smo njime i puno naših prijatelja - priznaje Loredana.

Naslovnica Lifestyle

Najčitanije

Mliječna bevanda Što to pijemo? Istražili smo kakvo se mlijeko prodaje u našim trgovinama te je li kvalitetnije ono iz uvoza ili proizvedeno u Hrvatskoj: rezultati bi vas mogli iznenaditi...

Što to pijemo? Istražili smo kakvo se mlijeko prodaje u našim trgovinama te je li kvalitetnije ono iz uvoza ili proizvedeno u Hrvatskoj: rezultati bi vas mogli iznenaditi...
Prije točno godinu dana ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić najavio je žestoke inspekcijske kontrole kako bi...
Što to pijemo? Istražili smo kakvo se mlijeko prodaje u našim trgovinama te je li kvalitetnije ono iz uvoza ili proizvedeno u Hrvatskoj: rezultati bi vas mogli iznenaditi...