NOVO RUHO Pjesma zbog koje je Arsena izviždalo na Prokurativama nakon pola stoljeća na šibenskoj Šansoni; Zapjevat će je Tina Vukov na Večeri talijanske kancone

NOVO RUHO

Talijanska verzija pjesme zbog koje se Arsen Dedić posvadio sa Splitskim festivalom 1969. godine i od tada više nikada na njemu nije nastupio bit će prvi put, nakon pola stoljeća, izvedena na festivalskoj pozornici u njegovu rodnom Šibeniku. "Vedrai Che Poi" ("Vraćam se") zapjevat će 16. kolovoza Tina Vukov, na Večeri talijanske kancone/ Prepjevi vs. originali, koja će otvoriti dvodnevni, 22. po redu festival dalmatinske šansone u Krešimirovu gradu.

Arsenovo "zbogom" Prokurativama uslijedilo je, kako je zapisao Goran Pelaić, poznati splitski novinar i dugogodišnji kroničar Splitskog festivala, nakon što je publika, čuvši da prvu nagradu žirija te davne 1969. osvaja njegova pjesma koju je pjevao u alternaciji s Ginom Paolijem (on je izveo talijansku verziju), počela – zviždati.

"Završna večer u znaku je Nikice Kalogjere i Ivice Krajača, autora skladbe 'Nono, moj dobri nono' (Tereza Kesovija – Claudio Villa). Publika je oduševljena tom pjesmom. Čitaju se najprije nagrade po odluci stručnog ocjenjivačkog suda... Publika je (valjda?) shvatila da su Arsen i Gino Paoli pobjednici. Počelo je sa zviždukom. Arsen nikad to nije doživio. Zbunjen je i Paoli! Sve je tako mučno. Čita se naredna najava: prvu nagradu publike i prvu nagradu Internacionalnog žirija dobila je pjesma 'Nono, moj dobri nono'. Oduševljenje, svi su na nogama. Sad je sve jasno, ali kasno. Arsen i Paoli su već otišli. Teško je bilo objasniti Arsenu i njegovu prijatelju Paoliju da je došlo do krivoga spoja. Dedić donosi odluku – nikad više na Splitu", zapisao je Pelaić.

– Gino Paoli nije se mogao načuditi zašto ih je publika izviždala. Arsen se zbog reakcije na "Vraćam se" oprostio od "Splita", a Gino je više nikada nije zapjevao niti je ikada objavio na nekom albumu. Čak ne postoji ni njezina audiosnimka... Sad će ta talijanska verzija biti ekskluzivno izvedena na Dalmatinskoj šansoni – ističe Branko Viljac, direktor šibenskog festivala, na čijoj će prvoj večeri, uz spomenutu Tinu Vukov, zapjevati i Nina Kraljić, Marina Fernandez, Đani Maršan, Mia Negovetić, Ivo Perkušić, Saša Jakelić, Vlatka Burić, Lara Antić...

Dan kasnije šibenska će publika na Večeri novih skladbi slušati pjesme Nene Belana, "4 tenora", Lille, Elis Lovrić, Nine Kraljić, grupe Bang Bang, Stijepe Gleđa Markosa, Antonelle Malis, Singrlica, Kristine Boban, Marka Pecotića Pece...

Na manifestaciji koju je Arsen Dedić u njezinim počecima znao okarakterizirati kao "festival na kojemu nastupaju para i pra šansonijeri", a kasniju najezdu klapa (za koje je inače često pisao i glazbu i stihove) na šibenski Trg Republike u šali proglasio "strahovladom klapa", ove godine će sudjelovati samo tri klape. Direktorski dvojac Dušano Šarac – Branko Viljac postrožio je kriterije...

– Bila to strahovlada ili ne, činjenica je da je šibenski festival iznjedrio mnoge klapske hitove koji se i danas slušaju... Od "Da te mogu pismom zvati" (Maslina), "Srce od leda" (Neno Belan i klapa More), "Zora bila" (Tomislav Bralić & Intrade), "Meni ne more bit" (Cambi – Kaštel Kambelovac), "Ti si more" (Luky & klapa Iskon)... Nekad smo imali do deset klapa na festivalu, ali smo ih, s vremenom, odlučili svesti na razuman broj. Lani ih je bilo četiri, ove godine tri. Činjenica je da su mnogi prvi šibenski šansonijeri i kantautori već pomalo u glazbenoj mirovini, a mnogih, nažalost, više nema među nama. Isto tako je činjenica da su se mnoge klape i estradizirale, stvorivši nekakav moderan klapski pop-đir. Nama to koliko je drago, tako i nije. Došlo je do zasićenja... Zato se klapa pomalo odričemo da se ne pretvorimo u klapski festival. One će i dalje nastupati na Dalmatinskoj šansoni, ali samo one najbolje, koje za pokriće moraju imati dobru pjesmu, lišenu šunda i prevelike instrumentalizacije – govori Branko Viljac.

Svi govore o Lilli, ali imamo mi i Slovenku Alyju

– Svi govore o Lilli, ali imamo mi i Slovenku Alyju – smije se Viljac osvrćući se na šuškanja u šibenskim kuloarima.
– Svi se u gradu čude zašto je na festivalu Alya, a ona je već jednom nastupila na Šansoni i bila najbolja debitantica. Poznata je po suradnji s Nenom Belanom s kojim je snimila pjesmu "Misunderstanding" i nadmetala se na izboru slovenske predstavnice za Eurosong. Napadaju nas i da na festivalu nema Šibenčana, a Elis Lovrić je po ćaći Šibenka, Božidarka Matija Čerina po materi. Djed Mije Negovetić, po majčinoj strani, je iz Šibenika. Tu su i Branimir Bubica & klapa Sebenico, od "4 tenora" jedan je Šibenčanin, a i Lara Antić iz Bang Banga je rođena Šibenka na privremenom radu u Zagrebu. Dušebrižnici mogu biti zadovoljni – zaključuje Viljac.

Naslovnica Glazba

Najčitanije

UVOZNE NOTE Estradni mendažer Zoran Škugor pod čijom palicom su rasli Tony i Nina otkriva kako će promijeniti hrvatsku glazbenu sliku: Mojim pjevačima pišu skladatelji koji rade za Adele, Rihannu, U2...

Estradni mendažer Zoran Škugor pod čijom palicom su rasli Tony i Nina otkriva kako će promijeniti hrvatsku glazbenu sliku: Mojim pjevačima pišu skladatelji koji rade za Adele, Rihannu, U2...
Rodni je Šibenik Zoran Škugor napustio kao izuzetno perspektivni stolnotenisač, a u Zagrebu osvanuo kao najuspje...
Estradni mendažer Zoran Škugor pod čijom palicom su rasli Tony i Nina otkriva kako će promijeniti hrvatsku glazbenu sliku: Mojim pjevačima pišu skladatelji koji rade za Adele, Rihannu, U2...

77 mu je tek Dinko Gojanović Rakić najstariji je aktivni klapski pivač u Dalmaciji: Još mi je gušt pivati; Nije mi teško ni putovati do Ljubljane, Beča… Ne ćutim se tako da trebam stati kući i čekati kad ću umriti

Dinko Gojanović Rakić najstariji je aktivni klapski pivač u Dalmaciji: Još mi je gušt pivati; Nije mi teško ni putovati do Ljubljane, Beča… Ne ćutim se tako da trebam stati kući i čekati kad ću umriti
Jesi li ti najstariji aktivni šibenski klapski pivač? Ako nisi, napravi razgovor s onim koji je stariji od tebe,...
Dinko Gojanović Rakić najstariji je aktivni klapski pivač u Dalmaciji: Još mi je gušt pivati; Nije mi teško ni putovati do Ljubljane, Beča… Ne ćutim se tako da trebam stati kući i čekati kad ću umriti