Koncept talk showa uglavnom podrazumijeva emisije ustaljenog koncepta koje se međusobno jako malo razlikuju i koje se uglavnom vrte oko istih gostiju koji pričaju uglavnom slične priče. Nerijetko se interakcija između voditelja i gostiju čini preglumljena i isforsirana, a prisustvo pratećeg benda u studiju nepotrebno, dok su skečevi i nekakvi izazovi pred koje gosti budu stavljeni u najmanju ruku uglavnom nezanimljivi.
Tu i tamo se nađe nekakav segment iznenađenja koji nadilazi ustaljene norme, ali zapravo se iz mase jedino izdvaja Paul Rudd koji već više od 15 godina uspijeva nasamariti Conana O'Briena pokazujući isječak iz opskurnog filma „Mac and Me”, koji je svojevrsna loša kopija E.T.-a, umjesto isječka iz filma koji je došao promovirati u O'Brienovu emisiju.
No posljednjih godina su se na mala vrata uspjeli ugurati „anti talk showovi” koji se temelje na izrugivanju tim ustaljenim normama i dovođenju gostiju u neugodne i poprilično bizarne situacije. Scott Aukerman i Reggie Watts (koji je kasnije postao vođa benda u showu Jamesa Cordena) istaknuli su se u tom području sa svojim „Comedy Bang! Bang!” koji je 2012. iz podcasta pretvoren u TV emisiju, ali dok je njihov show bio urnebesno smiješan i bizaran te nerijetko neugodan za goste, uglavnom nije prelazio granice dobrog ukusa, a svaka bizarnost bila je promišljena i u određenoj mjeri „ukalupljena”.
Iste godine se na Adult Swimu (kasnonoćni program Cartoon Networka) pojavio jedan konceptualno nesređeniji show čije epizode traju samo 11 minuta i kojeg je na početku bilo poprilično teško „shvatiti” publici koja je bila naviknuta na linearne talk showove.
The Eric Andre Show ima istovremeno jednostavan i kompliciran koncept, u kojem glavnu riječ vode Eric Andre u ulozi voditelj i Hannibal Buress u ulozi njegovog „sidekicka”. Tu je i bend sastavljen od raznih bizarnih članova, čiji se primarni žanr mijenja iz sezone u sezonu. Tako ponekad imamo jazz bend, ponekad eksperimentalni bend koji svira na instrumentima gotovo nespojivima s glazbom koja se čuje u pozadini, a ponekad je u pitanju K-pop grupa čija je većina članova prestara da bi se bavila takvom vrstom glazbe.
U svakoj uvodnoj špici svjedočimo Andreovim maničnim eskapadama, koje se u pravilu sastoje od napada na bubnjara benda i razbijanja po studiju popraćenog bjesomučnim urlanjem, dok nas u preostalim sekundama svaki put iznenadi s nečim novim. Tako ponekad grize staklenu bocu, pokušava se zapaliti, gol jede izmet, spolno opći s kaučem, udara Benjamina Franklina i tako dalje...
Random segmenti nastavljaju se i u samom showu, pa se tako uvodni monolog sastoji od totalnih besmislica koje uglavnom ne nailaze na odobravanje Hannibala koji svojim „deadpan” pristupom djeluje kao da jedva čeka da show završi, dok se glavni dio emisije sastoji se od dijela u kojem u studiju gostuje manje ili više poznata osoba iz javnog života i skrivene kamere koja se snima na ulicama New Yorka.
Skrivene kamere su izuzetno bizarne, a svojevrsni zaštitni znak Eric Andrea je segment „Bird Up” u kojem on ide ulicama odjeven u zeleno odijelo s pticom na ramenu te slučajne prolaznike pita besmislice, a ponekad ih liže ili dira govoreći kako se ništa ne trebaju brinuti, jer se on ionako neće vidjeti na snimci nakon montaže. Niste shvatili smisao? Ne brinite, nećete shvatiti ni kada to vidite svojim očima, ali taj rijetko viđeni random humor dovest će vas na rub suza.
- To je najveća kreativna sloboda koju ću ikada imati. Pravila ne postoje, show može biti nadrealan, apsurdan i nelinearan koliko god treba. Kada biste moj mozak spojili direktno na TV ovo je ono što biste dobili – rekao je Andre jednom prilikom.
Neki od najpoznatijih gostiju showa bili su Dolph Lundgren, Jack Black, Jimmy Kimmel, Seth Rogen i Dennis Rodman, a za svakoga od njih Andre je imao iznenađenje. Ponekad je to bila osoba skrivena u fotelji koja bi škakljala gosta, ponekad bi to bila neizdrživa temperatura u studiju zbog koje je s gostiju kapao znoj, a ponekad serviranje čilija na golom Georgeu Clooneyju (ne pravom, već lošem imitatoru poznatog glumca).
Jedna od zanimljivosti showa je i ta što se zvijezde kao primjerice Weird Al Yankovich ili LeVar Burton pojavljuju na samo nekoliko sekundi u studiju i imaju bizarne ispade, zbog čega se gosti koji su jedva poznati široj javnosti nađu zbunjeni ne vjerujući svojim očima što se događa.
Iako je show prvih nekoliko sezona bio poprilično opskuran, s vremenom je zaradio veliki broj obožavatelja i došao u fokus američke javnosti, pa je samim time postalo teže iznenaditi goste. Ipak, Andre uvijek pronađe načina kako ih šokirati i njihovo iskustvo učiniti što gorim.
- Jack Black i Howie Mandel su vidjeli show prije, ali to nije bilo važno jer smo ih odlučili jednostavno mučiti, umjesto da se oslanjamo na apsurdnost showa – kaže Andre.
Jack Black je tako stavljen na poligraf koji ga je trebao stresti strujom kada bi izrekao laž, ali ne samo da je sprava svaki njegov odgovor tretirala kao neistinu, već je Black nakon nekog vremena počeo trpjeti strujne udare čim bi otvorio usta. A znajući da Mandel ima strah od bakterija, Andre ga je odlučio napasti s mrtvom lignjom te ga okružiti komadićima korištenog zubnog konca.
Najnovija sezona koja se prije par tjedana počela prikazivati nailazi na najbolje kritike do sada. Andre je šokantniji nego ikada, a gosti i dalje iz studija odlaze istraumatizirani iako sada već poprilično dobro znaju što ih čeka.
Iako u svakoj epizodi na pojedinog gosta otpada otprilike tri minute, u stvarnosti snimanje traje oko sat i pol vremena, a u protekle četiri sezone samo se dvaput dogodilo da su gosti napustili studio i nisu se više vratili. Andre i producenti uspijevaju zadržati goste govoreći im kako trebaju izdržati samo još malo i da će onda biti gotovo (i tako sat i pol vremena), ali Lauren Conrad je primjerice svejedno napustila studio nakon što je Andre usred razgovora povratio po stolu i zatim pojeo to što je izašlo iz njega. U stvarnosti je riječ bila o zobenoj kaši koju je stavio u usta dok je gošća gledala što joj Hannibal radi iza leđa, ali prizor je svejedno bio zaista odvratan.
Ne postoji točna definicija što je ustvari The Eric Andre Show, ali emisiju bi možda najbolje bilo opisati kao kombinaciju „Letećeg cirkusa Monty Pythona” na steroidima i „Da Ali G Showa” na psihodeličnim drogama.
No Andreovom showu uopće ne treba etiketa, samo je važno naglasiti da se radi o jednoj od najbizarnijih, najbrutalnijih i najoriginalnijih emisija na TV-u koju nijedan ljubitelj komedije ne smije propustiti.