Tužan sam. Znam koliko su svi u našoj reprezentaciji uložili truda, koliko su toga žrtvovali, ne samo ovo ljeto, kako bi ostvarili uspjeh u Tokiju, a na kraju su izgubili najvažniju utakmicu na najvažnijem, najvećem natjecanju, natjecanju za koje se živi. Nažalost, četvrtfinale je utakmica nakon koje nemaš popravni. Kad izgubiš polufinale, okrećeš se borbi za broncu, hrabriš se, a ovako...
Igračima je sad najteže, pogotovo jer imaju odigrati ove dvije utakmice za plasman, koje ne znače ništa, a nakon toga ih čeka povratak kućama, dolaze svojim kućama nakon dva mjeseca, tužni, razočarani jer nisu uspjeli. Ne može se sad iz te kože, ali, vratit će se oni još jači. Vjerujem u to. U ovom trenutku najviše mi je žao Bušlje, Meda (Paulo Obradović – op.a.), Joke (Maro Joković – o...