StoryEditor
Ostalouz rub bazena

Predsjednik plivačkog saveza Vladislav Veselica najavljuje napredak: Grgić je čudo, Zvončac će biti natkriven već iduće proljeće...

3. srpnja 2020. - 17:17
Goran Mehkek/Hanza media

Popularizacija ovog divnog sporta, izgradnja infrastrukture, širenje baze plivača, mladih i rekreativaca, te skrb o našim reprezentativcima ključni su ciljevi moje plivačke “vlade”. Vladislavu Veselici već su u imenu zapisane glavne uloge. Prvi čovjek hrvatskog plivanja dalmatinske je krvi, iz Glavica Gornjih, sin Vladimira i nećak Marka Veselice, poznatih hrvatskih disidenata, “proljećara” i doajena političke scene, član je uprave Janafa. Na plivačkoj vlasti od siječnja prošle godine.

– Na čelo Saveza došao sam stjecajem okolnosti, kao član Izvršnog odbora u vrijeme kad je, na žalost, preminuo tadašnji predsjednik Ivan Varvodić. Pošto sam iz korporativnog sektora, a trenirao sam plivanje u Mladosti i Medveščaku punih deset godina, rodila se ideja da se na Skupštini kandidiram za predsjednika Saveza. Odlučio sam prihvatiti prijedlog klubova i... izabran sam.

Predsjedniče uspješno plivate, evo već godinu i pol.

– I nisam požalio zbog te odluke. Moja misija je, kako sam već rekao, popularizirati plivanje, osvijestiti politički establišment i lokalne zajednice da je potrebno jako poraditi na sportskoj infrastrukturi, proširiti bazu što je temelj za bolji materijalni položaj klubova i još kvalitetnije rezultate u budućnosti.

Koliko je uskDionica je duga četiri godine. Najmanje.a baza?

– Trenutno imamo oko 4.000 registriranih plivača. Izgradnjom bazena doći će novi klubovi i veća baza, no, to je dugotrajan proces. Jednako kao i potaknuti što veći broj ljudi da se počnu rekreirati ovim sportom kao odgovor na sve veće zahtjeve i zamke današnjeg ritma života.

U kakvom ste stanju zatekli Savez?

– Nije lako raditi u sportu kao što je plivanje koje nema senzibilitet javnosti poput nekih drugih sportova. Krvavi je to rad. Početkom devedesetih imali smo fantastične rezultate, pogotovo za to ratno razdoblje. Nakon toga došlo je do stagnacije do pojave Duje Draganje, rekao bih najboljeg hrvatskog sportaša. Žao mi je što Duju nismo bolje brendirali, što nije više korišten kao primjer mladima. Eto, vi ste iz Dalmacije...

I vi ste...

– ... daaa, za nas Dalmatince, za moju generaciju, Ivica Šurjak je bio bog, zbog njega je puno mladih krenulo na balun. To isto smo u plivanju morali dobiti s Dujom.

Koliko ste zadovoljni s prvih godinu i po svoga mandata?

– Danas imamo sreću da je stasala vrhunska generacija plivača. Tu posebno skidam kapu treneru Mati Ružiću i splitskom klubu Jadran koji su stvorili dvojicu fenomenalnih momaka. Franko Grgić je blago hrvatskog sporta, za njega i Marina Mogića mi u Savezu učinit ćemo sve da im budemo prava potpora. Obojica su naši stipendisti i samo im možemo poželjeti zdravlje da nastave putem kojim su tako uspješno krenuli. Ne želimo ih opterećivati da nešto moraju, ali vjerujem da će nas obojica razveseliti već na sljedećim Olimpijskim igrama.

Opterećivali ga vi ili ne, Franko je toliko dominantan u svome uzrastu, svjetski prvak i rekorder, da smo svi uvjereni kako će harati i seniorskim vodama.

– Franko je čudo! U tim godinama isplivati 14:46 minuta na 1500 metara, na 200 metara okrenuti 1:55, to je fenomen. Kapa do poda i treneru Mati, sva ta zlata, svjetski rekord i olimpijske norme rezultat su zajedničkog rada plivača, trenera i podrške kluba.

Volite za njega reći da je “rođeni pobjednik”.

– Kad sam ga upoznao, bilo je to u Rijeci, pitao sam ga može li se vidjeti kako se penje na olimpijsko postolje. Rekao je “naravno da mogu” gledajući me ravno u oči, nije skidao pogled. To je to. Upoznao sam i njegovu krasnu obitelj, Franko je divno odgojen, poštuje roditelje, trenera. Zdrava je to sredina. Tek mu je 17 godina, može plivati na barem četiri Olimpijade. Učinit ćemo sve da mu u tome pomognemo.

Plivanje nije lukrativan sport, i sami ste rekli da je to “krvavi rad”.

– Nema tu novca. Ali, moram pohvaliti društveno odgovorne kompanije koje nam pomažu kao što su HEP, Janaf, Jadrolinija, kao i privatnike koji nas podržavaju.

Franko je svjetski rekorder, eksponiran u javnosti. No, imamo mi u Splitu još jedno čudo plivanja, trenera Matu Ružića. Stvorio je u Jadranu dvojicu olimpijaca, Grgića i Mogića, da je Karlo Noah Paut ostao u Zvončacu imao bi Mate trojicu na Olimpijskim igrama.

– Veliki je radnik, s autoritetom i stavom. Njegovi plivači znaju da će Mate za njih otići i na kraj svijeta. Tu nema laži, nema prevare, dugo nisam sreo mladog čovjeka koji je toliko posvećen cilju kojega je zacrtao. Taj Frankov rezultat iz Budimpešte, to nije Pietro Mennea koji je jednom istrčao rekord na nekoj visini, to je dio zacrtanog puta. I vidi se da obojica uživaju na tome putu.

Što sve Franku treba osigurati da osvoji olimpijsku medalju?

– Prije svega adekvatne uvjete za rad. Nadam se da će projekt natkrivanja bazena u Zvončacu, kojega je pokrenula naša Vlada, krenuti već u rujnu. Svakako moram ovdje pohvaliti i Središnji državni ured za šport i gospodina Krešimira Šamiju, vrlo sposobnog mladog stručnjaka, te Tomislava Družaka, kao i grad Split kao ugovornog partnera.

Dajte, otkrijte nam kako se konačno pokrenuo projekt natkrivanja bazena Zvončac u Splitu nakon svih godina? Osjetili ste trenutak, zajahali na valu uspjeha Franka Grgića i Marina Mogića, obojice Splićana.

– Sjedio sam na tribini bazena u Budimpešti s Frankovim roditeljima, glavnom tajnicom Saveza Ivanom Jerković i zaljubljenikom u plivanje Danielom Markićem. Slikao sam Frankov svjetski rekord i poslao ga premijeru Andreju Plenkoviću, poznajemo se već 44 godine. Primio nas je odmah prvi dan po povratku s godišnjeg odmora. Na sastanku kod premijera bili smo Franko, trener Mate, Krešimir Šamija iz SDUŠ-a i ja kao predsjednik Saveza. Pričali smo puna dva sata.

I?

– Premijer nas je pitao “kako Vlada može pomoći Franku Grgiću”. Objasnili smo mu situaciju s infrastrukturom u Splitu, da ima samo jedan zimski bazen u kojem se stiskaju četiri kluba, dok je bazen u Zvončacu, inače pravo arhitektonsko blago, u funkciji samo ljeti. I da postoji projekt natkrivanja bazena i kotlovnice. Vlada je, kroz SDUŠ, reagirala brzinom svemira, u proračunu za 2020. godinu donesena je stavka od 7.5 milijuna kuna za natkrivanje Zvončaca.

Kad će Franko, Marin i ostali zaplivati u zatvorenom Zvončacu?

– Bude li sve u redu, a ovu povijesnu šansu ne smijemo propustiti, trebali bi već sljedećeg proljeća.

Jesu li time zadovoljene potrebe Splita za plivalištima?

–Nipošto. Split kao rasadnik plivanja i vaterpola ima neadekvatne uvjete za bavljenje ovim sportovima. Budimpešta, primjerice, s 1.7 milijuna stanovnika ima sto bazena, od kojih je 80 radnih! Po tome bi Split morao imati četiri olimpijska i 16 radnih bazena. Natkrivanjem Zvončaca dobit će se još osam plivačkih pruga za cijelu godinu što je prava stvar, ali i nedostatno s obzirom na potencijal koji Split kao grad i Dalmacija kao regija imaju.

Odakle Mađarima tih sto bazena?

– U Budimpešti je bilo samo pet-šest plivališta, pa su odlučili uz pomoć Vlade povećati broj za, vjerovali ili ne, 80! Prve dvije godine obilazili su lokacije po gradu u kojemu je, kao posljedica tranzicije i promjene načina funkcioniranja gospodarstva, bilo puno napuštenih tvorničkih hala koje više nisu bile u funkciji. U roku od deset godina došli su do sto bazena, od kojih je 80 radnih s četiri pruge od 50 metara. Bez tribina, samo pruge i svlačionice. Bratislava sada radi isto.

Možemo li i mi Hrvati tim putem, kopirati susjede? Primjer nam je pred nosom.

– I u Zagrebu ima dosta napuštenih prostora, vjerujem da bi se našlo i u ostalim gradovima. Na sljedećoj sjednici Izvršnog odbora Saveza, a u mome mandatu smo ih imali već 34, što dovoljno govori o transparentnosti rada, donijet ćemo odluku o izradi Strategije hrvatskog plivanja u kojoj će razvoj infrastrukture biti ključna stavka.

Dosta toga se napravilo u posljednjih petnaestak godina, ali još je to daleko od potrebnog.

– Evo vam primjera: bili smo u Rovinju na proslavi 70-og rođendana kluba Delfin koji ima samo ljetni bazen, dok zimi plivaju u bolničkom bazenu od 17 metara!? Nevjerojatno za grad na moru koji ima takve resurse.

Evo su počeli graditi bazen 33x25 metara.

– To je super, iako bih više volio kad bi se gradili oni od 50 metara. Imali smo ideju da Hrvatska bude domaćin prvenstva Europe za juniore, ali je jedini bazen koji zadovoljava kriterije onaj riječki.

Pokrenuli ste i projekt “Hrvatska pliva”. Središnji državni ured za šport ga je osmislio, s plivačkim Savezom kao glavnim partnerom.

– Vjerujem da će se ovim projektom broj plivača povećati barem za tisuću. Podaci su porazni, u Slavoniji čak 50 posto djece u drugom razredu osnovne škole ne zna plivati!? Čak ni u gradovima na moru nije puno bolji postotak. Ovo je projekt Vlade i plivačkog Saveza obuke neplivača od prvog do četvrtog razreda osnovne škole kroz plivačke klubove. Predviđena su proračunska sredstva, natječaj je u tijeku, javili su se svi klubovi, ali je korona to usporila. Ovo je ključno za manje sredine kao što su Vukovar, Rovinj...

... Sinj! Imaju bazen.

– Daaa, i Sinj! Vice Buljan ga je napravio. I ja i glavna tajnica Ivana vučemo podrijetlo iz Cetinske krajine, imamo ideju da u Sinju organiziramo jedno natjecanje. No, to je prvenstveno zadaća splitskih klubova, da u Sinju, Makarskoj vide svoju bazu.

“Hrvatska pliva” je, popularno rečeno, win-win situacija. Djeca će naučiti plivati, klubovi dobiti masovnost.

– To se gura već desetak godina... Imamo sreću što je naš premijer prepoznao situaciju, bio je jako iznenađen koliko mi, kao mediteranska zemlja, imamo neplivača. “Nikada se ne bih počela baviti plivanjem da nas u sklopu škole u prva četiri razreda nisu vodili na bazen, to me povuklo”, u razgovor se ubacila tajnica Ivana, i sama nekada uspješna plivačica.

Zadovoljni ste, vidim, odnosom Vlade prema plivanju i suradnjom sa Središnjim državnim uredom za šport. Natkrivanje Zvončaca i projekt “Hrvatska pliva” govore tomu u prilog.

– Otvoreno ću reći, bez podrške premijera Plenkovića ne bi bilo ovih projekata. Moram istaknuti i podršku Splitskog saveza sportova na čelu s Nenadom Perišem. Plivanje je predivan sport, u interesu svih nas je da se što više ljudi bavi ovim i drugim sportovima. Naš je narod sve stariji, prosječna dob približava se pedesetoj godini...

Baš zato moramo razvijati plivanje! Bole te leđa, plivaj! Bole kukovi, plivaj! Pod stresom si, plivaj! Nema bolje terapije. Čujem da i vi svaki dan isplivate barem dva kilometra.

– Svaki dan. Plivanje je više od sporta.

Potres i Savez: Da, prostorije su nam oštećene, još uvijek čekamo rješenje

Da smo htjeli senzaciju navlakuša naslov ovoga intervjua bio bi “Potres u plivačkom savezu”. Zagrebački potres je, naime, oštetio i prostorije plivačkog Saveza koji je bez ureda, evo, već tri mjeseca.

- Pisali smo Hrvatskom olimpijskom odboru i nadležnim institucijama, ali još uvijek nemamo adekvatno rješenje. Nadam se da ćemo to riješiti u razumnom roku, što prije, jer nam je onemogućen normalan rad.

Predsjedniče, znaju li oni da ste nositelj crnog pojasa u karateu? Da se s vama nije šaliti?

- Ha, ha, da, bavio sam se i karateom. I moja kći isto. Ipak sam ja iz Cetinske krajine gdje su čvrsti ljudi velikog srca. Ponosan sam na svoje obiteljsko nasljeđe.

Kukoč je za mene, bez dileme, najbolji Europljanin

Prvi čovjek plivanja u Hrvata veliki je zaljubljenik u košarku. Ajmo, onda, riješiti više tu dvojbu: tko je najbolji hrvatski košarkaš svih vremena?

- U moje vrijeme bogovi su bili Larry Bird i Magic Johnson. I Spud Webb koji je zakucavao sa samo 168 centimetara visine, pa Dominique Wilkins... A najbolji Europljanin za mene je, bez dileme, Toni Kukoč! Njegov način igre, svi trofeji koje je osvojio, apsolutno najbolji. Mogao je igrati na svim pozicijama, uživali smo gledati ga. Nakon njega Krešimir Ćosić, on je također bio ispred svog vremena.

Izdvojeno

07. kolovoz 2020 16:03