Nives Radić, najbolja šibenska sportašica u 2018. Sedmerostruka europska i svjetska prvakinja u kickboxingu: Borit ću se dok me neka mlađa dobro ne istuče!

Nives Radić, najbolja šibenska sportašica u 2018.

Završetak ovogodišnje fešte proglašenja najboljih šibenskih sportaša nije bio nimalo slavljenički ili popraćen uobičajenim, kurtoaznim izjavama zahvale i (samo)zadovoljstva. Naprotiv, znatan je broj nazočnih u Šibenskom kazalištu bio zatečen izjavom Nives Radić, najbolje šibenske sportašice za 2018.

– Iznimna mi je čast što sam nakon brojnih godina sustavnog zanemarivanja konačno priznata kao vrhunska sportašica u svom gradu. Hvala ljudima iz Grada Šibenika što su mi omogućili da se opet borim u šibenskim bojama za svoj klub "Dalmatino". Međutim, smeta mi i ljuta sam što moj trener Damir Lambaša, koji ima svjetske rezultate i stoji iza dviju najboljih sportašica, nije proglašen najboljim trenerom, već je tek treći. Nadam se kako će se u budućnosti te nepravde ispraviti, kako se te greške neće ponavljati. Da ćemo biti primjer djeci, koja se bave sportom – izjavila je umjesto "klasičnog" nazdravičarskoga govora 34-godišnja Nives Radić, diplomirana ekonomistica te sedmerostruka europska i svjetska prvakinja u kickboxingu.

'Pametni' ili zločesti?

Tri dana poslije nije promijenila svoj stav:
– Što se tiče nepravde, nanesene mom treneru Lambaši ostajem pri svome. Neovisno od toga što u šibenskom sportu ide nabolje. Jednako u financijskom tretmanu klubova, pa i načinu izbora najboljih sportaša grada. "Slučaj Lambaša" je jedna neugodna iznimka. Moj trener desetljećima stvara hrvatske i europske prvake – dodala je prijašnjoj izjavi odmjerena Nives.
Iako o tome nije htjela posebno zboriti jasno je kako je aktualno vodstvo Šibenskog sportskog saveza platilo laštru za grijehe svojih prethodnika. S punom torbom svjetskih, europskih i hrvatskih medalja Nives Radić je prvi put postala najboljom sportašicom Šibenika, tek u poznim sportskim godinama.

– Iako su članovi Hrvatskog olimpijskog odbora tumačili sve suprotno, moji su Šibenčani bili "država u državi". Govorili su da ne mogu biti šibenski laureat jer moj sport nije olimpijski! A u drugim gradovima to nije bio problem. Ostala je samo dvojba jesmo li u minulim godinama mi bili "najpametniji" ili zločesti iz meni nepoznatih razloga!? Vi prosudite što je precizniji odgovor – intrigantno će Nives.

Ignoriranje sportske dive nije bilo, međutim, bez posljedica za šibenski sport. Ona nije formalno napustila šibenske kale, ali je deset godina, očito ogorčena, nastupala za splitski "Pitbull".
– Imam samo riječi pohvale za moje splitske prijatelje, posebice za šibenskog Splićanina Marka Žaju, sina Hajdukove legende Ante. Treba li posebno pojašnjavati koliko Marko voli ćaćin Šibenik kad kažemo da je svoje troje djece krstio u šibenskoj katedrali!? No, prijateljstvo, kojim su me dočekali Splićani, ne može izbrisati moj žal kao fetive Šibenke što sam deset godina svoje medalje formalno poklanjala susjedima, a ne rodnom gradu – sentimentalna je Nives.

Fakultet i dijete

Teško je objasniti kako Nives sve stigne. Osim redovitog vježbanja i nastupanja, vodi jednu rekreacijsku skupinu šibenskih žena i vlastiti taekwondo klub, brine o sedmogodišnjoj prvašici Tonki. Ima i svoj redovni posao.
– Sve se stigne, kad se dobro rasporede sati. Kad se radi ono, što voliš. Važno je odrediti prioritete, ali je dobro i kad imaš baka-servis. Uostalom, u mom životu to nije ništa novo. Tako je od osnovne škole, otkad sam počela vježbati borilačke sportove. Redovni treninzi i daleka putovanja nisu me omeli da završim gimnaziju, pa ekonomski fakultet. Tko kaže da to ne može ići usporedo ili je lijen ili laže – drži Nives.

Makar je na godišnjoj fešti osula paljbu po čelnim ljudima Šibenskog saveza sportova, Nives se u novije vrijeme ne može potužiti na tretman šibenskih sportskih foruma. Zaposlena je u ustanovi Sportski objekti, kao vrhunska sportašica ima mjesečnu stipendiju od 1600 kuna...
– Ne tražim ništa više, već samo ono što mi pripada po propisima. No, nisam se mirila sa situacijom da mi mater i ćaća budu sponzori. Vjerujem u bolje dane šibenskog sporta pošto se u zadnje vrijeme čini puno toga da bude bolje. Ulaže se u sportske objekte, povećane su dotacije klubovima... Sad je sve ili gotovo sve na nama, sportašima – pomirljivo će Nives.
Svjetska (i europska) prvakinja s ljubavlju govori o majci Ankici, nekad nadarenoj rukometašici, i ocu Borisu, kazališnom djelatniku, iako više nisu zajedno.

Veza s Bilanom

Otuda i posebna (rodbinska) veza s košarkaškim reprezentativcem Mirom Bilanom. Njezin otac je očuh Miru Bilanu!
– Miro i ja smo u više nego dobrim odnosima. Naravno, da se s njim i suprugom, vašom kolegicom Nevenom, viđam manje otkako igra u Parizu. No daljina nije promijenila obostrano dobre vibracije – kaže Nives.
Nives se sprema za ovoljetno Europsko prvenstvo u Sarajevu. Na pitanje dokad će nastupati, s obzirom na to da je zagazila u četvrto desetljeće, spremno je odgovorila:
– Borit ću se dok me neka mlađa dobro ne istuče! Inače, kao žena nikad nisam upala u gužvu. Očito me nešto življi muškarci prepoznaju, pa izbjegavaju sukob sa mnom – uz osmijeh će Nives.


Funcutska pjesma
Funcuti posebno tuguju što Damir Lambaša nije proglašen najboljim šibenskim trenerom. Damir je, ako niste znali, autor teksta funcutske himne "Živim za Šibenik, grad Funcuta", koju je uz navijački zbor otpjevao Šibenčanin Đani Stipaničev.

Naslovnica Ostalo

Najčitanije