VATERPOLSKA OBITELJ Erakovi se opet okupljaju u Crnici: Sestra i brat sada su na istoj adresi - Franka je u Viktoriji, a Karlo se iz splitskog Mornara vratio u Solaris

VATERPOLSKA OBITELJ

Što se dogodi kad ujak zarazi nećake i nećakinju vaterpolom? To da on postane (međunarodni) sudac, stariji nećak djelatnik Hrvatskog vaterpolskog saveza, mlađi prođe sve mlađe nacionalne selekcije, a nećakinja, iako najmlađa, stigne i do seniorske reprezentacije!

Od tolike (vaterpolske) obitelji Erakovih, Franka je donedavna jedina bila redovna u Crnici. Marijo Ćaleta, trener vaterpolistica Viktorije, koji je s njom praktički otkad je došla na bazen (prije više od sedam godina), bez razmišljanja i vaganja riječi će istaknuti njezin dobar karakter, pozitivan pristup, spremnost da pomogne mlađim suigračicama i trenerima.

- Kad su već braća trenirala, išla sam i ja probati, da vidim kako je. Dobro sam skakala, plivanje me nije baš privlačilo, a u to vrijeme Viktoria nije bila bogata vratarkama, pa me trener odmah postavio pred gol. Nakon nekoliko mjeseci sam upala u seniorski sastav, drugu sezonu počela braniti - otkriva Franka.


Mogle smo više


U godinama stasavanja, bilo je medalja u mlađim kategorijama, ali i nastupa na europskim i svjetskim juniorskim prvenstvima, a zadnje dvije sezone je ona svojim obranama postala najvažnija karika Viktorije. Toliko važna da je koncem ove sezone dobila nagradu za najbolju vratarku ligaškog dijela prvenstva! Tu nagradu nije pratila i medalja, a Franka i suigračice su joj bile sasvim blizu. Primorje ih je dvaput nadmašilo u borbi za broncu...

- Mogle smo puno više, ali su nas sputale neke ozljede i nespremnost kad je najviše trebalo. Ostanemo li na okupu, uz mogućnost da nam se neke cure vrate, to bi moglo i puno bolje u novom prvenstvu - kaže Franka Erak, koja će sigurno ostati u Crnici još jednu sezonu. Ostala je i nakon prvog, šibenskog dijela priprema seniorske reprezentacije. Izbornik Matutinović nije za nju pronašao mjesta u sastavu koji vodi u Barcelonu, na prvenstvo Europe, pa joj je jedini seniorski nastup bio kontra Češke, u kvalifikacijama za to natjecanje.

Osim u motivacijskom dijelu, braća joj nisu imali puno utjecaja na vaterpolski razvoj. Zadnjih godina su i rijetko bili u Šibeniku. Pet godina stariji Karlo se doima puno snažnijim nego u vrijeme kad je napustio Crnicu, a bilo je to prije četiri sezone...

- Rano sam uskočio u prvu momčad, praktički sa 14-15 godina. Skupio sam četiri sezone prve lige u tadašnjem Šibeniku, ali u situaciji koja je bila daleko od idealne, gdje se uglavnom gubilo, pa je došlo i do podjele na dva kluba. Imao sam želju otići vani, bio po sezonu u Njemačkoj i Francuskoj, stekao dosta prijatelja, životnih iskustava, naučio nešto jezika.

Najave njegova povratka doma su postojale i prije dvije sezone. Vratio se, ali su mama i sestra ipak morale u Split da bi vidjele poneki njegov nastup!


Dobra ekipa


- Odlučio sam se za Mornar, stabilan klub, koji je u to vrijeme kotirao puno bolje, a i okupio je mahom moje vršnjake, momke s kojima sam vaterpolski odrastao. Igrali smo i europske utakmice, dobro se suprotstavili čak i najboljima. Nisam pogriješio, nego sam tu najbolje shvatio koje stvari u svojoj igri moram popraviti.

U zadnjoj sezoni, ta je razlika između Mornara i Solarisa počela nestajati. Solaris je sve stabilniji, a Mornara pomalo napuštaju igrači i treneri. Ostaje činjenica da je splitski klub član regionalne A-1, a Solaris je u A-2 ligi, ali to nije utjecalo na Karlovu odluku da se vrati u Crnicu!

- Ne doživljavam to kao korak nazad u karijeri, nego kao povratak u svoj klub, u kojem se opet slaže neka lijepa priča, gdje je već došlo nekoliko ljudi. Vjerujem da će taj oporavak biti dugoročan. Ta A-2 liga nije toliko loša. Volim stati na kočnicu, ne zalijetati se, pa ne bih ni ovako rano o našim mogućim dometima. Valja počekati dok sezona i utakmice krenu, dok trener Kreković sve posloži. Izuzev nekolicine juniora, s većinom igrača sam igrao, s nekima, poput Bulata, Jose Petkovića, Nimca i osvajao medalje u mlađim kategorijama, i čini mi se da ovo može biti dobra ekipa - veli Karlo.

On je u mlađim kategorijama igrao na poziciji beka, pa u prvim seniorskim sezonama "tamo gdje je najviše trebalo“, a sad u Solaris dolazi kao isprofilirani igrač desne strane napada.


Franka u Dansku,
Karlo u Betinu

Kako je pred Frankom zadnja godina srednjoškolskog obrazovanja, ona ima jasne planove za budućnost, a oni su vezani za - Dansku!
- Tamo bih krenula studirati marketing. Bude li mogućnosti, ostala bih i u vaterpolu. Postoji i opcija s Amerikom, koja bi uključivala puno ozbiljniji pristup vaterpolu.
Brat Karlo, iako mu je sezona gotova, ne namjerava odmarati. Dane je popunio sezonskim, ljetnim poslom, na treningu je svaku večer, a najavio je i da će zaigrati u drugoj ligi, u kapici betinskoga Brodograditelja.

Naslovnica Ostalo

Najčitanije