Razgovor s Krunoslavom Rendulićem, trenerom nogometaša Šibenika, kao uvijek ugodan i otvoren. Kao prva novinarska zadaća u novom ljetu. Uz neizbježna međusobna čestitanja.
- Hvala na čestitkama! Izjalovio mi se plan da Novu godinu dočekam u rodnim Vinkovcima. Nostalgija je, dobro znate, vražja stvar. Pogotovu ona ravničarska, slavonska. No, djeca su imala svoje, zagrebačke planove, a nismo ih supruga i ja htjeli ostaviti same. Ostali smo kod kuće u Zagrebu, u kojemu i nije bila tolika velika vreva, kako se piše. Čujem, međutim, da je u Šibeniku bilo lijepo, veselo i raspjevano, krenuo je Rendulić.
Je li itko spominjao Šubićevac, bolje rečeno šibenske nogometaše u zagrebačkim blagdanskim ćakulama?
- Šibenik je u zagrebačkim nogometnim ćakulama prosto neizbježna tema. Mnogi su mi unaprijed čestitali. Zapravo svi govore u stilu „To je gotova stvar, Šibenik je prvoligaš“. Ja im odgovaram kako i mi vjerujemo u to, ali da valja odraditi još 14 kola. Nije to malo utakmica, pogotovu u sustavu, gdje pobjeda vrijedi tri boda.
Znam da vi ne volite kalkulacije, dugoročne računice, već favorizirate filozofiju razmišljanja „od utakmice do utakmice“, no teško je zanijekati tezu da sve može biti praktički riješeno u prva tri kola, kad na Šubićevcu dočekujete najbliže suparnike zagrebački Rudeš i riječki Orijent.
- Matematika je vražja stvar. Nikad nisi siguran jesi li u kalkulacijama nešto pogriješio, ali vjerujem da bismo pobjedama nad Rudešom i Orijentom na šibenskom travnjaku dobili pravi zamah. I ne samo to. Mislim da bi i pritajene ambicije naših najopasnijih suparnika posve splasnule, kad bismo i poslije trećeg proljetnog kola ostali na jednakoj, jesenskoj bodovnoj razlici. Da ne govorimo o varijanti, u kojoj bismo tim pobjedama dodali i uspjeh u Osijeku protiv njihove druge momčadi. Onda bi kalkulacija, na kojoj inzistirate, bila vrlo blizu vjerodostojnosti.
Isti sastav
Pripreme ste zakazali za 13. siječnja, baš kao što je i dogovoreno početkom prosinca. Ima li najava da će netko izostati sa šibenske prozivke?
- Nema. Barem do mene nisu došle takve informacije. Čvrst sam u stavu da nam je za prvo mjesto dovoljno ostati u istom sastavu. S kadrom, koji ima nemali broj mladih, nadarenih igrača s mogućnosti napredovanja. Svjedočili ste, uostalom, rastu nekih mlađih igrača u posljednjim jesenskim kolima.
Najavili ste priključivanje prvoj momčadi još mlađih, po vama. nadarenih igrača.
- Dvojicu sam već podcrtao krajem jeseni. To je napadač Brkić, koji, kako vi Dalmatinci kažete, ima mota. S prvom će momčadi pripreme početi i mladi Rak, koji može biti i bočni, i zadnji vezni, a koji je, uostalom, već dobivao pozive za kadetsku selekciju Hrvatske. Jednako mladi Laća i Grdić su već tu, pred vratima prve momčadi.
A pojačanja? Odavno ste nam spominjali Osječanina Miškovića, koji nije potpisao ugovor s Dinamom, mlađeg Juranovića iz zagrebačke Dubrave… Mnogi tvrde da trebamo još jedno krilo.
- Mišković nije potpisao u Maksimiru, ali, čujem, Osijek ima s njime neke druge planove. On nije „klasična“ špica, no, ruku na srce, dobro bi nam došao. Naša su vrata otvorena svim nadarenim nogometašima, koji vide u Šibeniku igrački izazov zvan Prva liga. Prerano je spominjati imena. Uostalom, mi smo jedno pojačanje dobili već krajem jeseni. Zadnja je kola Antunović odigrao kao da je novi.
Najveća prilika
Evo šibenske momčadi, sastavljene od šibenskih igrača izvan Šubićevca: Josipović, Kulušić, Schildenfeld, Čaleta – Car – A. Jakoliš, Đira, Ademi, Bačelić, Kendeš – Jakoliš, Zec (A. Živković). Povratak većine od njih je, istina, na razini ideja iz filma „Moje pjesme, moji snovi“, ali nije grijeh pregovarati.
- Dobro izgleda ta “vaša“ momčad, od kojih se većina u idućih pet godina sigurno neće vratiti na Šubićevac. Kendeš se, međutim, vratio. On je još pod ugovorom, naš je prvotimac. Minulog ljeta smo se, otkrit ću, razišli oko moje zamisli da ga prekomandiran u zadnju liniju, na poziciju „bočnog“.
Ima prijatelja nogometa, koji bolju financijsku situaciju kluba vide i u smanjenju troškova, u maloj, ali korisnoj „čistki“ u svlačionici.
- Ni to nije moj posao u punom smislu te riječi. I ne tražite od mene imena. Nema, međutim, dvojbe da imamo nekolicinu nogometaša, koji su pod ugovorom, a čija nazočnost na Šubićevcu ne šteti, ali od njih zapravo nema ni velike koristi. Barem, ako smo ustrajni u ostvarivanju plasmana u Prvoj ligi. Osobno, bio bih najsretniji, kad bih mogao u prvi plan gurnuti isključivo 15 domaćih, šibenskih igrača. No, kad krenu pripreme i tjedni treninzi između ligaških utakmica, ja se ne obazirem na to gdje je tko rođen. Prednost imaju nogometaši, koji bolje treniraju preko tjedna i daju puno više na utakmicama. A tako će, nema sumnje, biti i ovog proljeća. Ja ne znam drugačije – završio je Rendulić.
Šibenik je već dogovorio dvije pripremne utakmice. Sa Croatiom iz Zmijavaca nije, doduše, preciziran datum, dok je sigurno da će se 8. veljače Šibenčani nadmetati sa Širokim.
- Svi znaju moju navadu da u pripremama izbjegavam lakše protivnike. No, mi smo geografski, ako izuzmemo Hajduka, osjetno udaljeni od prvoligaša iz Hrvatske, pa i susjedne Bosne i Hercegovine. Do prijateljskih utakmica s hrvatskim prvoligašima nije lako doći i zbog toga, što im prvenstvo počinje već početkom veljače. Zasad su nam uzaludni napori i da dogovorimo prijateljske utakmice s mostarskim klubovima, Zrinjskim i Veležom. U Bosni i Hercegovini su, navodno, svi siromašni klubovi, a imaju dovoljno novaca za pripreme u turskoj Antalyiji – čudi se pomalo Krunoslav Rendulić.