FIZIOTERAPEUT SA ŠUBIĆEVCA Ivan Čular brine se o zdravlju nogometaša Šibenika; On im je 'prva pomoć', ali često i psihijatar i 'crna kutija'

FIZIOTERAPEUT SA ŠUBIĆEVCA

Za fizioterapeute vrijedi isto što i za vatrogasce. Dobro je dok nemaju posla! A naši su nogometaši jedna od najzdravijih momčadi ove sezone. Zasluge za to idu i na račun našeg fizioterapeuta - zgodnu nam je usporedbu ponudio profesor Ivan Mikelić, dugovječni trener u šibenskoj školi nogometa, kad nas je u kafiću "Shuby" ugledao s Ivanom Čularom.

Fizioterapeutom, koji vodi brigu o zdravstvenom stanju nogometaša Šibenika. Popularni Čule već je deset godina odan Šubićevcu. Kao prva pomoć "narančastih".- Stigao sam u klub 2009. godine, kad je trener bio Ivica Kalinić - prisjeća se Ivan Čular.

Od ove je sezone 37-godišnji Čular jedini fizioterapeut Šubićevca. No, s obzirom na zdravstveno stanje šibenskih nogometaša, nema previše posla. Da kucnemo u drvo!

- Na to je utjecao, prije svega, trenažni proces, koji je složio trener Perković. Prošli smo dobre pripreme. Problema su imali jedino Ivan Antunović i Zvone Blaić. Antunović nije prošao pripreme, a Zvone je bio izvan natjecateljskog ritma zbog lanjske ozljede. Svi drugi su pauzirali samo jedno ili dva kola - ističe Čular.

Mig treneru

Fizioterapeut Šibenika je najviše posla imao u posljednjih dvadesetak dana. Svoje je igrače morao dobro "zakrpati" nakon iscrpljujućih utakmica s Hajdukom u prvenstvu i Kupu. I očito je, dakako, uz pomoć trenera Borimira Perkovića i kondicijskog stručnjaka Frane Cinottija, uspio. Redom su poslije toga padali Kustošija, Varaždin i Dinamo.

Prije Kustošije je imao i "prste" u sastavljanju momčadi, s obzirom na to da je Borimir Perković na klupi ostavio četvoricu "standardnih" (Kukec, Prince, Kendeš, Pandža).

- Ne bi bilo loše da i ja jednom sastavim početnih jedanaest! Šalu na stranu, sve leži u kvalitetnoj suradnji, povjerenju. U "čistim" informacijama između igrača i mene, ali i između mene i trenera - uvjerava nas Čular.
- Ma, nakon Kupa i produžetaka su naši igrači bili više psihički nego fizički ranjeni - objašnjava Ivan.

Pojedini fizioterapeuti tvrde da su riječi ponekad važnije od masaže, tretmana. Da je puno lakše kad postoji otvoren odnos s igračima. S tim se slaže i naš sugovornik...

- Komunikacija je broj jedan u toj hijerarhiji! Kad me ponekad pitaju kakvo je zdravstveno stanje nekog igrača, znam im reći da je sve u redu, osim ozljede glave. Dakako, asocirajući na to da je nerijetko važan psihološki čimbenik - kaže Čular.

Fizioterapeuti igračima ponekad "glume" psihijatra.
- Često imam takav osjećaj! Igrači mi se vole povjeravati. Imamo prijateljski odnos. Zdravlje je, ipak, delikatna stvar. Većina naših međusobnih priča, naravno, ostaje u ambulanti. Zato nas zovu "crne kutije". Međutim, ponekad treba treneru dati mig ako se radi o nečemu ozbiljnijem. O stvarima koje on zaslužuje znati - priznaje fizioterapeut, koji je prije radio i sa šibenskim košarkašima, odbojkašicama, te mladim košarkaškim reprezentacijama.

'Čarobni sprej'

Makar fizioterapeute i liječnike često primijetimo tek kad uđu u teren, u pomoć svom nogometašu, većina njihova posla odvija se prije i poslije utakmica.

- Glavni dio je priprema igrača za utakmicu i njihova rekuperacija dan poslije. Na pripremu se potroši sat i pol vremena. U tom razdoblju igrači dolaze na bandažiranje, zagrijavanje, masažu… Ipak, najteži je dan poslije. Tada svi dolaze na moj stol. Desi se zamor materijala, pa je potreban oporavak mišića. A masaža je poput pegle. Ona je zadužena i za fizičku i za psihičku rekuperaciju - objašnjava Ivan Čular kako izgleda "nevidljivi" dio posla.

Gledateljima na stadionu i pred malim ekranima puno su, pak, zanimljivije intervencije za vrijeme utakmice. Pogotovo, upotreba čuvenog "čarobnog spreja".

- Ha-ha! On ima svoj fizički učinak. Sprej hladi tijelo i umanjuje bol na mjestu udarca. No, činjenica je da pri korištenju tog spreja postoji i određena doza "placebo" efekta. Bilo je slučajeva da fizioterapeuti nisu imali sprej, pa bi nogometašu, umjesto toga, naslonili hladnu bocu vode i glumili da ga špricaju. A ovi bi se poslije toga digli - kaže nam kroz smijeh Ivan.

Opisao nam je fizioterapeut Šibenika i kako izgleda komunikacija s igračima pri izlasku na intervenciju:
- Najvažnija je povratna informacija od igrača. Moje prvo pitanje glasi "jel' te boli da mo'š ili da nemo'š!?" Tek onda slijedi moja procjena stanja - ukratko će fizio "narančastih".

Poput djece su

Ivan, poput većine njegovih kolega, najčešće ima posla s ozljedama skočnog zgloba, koljena i nožnih mišića. Ipak, jedna mu se posebno urezala u sjećanje...

- Lom potkoljenice i potpuna luksacija skočnog zgloba Ante Živkovića. Našeg bivšeg napadača, danas člana Dugopolja. Bila je to i te kako kompleksna ozljeda. No, Ante je od početka imao pozitivan stav. To mu je, vjerujem, ubrzalo oporavak - prisjetio se Ivan.

Šibenski fizioterapeut veli da je gotovo nemoguće dočarati tugu igrača kada su svjesni da ne mogu igrati:
- Imam osjećaj kao da u tim trenucima pričam s djetetom kojemu je istrgnulo igračku iz ruku - slikovito će Ivan Čular.

Nogometni klub Šibenik Čuli je kao druga obitelj. Većinu dana provede na Šubićevcu, pa se katkad ne stigne posvetiti supruzi Jeleni, sinu Noi i maloj, 6-mjesečnoj Sofiji.

- Lakše mi je jer ne osjećam, kao neki, težinu posla. Radim nešto o čemu sam sanjao još kao osnovnoškolac. Zato od supruge imam podršku i razumijevanje. Ponekad sam, međutim, sto posto u tome, pa se iscrpim - iskren je Čular.

Kad stigne, fizioterapeut momčadi sa Šubićevca voli zaigrati i na balun. No, izbjegava termine na kojima se pojavljuju nogometaši Šibenika.

- Oni su, ipak, preopasni za mene. Netko je u Engleskoj rekao da nogomet nije pitanje života i smrti, već više od toga! Oni se tako ponašaju i kad igraju mali balun. Ja, ipak, biram hakl sa svojim Banzogom. No, ako im zatrebam, skinut ću se - nasmijao se za kraj Ivan Čular.

Naslovnica Nogomet

Najčitanije