VRATAR IZ VRANE I Šibenik svoga 'svetog Lovru' ima: Fali mu još samo cura

VRATAR IZ VRANE

Kad bi Lovre Kalinić fantastičnim obranama spašavao "bijele", splitski su novinari današnju reprezentativnu "jedinicu" krstili nadimkom "Sveti Lovre". Nakon uvodnih utakmica nove sezone Šibenčani, bez pretjerivanja, mogu reći da su dobili svoga "Svetog Lovru". Momka iz Vrane - Lovru Rogića. Iako prvog vratara Šibenika zbog ozljede nije bilo na golu u posljednjoj utakmici s Međimurjem, već bi se sada moglo konstatirati kako je Lovre najveće pojačanje u ljetnom prijelaznom roku.

- Tko zna bi li Šibenik imao na kontu i onu jedinu, zadarsku pobjedu, da Rogić nije bravurama zaključao svoja vrata!?

- U Zadru sam, stvarno, imao svoj dan. Bit ću iskren, uvijek sam posebno motiviran kad igram s njima. Kad sam branio za Primorac, Zadrani su nas gledali podcjenjivački, a nisu baš prolazili lišo. Prije utakmice na Stanovima u sebi sam rekao da ne moram više braniti do kraja sezone ako ih pobijedimo! - kaže nam Lovre Rogić, koji je na dobrom putu da postane ljubimac šibenskih Funcuta.

Nezgodno uklizao

Lovre je, nažalost, prizvao zlu sudbinu. Ozljedio se na jednom od posljednjih treninga prije utakmice s Međimurjem. Nije ga bilo u subotnjem remiju, a pauzirat će vjerojatno i protiv Hrvatskog dragovoljca. Ne postoji idealan trenutak za ozljedu, pogotovo kad su vratari u pitanju, ali frustrirajuće je kad se ona dogodi na startu sezone, nakon tako dobrih izdanja.

- Istina, desilo se baš u krivo vrijeme i na glup način. Na treningu smo igrali "ševu", a ja sam nezgodno uklizao koljenom. Srećom, ne radi se o ozbiljnoj ozljedi. Istegnuo sam ligament. No, bolje je mirovati jednu-dvije utakmice, nego riskirati da se stanje pogorša. Momčad ne smije patiti zbog toga što nisam sto posto spreman. Vratar je, ipak, jedna od ključnih figura na terenu. Čudna mi je ova situacija, jer ne pamtim kad sam zadnji put bio ozlijeđen. Jedva se čekam vratiti na gol - optimističan je Lovre.

Protiv Čakovčana ga je zamijenio cimer, četiri godine mlađi Nediljko Labrović...
- On je još mlad, ali bio je dobar. Kod drugog gola su krivi stoperi. Nespretno su se postavili, a lopta je bila oštra. Svi su mogli bolje reagirati, ali u takvim situacijama je vratar najmanje kriv - brani svoju zamjenu 23-godišnji Rogić.

Instinkt i koncentracija

Šibenik je u Rogiću dobio vratara koji nema straha kod izlazaka na centaršuteve. A to s lanjskom "jedinicom“, Žitnjakom nije bio slučaj. U Zadru je pokazao da je dobar i u situacijama "jedan na jedan", ali i neke druge vrline, poput dirigiranja zadnjom linijom.

- To je vjerojatno moja najveća odlika! Vratar ima najbolji pregled i dužan je upozoriti igrače ispred sebe na neke detalje, koje oni ne mogu vidjeti. Na izlascima s gol-linije sam puno radio. Prije nisam baš briljirao u tom segmentu. A u situacijama kad napadač ide sam prema meni, najvažniji su instinkt i koncentracija. Valja do kraja čekati kakav će udarac izabrati i hoće li ići na dribling - objašnjava Lovre male vratarske tajne.

Mnogi su nogometni stručnjaci složni u tvrdnji da je Rogić posljednje dvije godine bio najbolji vratar trećeligaškog juga. No, treća i druga liga ne idu u istu rečenicu.

- Naravno, da ne idu! Sve je ozbiljnije. Treninzi su profesionalniji, igrači su brži, udarci su im bolji, suci su kvalitetniji… U trećoj se ligi puno teže dolazi do bodova u gostima - nabraja nekadašnji čuvar mreže biogradskog Primorca.

Imperativ pobjede

Momčad Šibenika je pravi primjer kako domaći teren u Drugoj ligi ne znači previše. Na Šubićevcu su gubili bodove, a na gostovanju uzeli sva tri.

- Najveći nam je problem ulazak u utakmicu. Mi, valjda, unaprijed, u svojim glavama upišemo tri boda, jer igramo kući. Iskreno, meni je čak draže igrati vani, jer nema tog pritiska, imperativa pobjede. No, pritisak nam ne smije biti opravdanje ako imamo visoke ciljeve. Ako ih želimo ispuniti, moramo prestati gubiti bodove na našem stadionu - jasan je Lovre Rogić.

Sve greške u koracima Lovre i društvo bi mogli korigirati u iduća tri kola, kada dvaput igraju na Šubićevcu.
- Mislim da ne pretjerujem kada kažem da će dvoboji s Dragovoljcem, Solinom i Sesvetama biti prekretnica prvenstva. S devet bodova bismo bili na konju, u vrhu tablice. Nadam se da ćemo već u Sigetu uzeti puni plijen - poručio je Rogić.


Broj 95 zbog Oluje
Lovre Rogić nije samo Kalinićev imenjak, već kao i bivši vratar Hajduka, nosi neobičan broj na dresu - 95.
- Zašto 95? Dva su razloga. To je godina moga rođenja, a ona je i važna za hrvatsku povijest. Zbog Oluje - objasnio je momak rođen 27. kolovoza, dvadesetak dana poslije briljantne vojno-redarstvene akcije Hrvatske vojske.

Ponosni ljudi
Lovrino mjesto Vrana, nedaleko od Biograda, ima gotovo tisuću mještana i jednako je udaljeno od Zadra i Šibenika.
- Na tom području prevladavaju hajdukovci, ali su moji prijatelji i susjedi u utakmici protiv Zadra stali na moju, šibensku stranu. Bodrili su me tamo, a dolaze i na Šubićevac. Vrana je inače malo mjesto, u kojemu se puno ljudi bavi poljoprivredom. Mi smo ponosni ljudi. Ja uvijek korigiram one koji kažu da sam ja iz Biograda – kaže simpatični Lovre.

Fali mi još samo cura
Novi se vratar Šibenika na Šubićevcu osjeća kao kod kuće, jer je tamo proveo i kadetske i juniorske dane. U mlađim je uzrastima igrao s Rocom, Vukorepom, Stanićem. Sada su tu i drugi momci sa zadarskog područja, poput Lokina, Galešića, Šare.
- Svi smo mi u dobrim odnosima još odavno. Uostalom, Primorac i Šibenik su prijateljski klubovi. Tu mi je lijepo. Uživam i u šibenskoj spizi, u restoranu „Šimun“. Fali mi još samo cura. Trenutačno sam solo. No, možda nađem neku Šibenku – smije se Rogić.

Naslovnica Nogomet

Najčitanije