Bulati su šibenska (nogometna) sudbina. Od Jose Bulata, polivalentnog braniča, koji je zaigrao i za hrvatsku reprezentaciju, njegova brata Ivana, veznjaka koji je nosio dres mlade reprezentacije, preko vratara Tihomira, sve do današnjeg prvotimca Šubićevca Marka.
Joso i Ivan su danas vodeći ljudi Nogometnog kluba Šibenik, a Josin sin, odnosno Ivanov nećak Marko Bulat jedan je od najvrjednijih eksponata u narančastom dresu. Iza njega su nastupi u svim mladim selekcijama Hrvatske. S U-18 reprezentacijom ovoga je ljeta nastupio u Japanu, dok je s godinu dana starijim godištem nedavno zaigrao na turniru "Mladen Ramljak" u Zagrebu.
Gudeljov poziv
Baš kad smo se spremali započeti razgovor na gornjem katu Šubićevca, otac Joso mu je priopćio vijest kako je na klupsku adresu stigao poziv izbornika Ivana Gudelja za nastup s U-19 reprezentacijom na turniru u Češkoj.
- Ma, di ću opet ići!? - bila je prva reakcija 17-godišnjeg šibenskog nogometaša, kojemu su u prvom planu, očito, klupske obveze.
- Moraš, jer će kazniti klub ako se ne odazoveš. To je UEFA-in termin - objasnio mu je otac, predsjednik kluba Joso.
Kad je shvatio da ne može izbjeći reprezentativno okupljanje, Marko je inicirao da što prije započnemo priču o početku nove šibenske sezone...
A ona nije krenula idealno. Zna to Marko, svjesni su toga i čelnici Šubićevca. Makar, nitko ne može biti tužan nakon što je nadoknađen minus od dva pogotka protiv druge momčadi Osijeka...
- Iako smo se dobro pripremili za Osijek, nismo dobro ušli u utakmicu. Bilo je ključno to što su nam stvarali višak u sredini terena. Ipak, konsolidirali smo se u drugom poluvremenu. Krenuli s visokim presingom. Uz kvalitetu, koju posjedujemo, i navijače, koji su bili uz nas, uspjeli smo izjednačiti. Mislim da je remi realan ishod - počeo je našu ćakulu Marko, uz indirektne kritike na račun svoje igre.
Obiteljski uteg?
Svaka nova sezona donosi i nova očekivanja. A s obzirom na povjerenje, koje mu trener Perković daje, i potencijal, koji je nesporan, mnogi očekuju da upravo Marko preuzme ulogu poslovođe, dirigenta šibenske igre.
- To od mene očekuju i trener i cijela svlačionica. Mislim da sam spreman ispuniti ta očekivanja - samouvjeren je veznjak Šibenika.
Realno govoreći, Marko ima dodatan uteg oko noge, s obzirom na to da su mu otac i stric vodeći ljudi kluba. Nisu rijetke ni priče u stilu "kako Marko ne bi igrao da Joso i Ivan nisu u upravi".
- Ne obazirem se na takve komentare. Igram svoju igru i uvijek na terenu ginem za klub. Joso i Ivan se prema meni ponašaju kao i prema svim ostalim igračima u svlačionici. Naš odnos izvan terena je potpuno druga priča - rezolutno će mlađahni Marko.
A nogometni razgovori oca i sina izvan terena, kaže Marko, nisu nimalo blagi:
- Otac me često kritizira. Nerijetko se nakon utakmice i posvađamo. Ostalim ukućanima nije baš lako kad se nas dvojica vratimo kući poslije poraza ili loše igre. No, kad se ohladim, shvatim da mi on svaki put daje savjete u dobroj namjeri. Sa željom da budem bolji - otkriva najmlađi prvotimac „narančastih“.
Pandžina pomoć
Marko je i najmlađi debitant na Šubićevcu poslije srebrnog reprezentativca Duje Ćaleta-Cara, čiji je menadžer - Joso Bulat!
- Da, veže nas puno toga. Ne bih se žalio da krenem Dujinim putem. Makar, njemu nije bilo lako, jer je morao proći nekoliko posudbi dok nije došao do prve momčadi Red Bulla. I ja sam ovoga ljeta bio u prilici da napustim Šibenik i odem u španjolsku prvu ligu. No, klub je odbio ponudu, jer financijski nije bila izdašna. Iskreno, drago mi je da sam ostao. Želim još barem jednu-dvije sezone provesti na Šubićevcu. Želim s klubom ući u borbu za Prvu ligu - kaže Marko.
S obzirom da je uvjerljivo najmlađi među onima, koji ozbiljno participiraju u prvom sastavu, Marko Bulat se ne libi tražiti savjete od iskusnijih suigrača:
- Ne bi bilo normalno da ih ne tražim! U posljednje vrijeme mi najviše pomaže Boris Pandža, koji je prošao hrvatsku i bosansku prvu ligu. U svlačionici je stvarno dobra atmosfera i svi su mi spremni pomoći u svakom trenutku - kaže vezist Šibenika.
Marko ima samo jednog nogometnog uzora. A to je, kaže, njegov otac:
- A tko drugi!? Volio bih ići njegovim stopama. Ne može se svatko pohvaliti da mu je otac nastupio za hrvatsku reprezentaciju. Da je igrao za Hajduk, Zagreb, Šibenik… Ja sam i počeo igrati nogomet kad se on na kraju karijere vratio u Šibenik. Doduše, mi igramo različite pozicije. Ja sam tipični veznjak, a on je bio obrambeni igrač. U smislu tehnike sam profinjeniji, a od njega sam naslijedio dobra pluća. On je mogao trčati gore-dolje dan i noć - smije se Marko.
Prijatelji i djevojka
Slobodnog vremena mladi nogometaš Šibenika baš i nema, s obzirom na to da je i dalje srednjoškolac.
- Provodim ga s obitelji, prijateljima. Tu i tamo odem na piće. Glava mi je, većinom, u balunu - kaže nam Marko.
Njegovim srednjoškolskim kolegama, kaže, i dalje ne ide u glavu da im prijatelj igra u prvoj momčadi Šibenika i hrvatskoj reprezentaciji.
- Malo im je to sve čudno. No, ja se ne ponašam kao neka zvijezda. Jedino, što im donesem dres kad se vratim s neke turneje - kaže Bulat.
Njegovom se slobodnom vremenu, ipak, najviše raduje djevojka.
- Ona, srećom, sve shvaća. Poštuje moj trud i želju da uspijem u nogometu. A ja pokušavam da, što je više moguće, budem s njom -– pomalo se, onako mladenački, zacrvenio Marko na spomen djevojke.