Sretan rođendan Prije 36 godina košarkašima Šibenke oteta je titula prvaka Jugoslavije; U inat je osnovana navijačka skupina Funcuti

Sretan rođendan

Petrović je šutirao i promašio. Bosna je prvak. No, čini se da nije sve gotovo. Sudac Matijević pokazuje na Hadžića. Dosudio je dva slobodna bacanja za Šibenku. Eto prilike za slavlje domaćina. Tim riječima je reporter ondašnjeg Radio Zagreba opisao dramatičnu završnicu treće utakmice doigravanja za prvaka Jugoslavije, odigrane prije 36 godina. Košarkaškog susreta Šibenka – Bosna (83:82), što je završen uspješnim slobodnim bacanjima Dražena Petrovića, a koji je pobjedniku donio najkraći naslov u povijesti sporta. Samo 18 sati poslije Predsjedništvo KSJ-a (čitaj: jugoslavenska sportsko-politička kuhinja) donijelo je odluku o oduzimanju titule Šibenčanina.


"Jebeš čovika koji danas kaže jedno, a sutra isto!" Tu staru šibensku (polu)ozbiljnu poruku za tren je kupio predsjednik KSJ-a, Makedonac Vasil Tupurkovski, te "preko noći" odustao od svoga mišljenja.


– Čestitam od srca Šibenčanima. Titula prvaka Jugoslavije stigla je u pravi grad, u pravi klub – kazivao je brkati Vasil autoru ovih redaka pet minuta poslije podjele medalja na prepunom Baldekinu. Sutra je na hitno sazvanoj beogradskoj sjednici mrtvo-hladno glasao za odluku da se utakmica poništi. Neovisno o tome što službene osobe, pok. beogradski delegat Aleksandar Oberknežević, te suci Ilija Matijević (Zagreb) i Rade Petrović (Beograd), nisu ni jednom riječju u službenom zapisniku utakmice osporili organizaciju utakmice i zasluženu pobjedu domaćina.

Jesi li normalan?

– Jesi li ti normalan!? Zašto si išao oštro na Petrovića? – napao je jugoslavenski reprezentativac Žarko Varajić poslije Matijevićeve odluke svoga klupskog druga, pokojnog Sabita Hadžića. U nazočnosti autora ovih redaka i pokojnog televizijskog komentatora Vladimira Anzulovića.

 

 

Sarajlije se u prvom mahu nisu žalili na sviranje "osobne", nego na istek vremena. No, sudac Ilija Matijević je pred televizijskim gledateljima cijele bivše države dokazao da vrijeme utakmice nije isteklo prije Draženova šuta.


– Nismo mi u KSJ-u bili za poništenje utakmice. Presudio je politički pritisak – jadao se godinu poslije Nebojša Popović, član Predsjedništva KSJ-a, prvom čovjeku Baldekina Vladi Čoviću, kad su njega i Radomira Šapera godinu poslije Šibenčani gotovo gandijevski častili (i darivali) u Šibeniku.


Bila je to, nema sumnje, prva javna, politička blamaža u sportu koji je proslavio bivšu državu. Na reprezentativnoj i klupskoj razini.


No, beogradski (i ini) moćnici naišli su na tvrd, šibenski orah. Na šibensku paradu talenta i prkosa.
– Svoju medalju, osvojenu na parketu, ja nikom ne vraćam. I ne pada mi na pamet ići u Novi Sad na ponovljenu utakmicu – demonstrirao je nemalu muškost 18-godišnji Dražen Petrović.


Jednako su reagirali šibenski gradski oci Dane Sekso i Jere Slavica, te donijeli odluku o organizaciji proslave (već otete) titule. Za sva vremena u srcu iskrenog Šibenčanina ostat će slika o masi svijeta pred Gradskom vijećnicom, koja kliče svojim sportskim ljubimcima. Dan poslije, kao znak prkosa, utemeljeni su Šibenski funcuti. Navijačka družina koja jednako nosi u srcu Šibenik, Dalmaciju i Hrvatsku.

Tito im se divio

– U tim trenucima sam se iskreno divio vama, Šibenčanima. Za razliku od mojih Splićana, koji uopće nisu reagirali na sličnu, jednako nečuvenu krađu, kad je novosadski sudac Maksimović produžio 11 minuta utakmicu Olimpija – Partizan samo da Hajduk ne bude prvak – otvorio se legendarni predsjednik Hajduka Tito Kirigin već spomenutom predsjedniku šibenske "vlade" Jeri Slavici.


Priča o otimanju titule Šibenčanima krije i istinu o "vječnom" hrvatskom nejedinstvu. Kad su čelnici Šibenke ljutiti stigli u Beograd, dobili su odgovor:
– Što hoćete od nas Srba kad su prve optužnice na vaš račun stigle iz susjedstva, iz Splita i Zadra!?

Hrvatski član Predsjedništva KSJ-a (i šibenski zet) Ivica Troskot glasovao je za poništenje utakmice. Ondašnji jugoslavenski izbornik Pino Gjergja požurio je s izjavom na beogradskom radiju:
– Ne sudi se faul u zadnjoj sekundi utakmice!

Nisu se proslavili ni hrvatski novinari. Samo su Mario Garber ("Slobodna") i Zoran Kovačević (SN revija) dali otvorenu potporu Šibenčanima. Bilo je i "domaćih izdajnika", koji su govorili o klubu kao "legiji stranaca". A prava je istina da su u danima najveće slave Baldekin branili košarkaši iz tri šibenske juniorske generacije (D. Petrović, Ivica i Fabjan Žurić, P. Šarić, Slavica, Jablan, Damjanić...), četiri šibenska zeta (Jarić, Petani, Marelja, Đurić), Kninjanin Macura...


Njihova će imena ostati zauvijek zapisana u šibenskim srcima, kao što će se dovijeka pričati o otetoj tituli, brkatom Matijeviću i Draženovim slobodnim bacanjima.

Naslovnica Košarka