"Preko trnja do zvijezda" - ta se stara latinska izreka u potpunosti može primijeniti na tekuću sezonu košarkaša Šibenika. Jer, "narančasti" su u samo četiri mjeseca prešli put od trnja do zvijezda. Na kraju kalendarske godine odlučili smo analizirati učinak "građana" u dosadašnjem dijelu prvenstva. Suhoparna statistika govori da je momčad trenera Vladimira Anzulovića u deset utakmica zabilježila devet pobjeda i samo jedan poraz. Bolja od Šibenčana je samo, u hrvatskim okvirima teško dodirljiva, Cedevita. Rame uz rame s "narančastima" je Zadar, koji vjerojatno ima ponajbolju momčad u zadnjih nekoliko sezona.
A cilj je bio ostanak...
Na početku prvenstva nitko, ama baš nitko od relevantnih košarkaških "opinion makera" nije Šibenčanima predviđao da će biti uz bok trenutačno najjačim momčadima hrvatske košarke, a da će im u leđa gledati velikani poput Cibone i Splita. Dapače, Šibeniku su svi predviđali borbu za opstanak, ili u nešto boljoj varijanti, borbu za jedno od dva posljednja mjesta koja vode u play off. A to su sedmo ili osmo mjesto. Uostalom, i klupski planovi govorili su da je jedini cilj ostanak u ligi i financijska stabilizacija kluba. Međutim, "građani" su sve prevarili, pa i sami sebe, te božićne i novogodišnje praznike provode vrlo ugodno, pri samom vrhu tablice. Četiri mjeseca kasnije, svi oni koji su Šibeniku prognozirali tavorenje pri dnu HT Premijer lige, govore o šibenskom košarkaškom čudu. Evo što o prvom dijelu sezone kažu neki od glavnih aktera tog šibenskog košarkaškog čuda - trener Vladimir Anzulović i ponajbolji igrač Šibenika Toni Vitali:
- Činjenica je da imamo još dvije utakmice do kraja polusezone, to su Cedevita i Zagreb, međutim možemo polako podvlačiti crtu pod učinjeno. Bit ću iskren i kazati - nitko se nije nadao ovome što smo napravili. Evo, počet ću od sebe. Ja sam inače vječni optimist, ali naš dosadašnji rezultat prebacio je čak i moj optimizam. Radili smo neke greške, što je i normalno u procesu sazrijevanja, ali generalno svojim momcima ništa ne mogu zamjeriti. Donijeli su nam toliko puno radosti u ovoj polusezoni - rekao je Anzulović.
Slično razmišlja i Toni Vitali:
- Mislim da ništa bolje i više nismo mogli poželjeti... osim možda utakmice sa Zadrom, ali ta se utakmica može opravdati našom mladošću. Možemo biti apsolutno zadovoljni. Trebamo samo nastaviti ovako ići naprijed i onda što bude... - istaknuo je krilni centar Šibenika.
Tanak proračun
Da bi se bolje razumjeli razmjeri uspjeha košarkaša Šibenika, treba malo odvrtjeti film unatrag i vratiti se u sredinu kolovoza, odnosno na početak priprema, kada je Baldekin bio u trnju. Podsjetimo, na prvu prozivku treneru Anzuloviću odazvalo se samo šest igrača!? Dakle, trebalo je krenuti u stvaranje momčadi praktički iz temelja. Međutim, nije to bio jedini problem Baldekina. Silno su ga mučile financijske tegobe i muke u upravljačkim strukturama. Naime, glavni sponzor Dogus Grupa u javnost je izišao s podacima da je klub dužan oko 1,5 milijuna kuna. Uz to, bilo je jasno kako će se u novu sezonu krenuti s bitno skresanim budžetom u odnosu na prošlu. Procjena je da ove godine GKK Šibenik raspolaže trostruko manjim proračunom negoli je to bio slučaj lani. U takvim uvjetima nije bilo nimalo lako slagati novu momčad.
Ukoštac s problemima uhvatio se novoimenovani sportski direktor Filip Vukičević. Prvi potez koji je obavio bili su razgovori s potencijalnim sponzorima te političkim strukturama u Gradu i Županiji, koji su mu obećali potporu. U zadanim financijskim okvirima (op.p. oko 2,5 milijuna kuna) trebalo je složiti igračku ružu. Za početak skinuti su upitnici, ako ih je uopće i bilo, oko statusa trenera Vladimira Anzulovića, koji je imao važeći ugovor na još jednu sezonu. Nadalje, definitivno je dogovoren i ostanak kapetana Domagoja Bašića te Luke Pandurića, koji je u šibenskom "dječjem vrtiću" figurirao kao rutiner.
Lani, u igrački neusporedivo jačem Šibeniku Bašić i Pandurić nisu bili u prvom planu. Posebno se to osjetilo kod Bašića, koji je u Šibeniku nekoliko sezona naučio biti nositelj igre. Oko Pandurića je također bilo puno skepse, a nerijetko se i spočitavalo treneru Anzuloviću, koji je ustrajao na njegovom dolasku u Šibenik. Naime, opozicija je smatrala da Pandurić neopravdano "krade" minutažu mladim šibenskim talentima. Međutim, ove sezone Bašić i Pandurić uglavnom su opravdali uloženo u njih. Naime, obojica su u nekoliko utakmica bili kovači šibenske pobjede.
Zaigrali rulet
I kada su čelnici GKK Šibenika definirali ostanak Bašića i Pandurića na Baldekinu, na broju su imali tek osam igrača. Za ozbiljnije natjecanje trebala su im još najmanje dvojica igrača "sa strane". Vukičević i Anzulović, koji u Šibeniku aktivno sudjeluje u krojenju igračke križaljke, posegnuli su za trojicom pojačanja. Od njih tek jedan nije bio "mačak u vreći". Riječ je o Toniju Vitaliju, koji je prije dvije sezone u sinjskom Alkaru bio proglašen najboljim igračem A-1 lige. Za razliku od Alkara, Vitali se nije najbolje snašao u Zagrebu, točnije u koncepciji Danijela Jusupa. Zato je u Šibeniku opet u onom sinjskom ritmu. Valjda tom Kaštelaninu paše dalmatinska arija.
U Dalmaciji je očito ugodno i dvojici purgera koji su ljetos sletjeli na Baldekin. To su Filip Bundović i Ivan Mileković. Kada su Vukičević i Anzulović zaigrali na njih dvojicu, zaigrali su rulet. Naime, Bundovićeve igračke kvalitete nikada nisu bile upitne, no u svim klubovima u kojima je do sada bio nije uspio kapitalizirati svoj talent. Za sada na Baldekinu ne iskače iz kolosijeka u koji ga je stavio Anzulović, izuzmemo li incident s trovanjem ribom uoči utakmice sa Zadrom. Dapače, Bundović se prometnuo u stožernog igrača Šibenika pod obručima i teško zamjenjivog u Anzulovićevoj koncepciji.
Ivan Mileković, dugogodišnji član i kapetan Zagreba, u kojem, ruku na srce, nikada nije igrao glavne role, bio je isključivo Vukičevićev izbor. "Fika" jako dobro poznaje "Milu" još iz zajedničkih dana u reprezentaciji. Uvjeren je bio u njegove ljudske i igračke kvalitete - i pogodio! Mileković je svojom mirnoćom došao kao "as na desetku" u mladoj Anzulovićevoj momčadi.
Na koncu, ono najvažnije. Mladi šibenski igrači, koji su lani minute dobivali "na kapaljku", ove su godine spremno ugrabili nove uloge. Kvartet Radovčić, Šarić, Nakić i Paić nerijetko su starteri. To dovoljno govori o njihovom statusu u momčadi i povjerenju koje stručni stožer ima u njih. Naravno da oni imaju još puno prostora za napredak te da osciliraju, što je u skladu s njihovim mladim godinama.
Isplata svih dugova
Da "redizajnirani" Šibenik može puno toga lijepoga ponuditi ove godine bilo je jasno već na otvaranju sezone, kada su pobijedili u Zaboku. "Krila" je šibenska mladost definitivno raširila nakon drame i slavlja u tri produžetka sa Škrljevom. Slijedilo je nestvarno "razmontiranje" Jazina, demonstracija sile nad Hermesom i Kaštelima, a šlag su svakako bile pobjede nad ABA ligašima Cibonom i Splitom. I Šibenik je sad tu gdje smo opisali na početku teksta - u zvijezdama! Ili, na samom vrhu Hrvatske.
Pitanje je što od Šibenika možemo očekivati u nastavku sezone? Zasigurno "narančastima" neće biti lako, jer od lovca su postali lovina i svi im žele skinuti skalp. Olakotna okolnost Šibenčanima je ta što gotovo da nemaju nikakvog rezultatskog imperativa. Jer, glavni cilj sezone već je ostvaren. Premda, trener Anzulović (polu)ozbiljno govori da je Šibenik blizu ostanka. Nama se čini da je glavni cilj u nastavku sezone, barem što se parketa tiče, nastavak kvalitetnog razvoja talentiranih šibenskih košarkaša.
Uprava ima neke druge ciljeve. Prije svega, riječ je o sređivanju financija. Kako doznajemo, klub je vrlo blizu da isplati sve dugove bivšim igračima. S mudrim poslovanjem, Šibenik bi na kraju sezone mogao biti na toliko željenoj pozitivnoj nuli. A onda bi mogao postati i poželjna destinacija nekim mladim igračima iz većih klubova u kojima nisu napravili očekivani iskorak. Možda netko od takvih igrača već ove zime sleti na Baldekin, pa da na proljeće Funcuti uživaju u još snažnijem Šibeniku. Za njih, jamačno, nema ljepše čestitke za novu godinu.