Umjesto na Baldekinu, mladi krilni igrač Građanskog košarkaškog kluba Šibenik Toni Nakić novu je godinu započeo u Španjolskoj. I tamo je na sebi nosio narančasti dres, ali onaj zagrebačke Cedevite. Toni je posuđen juniorskoj momčadi hrvatskih prvaka na kvalifikacijskom turniru Eurolige u L'Hospitaletu, predgrađu Barcelone. Tedeschijeve mlade trupe nisu izborile plasman na Final four Eurolige, ali to nije bila prepreka da Šibenčanin bude izabran u najbolju petorku turnira. Kao igrač s najboljom valorizacijom!
- Cedeviti je prije turnira nedostajalo kvalitete i širine, pa su u Šibenik poslali dopis sa željom da me angažiraju. Klub mi nije radio nikakve probleme. I hvala im na tome. Ipak je kompliment kad te netko pozove za tako bitno natjecanje. Posebno, kad se radi o najboljem klubu u Hrvatskoj – počeo je našu ćakulu Toni Nakić.
Cedevita je zapela već na prvom koraku. U natjecanju u grupi poraženi su od španjolskih momčadi, domaćina L'Hospitaleta (59:69) i Joventuta (57:70), a slavili su samo protiv atenskog Panathinaikosa (66:57). To im je donijelo tek razigravanje za peto mjesto i pobjedu za prestiž nad berlinskom Albom (71:65). O putu na Final four mogli su razmišljati samo pobjednici grupa. Na koncu je mjesto među četiri najbolje momčadi Starog kontinenta izborila Barcelona, koja je u finalu svladala Joventut.
- Cilj je bio finale. I mislim da nije bio nerealan. No, već početkom druge utakmice ozljedio nam se prvi playmaker Jordano. Tada su nam pale dionice. Znali smo da ćemo teško do uspjeha – priča Nakić.
No, Šibenčanin nije imao prostora za tugu. Na Pirinejima je odigrao fantastičan turnir. Sa 16,5 poena, 5,5 skokova i 3,3 asista po susretu.
- Kakve bi tek brojke bile da se nisam borio s febrom!? Šalim se. Iznenadilo me što sam izabran u prvu petorku turnira, jer je ona obično rezervirana za igrače iz četiri najbolje momčadi. No, ovaj put to, očito, nije bilo jedino mjerilo. Među najboljima smo se našli i Kalaitzakis iz osmoplasiranog Panathinaikosa, i ja. A radilo se o vrlo jakom turniru, na kojemu je igralo bezbroj mladih reprezentativaca iz različitih zemalja – govorio nam je šibenski biser.
Koliku je težinu imalo natjecanje u Španjolskoj, dovoljno govori samo jedan podatak:
- Cijeli prvi red tribina u dvorani bio je ispunjen skautima. I to mahom onima iz NBA lige. Imao sam osjećaj kao da sam na izložbi! – slikovito će Toni.
Nakić je i na kvalifikacijskom turniru Eurolige u L'Hospitaletu potvrdio da se radi o all-around igraču. Nakon ozljede Antonija Jordana, trener Cedevite Mario Bošnjak - koji je vodio momčad u odsutnosti Marka Trninića (op.a. sin Slavka Trninića) - često je šibensko krilo koristio i na plejmejkerskoj poziciji.
- Zbog toga sam se trošio više nego što sam očekivao. Kao krilo sam navikao da meni suigrači kreiraju šut, a ne ja njima. Međutim, bilo je to korisno iskustvo. Priznat ću da prije turnira nisam vjerovao u veliku minutažu. No, očito sam u potpunosti opravdao svoj angažman, kad me trener koristio prosječno 35 minuta na parketu. S tim da protiv Albe uopće nisam sjeo na klupu – istaknuo je Toni Nakić.
Nije bilo previše vremena za uživanje u euroligaškim priznanjima, jer se Toni jutro nakon povratka u Hrvatsku pridružio treninzima na Baldekinu. Trener Anzulović nije puno puta u prvom dijelu sezone koristio njegove usluge. No, tko zna, možda baš predstave u Španjolskoj otvore veći prostor za košarkaša s finom, „mekanom“ rukom.
- Trenutačno se na Baldekinu teško mogu izboriti za bilo kakvu priliku. Među svim tim prokušanim igračima. Pogotovo sada, kad krene kup, playoff. Kad se ganja rezultat. Mislim da mi minutaža neće previše narasti. No, ja sam strpljiv. Bit će prilike da se ponovno pokažem ovog ljeta u reprezentativnom dresu. Očekuje nas borba za povratak u A-diviziju. Tragedija je da smo ispali u drugu ligu u najvažnijem uzrastu. Moramo napraviti sve da se vratimo gdje pripadamo – rezolutno poručuje nadareni Šibenčanin.
Ako Toni poleti k zvijezdama neće to biti i neka novost u hrvatskoj košarci. Prije njega su sličan put prošla još dva Nakića. Cibonin reprezentativac Mihovil, koji rado ističe drniške korijene, i nadareni Riječanin Ivo Nakić, koji se okušao i u beogradskom Partizanu.
Di sam ja od Kukoča...
Šibenska (i ne samo šibenska) košarkaška javnost pod budnim okom prati Tonijev rast od trenutka kad je na svom Baldekinu kao 14-godišnjak osvojio All star natjecanje u tricama. Tada su krenule i usporedbe sa slavnim prethodnicima na Baldekinu, ali i izvan njega. Nakić je u međuvremenu od pozicije beka-šutera stigao do krila sa 203 centimetra visine. I "navukao" na sebe usporedbe s njegovim imenjakom Kukočem. Vrsnim all-around igračem.
– Di sam ja od Kukoča!? S obzirom da sam se rodio nakon što je završila era Chicago Bullsa, nisam ga previše ni gledao. Teško mi je reći jesu li te usporedbe opravdane. Igrači u kojima vidim uzore su Preldžić, Diamantidis i Navarro. Svi oni igraju na različitim pozicijama, a jedno im je zajedničko – imaju košarku u malom prstu. To su pravi šmekeri. Uvijek imate osjećaj da igraju u nižoj brzini, a zapravo vladaju situacijom na parketu – kaže Toni Nakić o svojim idolima.
