Šibenski stručnjak na Kosovu Jeronimo Šarin oduševljen uvjetima u Prištini: Ovdje je kao u NBA ligi!

Šibenski stručnjak na Kosovu

Ne mogu vjerovati da tako kvalitetan trener kao što je Jeronimo Šarin još uvijek nije našao angažman – tako nam je krajem kolovoza zborio najpoznatji hrvatski košarkaški menadžer Robert Jablan. No, bivši trener Šibenika i njegov menadžer su zajednički relativno brzo promijenili tu situaciju. Ili, kako bi kazali oni, koji vole parafrazirati: u pravi tren Šarin na Kosovo stiže.
Na klupi Sigala iz Prištine Šarin je tek nešto više od dva tjedna. No, bio je to buran početak inozemne karijere za šibenskog stratega. Dočekao ga je vrlo gust raspored. U pet utakmica upisao je tri pobjede u kosovskom prvenstvu i dva poraza u FIBA-inom Europa Cupu.
– Iznimno je teško doći u momčad koju nisi sastavljao. Ali, takav je trenerski posao. Jednostavno, moraš biti spreman na sve. Pogotovo, što je ubitačan ritam utakmica. Igramo dva do tri puta tjedno. I tako će biti sve do Nove godine. Nema previše vremena za treninge, pa sam zasad više psiholog nego trener! Svejedno, već su vidljivi pomaci na bolje – započeo je našu ćakulu Jeronimo Šarin.

Šarko je, kako ga zovu prijatelji, preuzeo klupu kluba, koji broji deset naslova prvaka i jedanaest trofeja pobjednika kosovskog kupa. Sigal je prošle godine postao prvi kosovski klub koji je osvojio Balkansku ligu. Ambicije su, stoga, visoke. Zbog toga je s prištinske klupe u ranoj fazi sezoni "odletio" Crnogorac Petar Mijović.
– Preuzeo sam momčad koja je naviknuta pobjeđivati, biti na prvom mjestu. Ove sezone su loše krenuli. Sa četiri poraza. Radi se, barem prema imenima, o dobroj, multinacionalnoj momčadi. S tri Amerikanca, jednim Britancem, Novozelanđaninom, Makedoncem, te šest Albanaca i Kosovara. I, naravno, sa Šibenčaninom na klupi – otkrio je Šarin.
Kad već nije uspio na Baldekinu, međunarodne je utakmice Šarin dočekao na Kosovu. Sigal se nalazi u skupini Europa Cupa s vrlo atraktivnim protivnicima. Ruskim Krasnoyarskom, turskim Demirom i bugarskim Rilskim Sportistom.
– Imamo iznimno tešku grupu, s ekstra jakim klubovima. Ne olakšavaju nam život ni duga putovanja. Do Krasnoyarska nam je trebalo 24 sata u jednom smjeru! Još kada dodate 6 sati vremenske razlike. A riječ je o momčadi, koja je deset dana prije pobijedila veliki Lokomotiv Kuban. Tamo smo odigrali odlično. Izgubili u produžetku. Kao i u Bugarskoj. Tempo je gotovo kao u NBA-u. Jedino što moja ekipa nema svoj avion, kao Amerikanci! – našalio se šibenski "pečalbar" na Kosovu.
No, Jeronimo se, međutim, ne može požaliti na uvjete u glavnom gradu Kosova.

– Žao mi je što ću ovo reći, ali, uspoređujući sa Šibenikom, uvjeti su baš kao u NBA-u! U klubu je zaposleno dvadeset ljudi. Kad vam bilo što treba, netko je od njih tu, na usluzi. To je, priznajem, za mene veliki pozitivni šok, ali i olakšanje, jer sam na Baldekinu kraj sebe imao dva čovjeka. A o dvorani, koja prima tri tisuće ljudi, neću ni govoriti... – otkrio nam je Šarin.
GKK Šibenik i prištinski Sigal su, ipak, u jednoj stvari slični. To su navijači. Atmosfera je u Sigalovom domu slična onoj na Baldekinu.
– Ja, po običaju, na parket izlazim neposredno prije početka utakmice. Kad sam prvi put ušao u dvoranu, skoro su mi se odsjekle noge. Tri tisuće ljudi priredili su mi, kako Amerikanci kažu, "standing ovation"! Ljudi ne prestaju navijati za vrijeme utakmice. I non-stop nešto dovikuju. Sva sreća da ih i ne čujem od buke. A bogme i ne razumijem! – našalio se na svoj račun šibenski strateg.
U ugodnom razgovoru o Šarinovoj sadašnjosti, nismo izdržali, a da se ne dotaknemo i bliske prošlosti. Nakon rastanka s matičnim klubom, Šibenikom, bilo je špekulacija o razgovorima sa susjedima, Splitom i Zadrom.
– Razgovora je bilo. I oko angažmana u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. U dogovoru s mojim menadžerom Robertom Jablanom odlučili smo čekati da dođe klub koji je korak naprijed u odnosu na Šibenik. A odlazak u Sigal to jest. Da sam ostao u Šibeniku, Eurocup ne bih tako lako vidio – "otvorio" se Jeronimo Šarin.

Makar je preselio gotovo 800 kilometara južnije, šibenski je trener, barem djelomično, mislima ostao na Baldekinu. Pozorno prati što se događa u hrvatskoj košarkaškoj ligi.
– Pratim sve. I sretan sam kod moj Šibenik pobijedi. Taj je klub kao moje treće dijete. Da nije bilo mojih prijatelja i mene, kluba vjerojatno ne bi bilo. Zato me svaki dobar rezultat neizmjerno veseli. Čitajući izjave predsjednika Grpca i novog trenera Anzulovića jedino mi nije jasno koji je cilj. Je li to plasman među prva tri, kao što govori predsjednik. ili među četiri, kako govori trener. Jer, razlika je biti treći ili četvrti. No, koji god cilj bio, ja im želim uspjeh. Apeliram na sve da kolegu Anzulovića puste da radi. Rezultat i napredak mladih igrača će biti mjerilo njegove uspješnosti. Uostalom, ja sam u Šibeniku imao mir u radu. Zbog toga sam i doveo klub od najnižeg ranga pred vrata ABA lige. S najboljim pomoćnicima na svijetu izbacio sam osam mladih šibenskih igrača. Pustili su me da „kuham“ i rezultat je došao. Tako i Anzulovića treba pustiti da vidi tko je playmaker, a tko centar. Ako sve završi dobro, svi ćemo zapjevati. – poentirao je za kraj Šarin.

Preneseno iz Šibenskog lista od 10. studenog 2016. godine


Na Kosovo dovodim i šibenske igrače

Na Kosovu ima hrvatskih trenera, ali i igrača. Međutim, nijedan ne igra za Sigal. To bi se uskoro moglo promijeniti.
– Ostanem li u Sigalu, definitivno će ih biti. Pogotovo mojih iz Šibenika – poručuje Šarin.


Priština živi sto na sat

– Grad me iznenadio. U pozitivnom smislu. Priština ima veliki broj stanovnika. Živi se sto na sat. Kao i u svakoj europskoj metropoli – zadovoljno će šibenski "coach“.

Naslovnica Košarka