Nije lako umirovljenicima; nije bilo ni prije, a kamoli danas kad su cijene svega i svačega doživjele enorman skok. Većini je misija preživjet nekako iz mjeseca u mjesec, bazirajući svoj životni koncept na "ultrabasic" stvarima, koje bi komodno mogle svesti na zajednički nazivnik - hrana i režije.
Kino i kazalište? Hm, teško, ali mnogi zaboravljaju kako su i umirovljenici ljudi sa mnogim drugim, pa tako i kulturnim potrebama, te se tu i tamo "drznu" priuštiti si nešto tako. Žele se, barem tu i tamo, osjećati kao čovjek, počastiti sebe izlaskom, nahraniti dušu, napraviti razliku...Ma, znate uostalom o čemu pričamo.
I jedan splitski penzioner koji nam se javio, Stjepan Vidović se čovjek zove, ima takve potrebe. Htio je otići na koncert braće Teofilović i Miroslava Tadića, koji u splitskom Hrvatskom Domu gostuju 21. lipnja, baš na Svjetski Dan glazbe.
Magareća klupa
Umirovljenici, kao i još neke osjetljivijie skupine, što je za svaku pohvalu,u Hrvatskom Domu imaju i pedeset posto popusta. Znao je to jako dobro i naš sugovornik kad se u subotnje jutro uputio po ulaznice, koje se prodaju u Dancing Bearu, na adresi Dioklecijanova 6. Ali nije znao da Hrvatski dom, kako nam kaže, "tretira umirovljenike" kao građane drugog reda.
- Došao sam kupiti ulaznice, rekli su mi da imam pravo na popust, ali da ljudi koji ostvaruju popust mogu samo u - zadnji red!? Da se razumijemo, ulaznica u prodaji ima, nisu to jedine preostale karte, ali za nas su predvidjeli isključivo najgora mjesta. Ako to nije čista diskriminacija, ne znam što jest! Znači ako sam penzioner, za mene je magareća klupa? Jel‘ moramo biti zadnji u svemu? Pitao sam mogu li možda za sedamdeset posto popusta slušati koncert iz WC-a, ironičan je naš sugovornik, koji je odustao od koncerta. - Ma nema šanse pod takvim uvjetima, kazao nam je.
Želio se samo malo opustiti, zabaviti i osjećati kao čovjek...A onda je netko umjesto njega odlučio - gdje mu je mjesto.