U ona davna doba nas djecu s mora "učili su plivati" roditelji, kad bi im dosadilo navlačiti nam "mišnice" i kolutove, i gnjaviti se s nama po plićaku. Škola plivanja roditelja s Mediterana bila je jednostavna: isplovili bi kaićem na kratki izlet do susjedne vale. Negdje na pola puta ugasili bi pentu, vezali nas konopom oko pojasa – i privalili preko boka broda u duboko more. "Ajde plivaj, jel vidiš da znaš!"
Danas bi vjerojatno ćaća, mater i svjedoci završili na ispitivanju kod pravobraniteljice za djecu, a dica u ustanovi za psihološku pomoć, ali to je nekad bilo sasvim normalno. Mališani bi se šokirali, nagucali, isplakali, ali, bogme, proplivali bi sto posto! Stil nije bio važan, bitno je bilo održati se na površini. Spasiti glavu.
Stilovi su se učili kasnije, budu...