Boja, okusa, mirisa na Pazaru u svibnju koliko poželiš. Bogat izbor za kupce, ali treba im pravo malo bogatstvo koje će morati izdvojiti za voće i povrće kojima je sada stađun. O prvim trešnjama nećemo nadugo i naširoko jer cijena je samo za one punog džepa, kao prosječna cijena kilograma teletine, recimo.
– 20 eura je kilogram trešnje – rekao je prodavač Zagim koji drži štand na dnu Pazara, kod cvjećara.
Ali ne treba nasjesti na prvu cijenu. Svega nekoliko štandova od Zagima naišli smo na trešnje za šest eura po kilogramu.
– Iz Kaštela su. Ovo je svibanjska zato su tako male – rekao nam je prodavač koji je htio ostati anoniman.
Ako dobro tražiš i imaš dovoljno živaca za cjenkanje, trešnje se mogu spustiti i do pet eura za kilogram.
– Platio sam pet eura za kilo. A ipak su prve trešnje, treba ih probati – rekao nam je Zlatko dok mu je prodavačica na vrhu Pazara stavljala sitne trešnje u škartoc.
– Trišnje nikad ne kupujem kad tek dođu – rekla nam je Ana koja je napunila vrećice s verdurom.
Osim trešanja, sezona je i nešpula, koje su tek stigle na Pazar. Na štandu s kaštelanskim trešnjama prvi put ove godine su kupci mogli pronaći i okruglo narančasto voće.
– Nešpula je oko tri eura po kilu, ali prodaja ide slabo – nije bio zadovoljan jedan od prodavača.
Možda ni šjor Zlatko ne bi bio zadovoljan kad bi usporedio cijenu s dna i vrha Pazara. On je nešpule platio euro više po kilogramu.
– Nešpule sam platio četiri eura. Kupio sam ih isključivo jer su domaće – rekao nam je Zlatko, kojemu cijene trešanja i nešpula nisu visoke.
Fažoleti od zlata
Nešpule su rijetkost, ali zato su prvi svibanjski fažoleti na većini štandova. Kod prodavačice Marije cijena fažoleta je osam eura po kilogramu. Dok s njom razgovaramo, dolaze kupci. Jedna pita za tikvice, druga za artičoke. Fažoleti su im preskupi, kažu nam.
– Puno je, baš je puno – kaže nam jedna žena koju smo zatekli u kupnji.
– Fažoleti? Prvi je rod, takva je cijena. Malo je skupo, ali to je normalno – govori nam Marija dok važe tikvice.
– Tri eura za kilogram tikvica? A nekome puno, nekome ne – govori nam. Na Pazaru se ipak da dobro “utržiti”. Gospođa Ana je zadovoljna kupovinom.
– Došla sam s dvadeset eura u novčaniku, a s pet eura odlazim s Pazara. Kupila sam jagode, selena, peršina, kupusa, salate, blitve, boba u ljusci, boba bez ljuske. Trešnje nikad ne kupujem tako otprve. Fažoleti su mi luksuz, nemam ja za to novaca – odgovara Ana.
Cijena boba u ljusci dva do tri eura. Cijena očišćenog osam eura.
– Sve je iz Naklica – govori nam Marija.
– Bob sam platila tri eura, blitvu dva i pol eura, sada tražim divlje šparoge. Za penzionere je skupo. Ja bob skuham s malo pancete pa ga napravim u dva puta. Onda imam za ručak i večeru – priča nam Lada.
Na polupraznim štandovima stigle su i prve artičoke te svibanjski špinat.
– Cijena trideset centi do dva eura po glavi. Sve ovisi o kupcu, uvijek može i bolje – rekla nam je Marija dok nam je predstavljala svoje proizvode na štandu.
– Špinat prodajem za tri i pol eura po kilogramu. Prodajem srijedom i subotom pa kod mene dolaze stalne mušterije. Imam i žutinicu koja se prodaje za četiri eura po kilogramu – govori nam Kažimir, čije povrće stiže iz Naklica.
Na Pazaru smo vidjeli i lubenice, dinje, breskve, nektarine. Stižu iz uvoza, govori nam prodavač Zagim.
– Breskve su osam eura, borovnice pet eura, dinja uvozna tri eura, a lubenica dva do tri eura kilogram. Sve je iz Grčke. Jedino su jagode iz Vrgorca – diktira nam Zagim. Na drugom štandu istaknute cijene: pet eura kilogram dinje, dva do tri eura kilogram lubenice, breskve su šest, nektarine osam. Sve uvozno.
– Sve bih kupila, ali nemam love! – zaključila je Lada.