Dugu bradu ima anegdota koja opisuje kako se na nekim našim otocima i u primorskim mjestima naručuje pet piva za društvo u kantunu. Tako da se konobaru pokažu "roge" i palac na uzdignutoj ruci, budući da se malo koji dinamitaš u svome ribolovnom stažu industrijskim eksplozivom barem jednom nije preračunao pa mu je "čiket" u najboljem slučaju odnio pokoji prst. Štapin bačen najčešće na plove salpi ili cipalja u Šibeniku se, opet uz smijeh, nazivao i "raslinskom udicom", no to se danas spominje jedino u anegdotama. Nekoć dominantni način krivolova na moru danas je gotovo pa iskorijenjen, a u šibenskom kraju bio je najviše zastupljen u prukljanskim naseljima.
"Po' dinamita za kavanje temelja kuće, ostalo u more!" bila je računica tadašnjih ljudi iz siromašnih zemana, no sudeći po tome u kojoj je mjeri Jadran sa svih strana napadnut, ni danas vremena kao da nisu bolja, barem ne za plavetnilo. A kada je moru loše i i čovjeku zvona zvone.
Prigovori državi
Za razliku od bučnog dinamita u lovu na hobotnice odavno se rabi nečujna modra galica zbog čega izvjesnom Rogozničaninu, nedavno zatečenom u krivolovu nedopuštenim sredstvima prijeti kazna zatvora do tri godine, s obzirom na to da je riječ o kaznenom djelu! S tri kilograma ulovljenih glavonožaca i modrom galicom u bočici zatekla ga je pomorska policija i mogao bi otrgati vinograd za brojne druge koji rone s grumenčićima kemijske tvari u širokoj uporabi za zaštitu lista biljnih kultura, a pod morem služi da plijen istjera iz rupe ili peći, gdje se hobotnica sklanja da bi mirovala ili čuvala grozdove jajašaca ovješene na svod nastambe.
Taj događaj ponukao nas je da u razgovoru sa sportskim ribolovcima i nekim profesionalcima na moru istražimo najčešće načine i pokušamo oslikati razmjere krivolova. Sve se ipak, zaključak je, dade svesti na prigovore slabom radu državnih organa, Ribarske inspekcije i policije čiji su ljudi ovlašteni i posebno educirani za nadzor ribolova, do cjelokupne, teško razumljive državne politike prema moru, budući da osim propisane minimalne dužine ulova, jedva ima morskog organizma za koji je određen lovostaj, niti su, osim mrijestilišta, ustanovljene zone privremeno ili trajno isključene iz ribolova. U jasnoj je to opreci sa (samo)zadovoljstvom kakvo se iščitava iz izjava predstavnika policije i Ribarske inspekcije koje također donosimo u ovome tekstu.
Zapasao mu i pasaru!?
Upravo zato ovaj svježi slučaj iz Rogoznice, kao svojevrsni presedan u smislu oštrine kazne koja bi prekršitelju mogla biti odmjerena, Gordan Jurić, predsjednik ŠRD "Brodarica" i licencirani sudac u sportsko-ribolovnim natjecanjima, komentira s gorkim osmijehom.
– Ja sam prvi za red na moru i provedbu propisa jednaku za sve, profesionalce i nas sportaše i rekreativce, kao što je i taj čovjek iz Rogoznice. Sada se na njemu međutim, kao na svim malim ljudima u našoj zemlji trenira strogoća i izvodi predstava: visi mu prijetnja zatvorom, a većim se štetočinama gleda kroz prste ili ih se kažnjava simbolično. Pri tome Jurić najviše misli na gospodarske ribare s mrežama migavicama kojima je, otkako smo ušli u EU, prema Mediteranskoj uredbi dopušteno loviti na dubinama od najmanje 50 metara tri nautičke milje od kopna. Oni međutim, "taraše" u priobalju, na livadama posidonije kao i prije – napominje Gordan Jurić koji je i sam, loveći hobotnice nedaleko Brodarice, zajedno sa svojom pasarom preklani doslovce postao ulovom jednog migavičara, premda je ovaj bio u krivolovu. Zapasao ga je mrežom bez ikakva obzira!
Minimalne kazne
– Čine štetu na plitkim poštama, pa ljudima na gomilu pokupe sve vrše, a rade čak i noću, što je zabranjeno. Kazne su minimalne, svega 300-tinjak do 500 kuna plate li odmah, da bi potom nastavili dalje s istom rabotom – govori Jurić o prilikama koje su trajale pet godina. I sam je prijavljivao neke migavičare, no budući da je od 1. lipnja na snazi novi pravilnik o ribolovu mrežama potegačama, ne želi prognozirati njihovo buduće ponašanje. Naime, prilikom ulaska u EU, Hrvatska je neke skupine ribara ostavila na cjedilu jer u pregovorima nije tražila izuzetke od Mediteranske uredbe, niti je predvidjela obeštećenje ribarima za opremu. Tek sada je Europskoj komisiji ponuđen prihvatljiv plan upravljanja tim u nas tradicionalnim ribolovnim alatima, tako da se simboličnim kaznama migavičarima cijelo vrijeme gledalo kroz prste na revolt ostalih ribolovaca diljem obale. To je primjer krivolova poticanog samim ponašanjem države, napominje Gordan Jurić, od čega je, drži, nerazumnije samo uporno odbijanje propisivanja lovostaja za većinu ribljih vrsta, kao i za hobotnicu.
Istrjebljujući lov
– Na peškariji nema hobotnice veće od pola kila, a smije se loviti najmanje dvostruko teža, pa i tu ima posla za Ribarsku inspekciju ako želi raditi. Njezina ljetna cijena od 120-ak do 150 kuna je na povijesno visokoj razini zato što sve zalihe iz zamrzivača kao i svježe ulovljene, lani i ove godine kao nikad prije, otkupe za restorane lutajući nakupci. Ljeto i turizam progutaju sve do jedne hobotnice – skreće Jurić pažnju na visoku tržišnu vrijednost toga glavonošca zbog čega je izložena tolikom pritisku u svakodnevom suludom balu nemilog, istrjebljujućeg lova, pri čemu more nema predaha.
Lovostaj bi stoga oplemenio život u moru. Sve bi se oporavilo, hobotnica kao vrsta prirodno kratkoga životnog vijeka naročito, a zanimljivo da u tijelima sportskog saveza za sportski ribolov na moru u čijem je radu sudjelovao, ni jednom nije prošao njegov prijedlog da Savez predloži resornom ministarstvu takvu spasonosnu mjeru za život u moru.
Ima li s racionalnim upravljanjem ikakve veze to što je jedan od istaknutijih profesionalnih ronilaca sa šibenskog područja, koji želi ostati anonimnim, nikad bliže odluci da proda radnu brodicu i svoju gospodarsku povlasticu za skupljanje školjaka i ježinaca jer naprosto ne može biti konkurentan brojnim školjkarima koji (krivo)love na temelju sportskih ribolovnih dozvola (najviše pet kilograma školjaka) i dakako, opskrbljuju uvijek gladno tržište, premda je prodaja ulova iz sportskog ribolova zabranjena.
Pustoše i ronioci
Slično je uostalom, već godinama s brojnim morskim vrstama i možemo zamisliti koliki je ribolovni napor na djelu kada se zna da je na moru oko 25 tisuća sportskih i rekreativnih ribolovaca, prema podacima Saveza. Sve da su legalisti do zadnjeg, što nisu, brojka je impresivna i koliko god sportaši režali na profesionalce, toliko ovi ne štede niti njih, po onoj da je ribar ribaru uvijek kriv.
– Vrlo sam ogorčen i tvrdim da je sve stvar nedostatne kontrole Ribarske inspekcije, ma što oni o tome govorili. Umjesto da nas se štiti od nelojalne konkurencije, ja sam, primjerice, kao savjesni profesionalac koji uredno plaća državi sve što se od njega traži, lani trebao u dva navrata platiti kaznu od dvije tisuće kuna samo zato što sam u 2016. i 2015. nekoliko dana kasnio s redovitim mjesečnim izvješćima o ulovu Ribarskoj inspekciji. Nisam znao da se po novome trebaju podnijeti do 10. u mjesecu, a ne 15., premda se u statistici ništa ne mijenja. No, u našim krugovima jako je dobro poznato da ima privilegiranih gospodarskih ribara koji nikad ne podnose obvezna izvješća i nitko ih zbog toga ne dira.
Jednako tako, zaključuje ovaj sugovornik, kada bi inspektori posvetili malo pažnje Fejsbuku, lako bi uočili da se dvadesetak uvijek istih ronioca sa šibenskog područja, pravih zatornika hobotnica – opet sa sportskim dozvolama – razmeću ulovima od 20, pa i 50-60 kila, a najveća količina u jednom danu bila je čak 70 kilograma, premda je u sportskom ribolovu najveća dopuštena količina pet kila! Nedostaje jedino urbi et orbi informacija o količini upotrijebljene modre galice, no, tko se imalo pametan, a na moru je gotovo svaki dan, bez sustezanja hvasta teškim prekršajima u ribolovu? Jesu li u pitanju tolike budale ili poručuju nešto od čega tek treba strahovati – da nemaju od koga strepiti?
Policija: stanje je više nego zadovoljavajuće!
Prema službenim podacima koje nam je dostavila Sanja Baljkas, zamjenica glasnogovornice PU šibensko-kninske, od 1. siječnja 2017. godine pa zaključno do 27. kolovoza ove godine, policijski službenici Pomorske policije Šibenik evidentirali su ukupno 48 slučajeva protuzakonita ribolova. Stanje je, moglo bi se kazati, više nego zadovoljavajuće jer od navedenog broja samo u tri slučaja ostvarena su obilježja kaznenog djela. Dva kaznena djela iz članka 204., st. 2. Kaznenog zakona bila su "uništenje zaštićenih prirodnih vrijednosti" ili lov školjaka prstaca. Još jedno kazneno djelo odnosi se, pak, na već spomenuti slučaj protuzakonita ribolova hobotnice upotrebom modre galice u rogozničkom akvatoriju. U ovih 20 mjeseci nije zatečen slučaj nekad učestalih pojava – izlova ribe dinamitom, uglavnom ručne izrade, pa se može zaključiti kako je ova vrsta protuzakonita ribolova posve iskorijenjena.
– Ostalih 45 evidentiranih slučajeva protuzakonita ribolova odnosi se na događaje gdje su ostvarena obilježja prekršaja. Radilo se o ribolovu bez potrebnih dozvola, ribolovu u zonama zabrane, ribolovu alatima koji nisu dopušteni na određenom području, a u svim ovim slučajevima primjenjuju se odredbe Zakona o morskom ribarstvu i Zakona o zaštiti prirode – kazala je Sanja Baljkas iz PU šibensko-kninske.
Dok su pucale mine, bilo je i ribe!
Nelegalne mreže na Prukljanu
Gojko Huljev, bilički zet i poznati sportski ribolovac, čuo je minu bačenu u more ovih dana panulavajući na Prukljanu, no to su rijetki slučajevi i slaže se da je takav način krivolova praktički iščezao. Nitko više u selu ne iznosi na prodaju ribu slomljene kralježnice, siguran znak da je ubijena detonacijom.
– Sve i da hoće, nemaju na što baciti dinamit jer su iščezla velika jata cipalja i salpi. Primjećujem dosta neobilježenih mreža, potopljenih čak i noću, vrša također, što znači da su nelegalne i jedino mogu zaključiti da je more izloženo velikim pritiscima sa svih strana. Žurno treba uvesti lovostaj i odrediti zone zabrane na nekoliko godina radi oporavka vrsta, nema druge pomoći – ustvrdio je Huljev.
