Što Stipe Petrina ima protiv Marka Jelića? Ništa, odnosno – ništa efikasno. Na njegovu veliku žalost. Jer sve što on kontra njega učini unaprijed je osuđeno na propast. Nikako ga ne može dohvatiti, odnosno nikako mu ne uspijeva ući u gard. Marko Jelić boksa onako kako je nekad boksao Kličko. Ima duže ruke pa drži Stipu na distanci, ne dopušta da mu ovaj priđe. Ne odgovara na njegove napade, prozivanja, na Radio Ritmu i na Televiziji Šibenik.
Jelić, zapravo, boksa s osmijehom, svjestan kako ga Stipe ne može ni dosegnuti, a kamoli pogoditi. Neposredno je izabran. I nitko mu ne može ništa. Evo, sad je Stipe izvukao tešku artiljeriju na stol pa pripremio za iduću Skupštinu zahtjev za opoziv župana Marka Jelića i njegova zamjenika. Putem referenduma. Koji bi trebalo predložiti ili 20 posto birača ili dvije trećine svih članova Skupštine Šibensko-kninske županije.
Da ne komplicirano, za to mu treba ukupno 26 ruku. Što hoće reći da bi za to, ako se izuzmu oni koji pripadaju listi Marka Jelića, trebali glasovati i svi HDZ-ovci. "Ako ova županija hoće živjeti, Jelić mora otići!" bio je, kao i uvijek, rezolutan Petrina.
Prijetnja praznom puškom
Čija je parola do jučer bila drukčija. "Ako HDZ ne umre, Hrvatska neće živjeti!" Sad mu je odjednom taj HDZ dobar. Moli mu Boga za zdravlje. Jer kako će bez njega srušiti Jelića? Nikako. Dapače, glasovao bi zajedno s njim za tu stvar. Kako se to zove, kad glasuješ zajedno s nekim za istu točku na Županijskoj skupštini? Koalicija? I to s kim, s fašistima!
Pa nije ih jedanput tako nazvao! I s tim bi on fašistima i nacistima išao zajedno protiv župana kojeg je on sam doveo na vlast! U koaliciji. A posvadio se s njim za manje od tri mjeseca. Ni sto dana mu nije dao. Nego ga je još prošlog ljeta prozvao da je umislio da je neka veličina i da ima mesijanski kompleks.
No umislili su se, očito, neki drugi, a i preračunali, misleći da će moći njime upravljati na "dugme", odnosno "na daljinski upravljač". Ili da će se s njima moći "dogovarati". Marko Jelić nije sebi ništa umislio. Nije ni imao potrebe, kad ga je zakon o neposrednom izboru učinio veličinom. I praktički nesmjenjivim. Zato sebi i može dopustiti da Petrinu ignorira i tako ga još više razjaruje. A onda mu usput još doda dva-tri kratka direkta – da je u prijetnji referendumom riječ o običnoj predstavi, kojom Petrina skreće pozornost sa sebe i svojih afera vezanih uz promjene prostornog plana za Primošten.
Birači kažnjavaju krivce
Drugim riječima, Stipe Petrina u vezi s Markom Jelićem vodi unaprijed izgubljenu bitku. To njegovo zujanje malo meda daje. Zašto bi HDZ glasao za njegov prijedlog i referendum za opoziv Marka Jelića kad mu je ovo što se trenutačno događa među koalicijskim partnerima u Županiji, koji zdušno rade u korist vlastite štete, svađajući se kao mala djeca i podmećući jedan drugom, najbolja predizborna kampanja i reklama koju može zamisliti.
Zahvaljujući njoj bez ikakve je muke pobijedio na vrlo važnim izborima u Rogoznici, dobivši načelnicu već u prvom krugu, a ovo čerupanje i "vađenje crijeva" između dojučerašnjih koalicijskih partnera najbolja je priprema da se ista stvar, danas-sutra, dogodi i u Županiji. Uostalom, ovako je bilo i prije 18 godina, u gradu Šibeniku, 2004. godine, kada je HDZ na prijevremenim izborima osvojio čak 16 od 25 mjesta u Gradskom vijeću Šibenika.
Dobivši tada, prvi put, većinu koju prije toga nikad nije sam imao. Od toga se SDP, koji je tada pao na pet vijećnika, i HSS, koji je pao na dva, nikad nisu oporavili. Birači su tada na izborima kaznili one koji su se međusobno svađali i u unutarstranačkim i međustranačkim igricama smijenili svoga gradonačelnika, SDP-ovca Milana Arnautovića. I bili krivci za nove, nepotrebne, izbore. Zašto bi sad bilo drukčije, na referendumu, i novim izborima, ni godinu dana nakon redovnih?