StoryEditorOCM
Županijau spomen na tonija meštrovića

Zapovjednik 'lovaca na tenkove' dobio spomenik 27 godina nakon pogiblje: 'Čim je čuja neprijatelja uzeja je zolju, bio je neustrašiv, a Hrvatska mu je bila iznad svega'

14. lipnja 2018. - 10:59

Na prigodnoj svečanosti u Otavicama spomen-obilježje Anti Toniju Meštroviću otkrili su Kata Meštrović, njegova majka, Ante Gotovina, umirovljeni general HV-a, i Ivan Vukić Niper, državni tajnik u Ministarstvu branitelja i ratni zapovjednik 142. brigade HV-a, te predstavnici Općine Ružić i Udruge 142. brigade HV-a.

Heroj Domovinskog rata Ante Toni Meštrović poginuo je u izravnom okršaju s agresorskom vojskom u miljevačkom selu Ključ 7. prosinca 1991. godine. Za iskazanu hrabrost u obrani domovine posthumno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom. Krunoslav Mazalin, umirovljeni brigadir HV-a, i Joso Meštrović, umirovljeni hrvatski branitelj, s posebnim se poštovanjem i pijetetom sjećaju Tonijeva domoljublja, odlučnosti i herojske pogibije. Ratne 1991. godine Mazalin mu je bio neposredni zapovjednik, a prezimenjak i sumještanim Joso Meštrović pri formiranju samostalnog bestrzajnog (BST) voda 4. bojne 113. brigade HV preuzeo je dužnost zamjenika zapovjednika.


– Toni je imenovan zapovjednikom, a taj naš vod okupio je 15-ak ljudi iz petropoljskih sela i bliže okolice. Svi smo se međusobno poznavali. Iako sam imao tek 21 godinu, bija sam najbolje upućen u protuoklopno djelovanje jer sam taman prošao obuku u bivšoj vojsci. Sve mi je još bilo friško, pa sam, iskreno rečeno, i zagovarao osnivanje upravo BST voda. Tri godine stariji od mene, Toni je preuzeja zapovijedanje, dok sam ja više bija zadužen za operativni rad. Sam od sebe Toni je bija izrazito pristojan momak, neustrašiv i srčan. Hrvatska mu je bila iznad svega i u svakoj je prilici bija korak ispred nas. Nikad se nije povlačija ni pred kojim zadatkom, koliko god se činija neostvariv – prisjetio se Joso.

– Uglavnom, nakon tog našeg inicijalnog susreta kod Građe u Solinu, otišli smo u zapovjedništvo u Unešić radi prijave. Vod je najprije raspoređen na područje Sedramića, pa u Pokrovnik, di smo bili nešto duže od mjesec dana, da bi onda bili upućeni na Miljevce, koji su bili pod jakom opsadom neprijateljskih oklopnih snaga. Prvog dana akcije bilježili smo izvrsne rezultate kakve nismo ni planirali. Međutim, kad je pala noć, neprijatelj se uspija konsolidirati. Agresorska je vojska i po ljudstvu i po tehnici bila neusporedivo jača, pa smo se povukli s tadašnjih položaja i raštrkali se na sve strane. Prid jutro smo formirali obranu u selu Ključ, a pridružila nam se i jedna satnija Drnišana iz Zagreba. Od početka akcije s nama su bili i diverzanti – kaže Joso.
To nesretno jutro, 7. prosinca, dočekao je s Tonijem uz bestrzajni top. Kao da je slutio zlo, svojeg je zapovjednika, kaže, savjetovao da stalno bude u blizini i da se ne udaljava od voda.

– Uzalud mi je bilo govoriti: "Toni, ostani tu. Toni, nemoj ić nigdi." Čim je čuja da nam se približava tenk, uzeja je zolju i otiša isprid nas nekih sto metara. Nisam vidija kad je ispalija zolju, niti kako je poginija. Očito je pogrešno procijenio udaljenost potrebnu za aktiviranje zolje i neprijatelj je uzvratija paljbom iz tenka. Jedan od metaka bio je fatalan za Tonija. Mi ostali smo se povukli po kućama, iza zidova, po ogradama. Žestoko su nas tukli iz svih oružja. Tek smo se u popodnevnim satima nekako uspili skupiti i vratiti se po Tonijevo tijelo.

I njega i suborce, zaključuje, čini ponosnim to što su u Domovinskom ratu dali doprinos obrani Hrvatske, borili se rame uz rame s istinskim herojima kakav je bio Ante Toni Meštrović. Poput brigadira Mazalina, drago im je što mu je otkriven spomenik u rodnim Otavicama, inače rad akademskoga kipara Ive Đuke.

– Bio je to mladi čovjek u naponu snage koji se sav predao obrani svoje zemlje, odgovoran, prehrabar i presmion. Dan prije pogibije od naše je logistike, kao zapovjednik, preuzeo nove maskirne odore za svoj vod jer u to vrijeme odora baš i nije bilo. Ljudi su se snalazili kako su znali. Sjećam se da je bija sritan kao malo dite. Nažalost, te odore njegov vod nikada nije obukao jer je kamion u kojem su se nalazili izgorio pogođen neprijateljskim projektilom. Tonija Meštrovića uvijek ću pamtiti kao suborca koji se domovini dao srcem, bez zadrške – rekao je Mazalin.

Zapovjednik 'Lovaca na tenkove' posmrtno odlikovan Redom kneza Domagoja
Ante Toni Meštrović, rođen 1967. godine, u ljeto 1991. godine pristupio je Zboru narodne garde te je ubrzo postao zapovjednikom "Lovaca na tenkove" – protuoklopnog voda 4. bojne 113. brigade HV-a. Meštrović je život izgubio herojski, u izravnom okršaju s najmoćnijim oklopnim vozilom srpskog agresora, u miljevačkom selu Ključ, 7. prosinca 1991. godine.

– Toni je bio junak, domoljub, dragovoljac, ratnik. Bio je najbolji od najboljih. Međutim, na branitelje koji su utkali svoje živote u temelje hrvatske države ja nikada nisam gledao kao na one kojih nema. Oni su s nama, gledaju nas, baš kao što je i Toni danas ovdje s nama. Jednog ćemo se dana ponovno vidjeti, pogledati se u oči i tada ćemo morati položiti račune da vidimo jesmo li dali dovoljno od sebe da izgradimo državu za koju su oni poginuli – kazao je državni tajnik Ivan Vukić Niper.

Odlukom predsjednice RH i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga Kolinde Grabar-Kitarović, Anti Toniju Meštroviću posthumno je dodijeljeno priznanje Red kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu. Brigadir Ivan Vukić Niper odlikovanje je uručio Antinoj majci Kati. K.G.


Nisam vidija kad je ispalija zolju, niti kako je poginija. Očito je pogrešno procijenio udaljenost potrebnu za aktiviranje zolje i neprijatelj je uzvratija paljbom iz tenka. Jedan od metaka bio je fatalan za Tonija – rekao nam je Joso

21. studeni 2024 03:15