StoryEditor
ŽupanijaMladih ni za lijek

U selo koje se nalazi samo 28 kilometara od Šibenika nema djece, trgovine ni ambulante: Kruh u ovo mjesto dolazi čak iz Splita

Piše Joško Ćelar
8. veljače 2020. - 11:15

Ondje gdje nama mladih ni za lijek, namjerniku kad se nađe u Ljubostinju ostaje potražiti nekog od „starosjedilaca“, tj. starijih osoba u tom inače gostoljubivom, ali pustome mjestu.

 

Nama je u tome pomogao 88-godišnji Ante Slamić Cigo, kako ga zovu od malena, sa suprugom Marijom, aktivistom još od prije četrdesetak godina kad je mjesto dobivalo struju, nekadašnjim radnikom TLM- a i šibenske Luke.

 

U Ljubostinju nema djece, jer nema ni mladih obitelji, nema trgovine ni ambulante, a i crkva je nekoliko kilometara daleko.

 

- Za temeljnu opskrbu, pripovijeda Ante, jednom tjedno dolazi nam kombi čak iz Splita, a za ostalo moramo ići u Unešić ili u Šibenik.

 

Vukovi i čagljevi tamane divljač

 

Začudo, ima novih, lijepih kuća, ali u njima vlasnici borave samo ljeti kao u vikendicama. Iz toga mjesta je i poznati hotelijer Dane Slamić koji ima hotel na Murteru, u Tisnu, ali, rekli su nam, i njega u rodnome kraju rijetko vide.

 

- Ovo je bio i stočarski kraj, dodat će Slamić, ali i toga više nema. Sada ovdje nemate vidjeti ni konja ni magarca, a samo dvije obitelji još drže ovce i krave. Čak je i divljač ugrožena jer je tamane vukovi i čagljevi. Nestale su i ptice grabljivice, gavrani, vrane, orlovi. Na tlu ni za njih nema hrane. To dobro znam kao stari lovac koji više nema što loviti. Pet godina nisam vidio zeca. Imamo vinograd s 500 loza, a jedan maslinik u obližnjem Danilu. I dva stroja za obradu zemlje. Povrća imamo ovdje u blizini i odlične je kvalitete.

 

Prošetali smo selom punom ruševnih kuća gdje smo vidjeli samo jednoga čovjeka, Boška Slamića, koji, gle čuda, u Šibeniku živi u našoj ulici. Jedan tek asfaltirani put kroz polje vodi u susjedno selo i ruševno dječje igralište na kome se više nema tko igrati.

 

Depopulacija prostora

 

Usred sela je i novopodignuto spomen obilježje trojici mladih branitelja iz ovoga kraja, oko kojeg je uvijek svježe cvijeće.

 

- Znate što, zaključit će naš domaćin, možemo govoriti što hoćemo, ali u ovome kraju mladi više ne mare za polje. A ono je nekad bilo izvor života. Ni bajame više nema tko pobrati.

 

Te teške prilike, kao po nekom domino efektu, uzrokovale su depopulaciju prostora, bijeg radno sposobnog stanovništva u druge krajeve i izvan Hrvatske. To nije slučajnost, već nažalost, pravilo znatnoga dijela naše zagore.

 

U Slamićevoj konobi gdje Ante i Marija provode dosta vremena, prepunoj svakojakih alata, posuđa i potrepština, o gredama vise pršuti i pancete, dimljeni na dimu od smreke. Kakvi mirisi!

 

Na posljetku, pitali smo ima li općina Unešić i županija ikakvih planova za gospodarsko oživljavanje ovog zaboravljenog kraja putem subvencioniranja OPG-a europskim poticajima i slično. Dobili smo jezgrovit odgovor, kako o tome nitko ništa ne zna.

 

Programe ostvaruju poduzetni ljudi, kaže Slamić, a takvih u Ljubostinju nema.

Izdvojeno