StoryEditor
ŽupanijaNEPOSTOJEĆA DIJAGNOZA

Teška diskriminacija u kninskom vrtiću, majka svjedoči: ‘Dijete mi jede samo, odvojeno od vršnjaka da ih ne bi uznemiravalo!?‘

Piše Marija Lončar
12. svibnja 2022. - 08:28
’Više puta su me upozoravali da se roditelji drugih mališana bune zbog mojeg djeteta, ali nikada nisam dobila odgovor na što se konkretno odnose pritužbe’, ističe KninjankaBozidar Vukičević/Ilustracija/Cropix

Otkad su prošle godine svoga petogodišnjeg sina upisali u desetosatni program u Dječjem vrtiću "Cvrčak", mlada kninska obitelj neprestano se suočava s pritiscima iz te gradske predškolske ustanove da dijete ranije odvode kući te im se predlaže da, umjesto 10 sati, u vrtiću boravi gotovo upola kraće, šest sati.

Tako bi, naime, "tetama" bilo lakše budući da u skupini ima dosta djece, što su i same priznale, tvrdi majka, istodobno ogorčena i zabrinuta zbog situacije s kojom je već dulje vrijeme suočena njezina obitelj. Identitet majke poznat je redakciji, ali se zbog zaštite prava i dobrobiti maloljetnog djeteta ne može otkriti.

Nakon što sa suprugom nije pristala na skraćeni boravak njihova mališana u vrtiću, jer im je to bilo neprihvatljivo budući da su oboje zaposleni, problemi su u međuvremenu toliko eskalirali da je majka uvjerena kako njezino dijete nema primjeren tretman, zbog čega je pisala i za pomoć se obratila i pravobraniteljici za djecu, a cijeli slučaj odlučila je iznijeti i u javnost.

Iz vrtića, objašnjava naša sugovornica, sve potkrepljuju tvrdnjama da je dječačić "živahan" i da često udari i gura drugu djecu, odnosno da ima ADHD, poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću. Međutim, takva dijagnoza nije utvrđena, ističe majka, ali ne negira da određeni problemi postoje.

Zbog kojih je s djetetom i obišla nekoliko stručnjaka: psihologa, neuropedijatra i dječjeg psihijatra te logopeda zbog teškoća u jeziku, reprodukciji i izgovoru nekih glasova i slogova. Nijedan od tih specijalističkih pregleda nije završio s dijagnozom ADHD-a.

Štoviše, ističe se uglavnom kako je djetetov emocionalni i socijalni razvoj u skladu s njegovom dobi. Preporučeno je i da ide na logopedske vježbe, koje, napominje majka, i radi u vrtiću već neko vrijeme.

– Moj sin je živo, razigrano i inteligentno dijete. Prvi dan njegova pohađanja vrtića o tomu sam obavijestila odgojiteljice, uz napomenu da s njim trebaju biti čvršće kako bi ih on shvatio ozbiljno. Savjet nisu poslušale, pa dijete u vrtiću ne slijedi pravila, hoće udariti drugu djecu i koristi svaku priliku da bude po njegovu.

image

’Više puta su me upozoravali da se roditelji drugih mališana bune zbog mojeg djeteta, ali nikada nisam dobila odgovor na što se konkretno odnose pritužbe’, ističe Kninjanka

Bozidar Vukičević/Ilustracija/Cropix

Zbog toga su me neko vrijeme svakodnevno zvali i govorili da se tuče, da je nemiran. Nije mi, naravno, ugodno da se tako ponaša, ali vrtići su odgojne ustanove, pa valjda postoje načini za rad i s takvom djecom. No, oni su neprekidno ponavljali, izravno ili onako usput, da dolazimo ranije po njega.

To bi značilo prije spavanja, oko 12.30, jer s obzirom, točno su tako rekli, da je on tako živ, a u skupini ima 20 i više djece, da im time olakšamo – govori majka i priznaje kako je neke pritužbe iz vrtića doživjela i kao pretjerivanje.

– Kada bi me pozvali na razgovor, rekli bi da je nekoga udario, ali da bi se nakon pet minuta opet igrali. Kada pitam gdje je u tom trenutku bila odgojiteljica, odgovor je uvijek bio isti, da nije vidjela i da se to dogodi u sekundi – navodi majka, a njezino dodatno ogorčenje izazvali su neki sporni odgojni postupci u vrtiću.

– Nedavno sam doznala da "tete" u dogovoru sa psihologinjom vrtića moje dijete ne vode na doručak i ručak u blagovaonicu s ostalom djecom, nego on sam, u prisutnosti jedne od njih, jede prije ili nakon što ostali završe s jelom. Kao razlog za takvo postupanje navele su da uznemirava ostalu djecu.

To me jako uznemirilo. On je petogodišnji dječak, a ne kriminalac u zatvoru kojeg se pokušava disciplinirati samicom. U vrtiću kažu da nemaju kaznu, a ovo što su mome djetetu napravili, za mene je psihičko zlostavljanje – kategorična je naša sugovornica, koja je odmah zatražila da se prestane s takvom praksom.

– Kada je sutradan suprug došao po dijete, psihologinja ga je pitala zbog čega sam tako reagirala, jer da to "nije ništa strašno" i da su oni htjeli nekoliko dana s tim pokušati. Psihologinja, koja ima tek dvije godine iskustva rada s djecom, uporno tvrdi kako moje dijete ima "čisti ADHD", a nalaze psihologinje kod koje smo dijete vodili ne uvažava i navodi da u njemu ne piše ništa posebno, odnosno ne piše ništa što bi vrtiću odgovaralo.

Nedavno su opet predlagali da djetetu smanjimo sate. Ovaj put kao razlog navode da je to za njegovo dobro i da je glavna odgojiteljica rekla da je imala i gore djece od našeg sina, ali da ona jednostavno više ne može. Naravno, opet smo to odbili.

Zaključujem da danas djeca očito nemaju puno izbora: ili će biti poslušna i raditi sve što se od njih zahtijeva, ili im u suprotnom pokušavaju dodijeliti neku od dijagnoza u cilju da oni imaju što manje posla oko takvog djeteta – govori nezadovoljna mama.

Dodaje i da su je iz vrtića više puta upozoravali kako se roditelji druge djece bune, ali na pitanje na što točno, tvrdi, nije dobila odgovor. Takva situacija, budući da je trenutačno na bolovanju zbog trudnoće, za nju je, kaže, dodatno stresna, kao što ju je, ističe, uznemirilo i to što je vrtić preko Centra za socijalnu skrb zatražio djetetov skraćeni boravak.

Psihičko zdravlje njezina djeteta, smatra, narušava i ovaj vrtićki "eksperiment":

– Tražili su da kad moje dijete udari nekog, da me zovu da dođem po njega ranije i vodim ga kući za kaznu. Pristala sam na to i tri dana zaredom su me zvali da dođem po njega. Kad sam treći put sina pitala zašto je opet stvarao probleme, rekao mi je: "Zato da ti dođeš po mene i vodiš me kući."

image

'Dječji vrtić 'Cvrčak' u 50 godina svog postojanja oduvijek je usmjeren na brigu, rast i razvoj svakog djeteta', glasi odgovor na naše pitanje o ovom slučaju

Nikola Vilić/Cropix

Obavijestila sam psihologinju o tome i koji dan kasnije mi je javila da više neće tako jer vidi da to njemu nije kazna. Zatim su smislili da djetetu kažu kako će mama dolaziti po njega ako bude dobar. Bila sam šokirana jer me je dijete kod kuće uznemireno ispitivalo hoćemo li sutra doći po njega.

Ovakve ideje kažnjavanja, po mojemu mišljenju, nisu ni pedagoške ni normalne. Smatram da bi i za moje dijete vrtić trebao biti radost, a ne mučenje i da bi u tom istom vrtiću zaposlenici trebali raditi prema odgojiteljskim mjera, kojima su učeni u svrhu boljitka djeteta, a ne u svrhu njegove izolacije, manipulacija ili potpunog odustajanja od vrtića – smatra zabrinuta majka.

Dodaje i kako je prije nekoliko dana stigao odgovor iz Ureda pravobraniteljice za djecu, u kojem se od Agencije za odgoj i obrazovanje traži postupanje te izvješće o poduzetim mjerama.

Što o svemu kažu u kninskom vrtiću? Ravnateljica Mara Barić, nakon kraćeg telefonskog razgovora, zamolila je da joj pošaljemo pisana pitanja. No kada je stigao njezin odgovor, u njemu nije bilo nijedne riječi koja bi se odnosila na konkretan slučaj.

Ništa o prozivanjima majke i njezinim sumnjama na pritisak, manipulaciju, stručnost i pedagoške mjere zaposlenika vrtića. Slijedom toga, bez odgovora su ostali i svi novinarski upiti, a umjesto "druge strane" priče, ravnateljica se odlučila za opća mjesta i fraze u kojima ističe kako je "Dječji vrtić 'Cvrčak' u 50 godina svog postojanja oduvijek usmjeren na brigu, rast i razvoj svakog djeteta i kvalitetnu suradnju s roditeljima koji su uključeni i redovito obavještavani o svim događanjima u vrtiću".

Barić još navodi kako vrtić sada ima kompletan stručni tim – psihologa, pedagoga i logopeda, kako se u slučaju mogućega psihofizičkog odstupanja u razvoju takvom djetetu posvećuje pojačana pozornost te da kvalitetno surađuje s kninskim Centrom za socijalnu skrb, Udrugom osoba s invaliditetom "Sveti Bartolomej" i osnovnim školama.

– Kao ravnateljica "Cvrčka", u kojem sam kao odgojitelj i u radu s djecom provela 35 godina, mogu reći da je moja suradnja s roditeljima uvijek bila dobra i kvalitetna i da je poštivanje bilo obostrano, pri čemu su roditelji uvažavali svaki savjet, mišljenje i prijedlog koji su im bili upućeni, bez imalo sumnje u dobronamjernost.

Na kraju želim reći kako smatram da kvalitetnom suradnjom, razgovorom i uvažavanjem mišljenja možemo doći do dobrog rješenja za dobrobit svakog djeteta – zaključuje čelnica gradske pedagoške ustanove.

16. svibanj 2022 08:30