Topoljski buk, poznat i kao slap Krčić, otežao od silne bujice, obrušava se ovih dana uz zaglušnu huku u korito Krke koja započinje pod njim noseći prema moru snježne vode s Dinare.
Omiljeno izletište Kninjana puno je šetača i rekreativaca, a brojni među njima sve dok nije ojužilo divili su se čarobnom izgledu ledenih siga nastalih od vode iz slapa nošene burom. Ne još zadugo pa će Krkom proteći snježne vode i rijeci vratiti onu lijepu, modrozelenu boju, upućuje nas Boris Šiljeg Šiljo, ribolovni čuvar i član Izvršnog odbora ŠRD "Krka".
Šiljo, inače zaposlen u kninskome "Knaufu", na vodi je gotovo svakodnevno i poput ostalih, ne jedino kninskih ribolovaca, nego i brojnih gostiju oboružanih ribičkim priborom, s nestrpljenjem očekuje da 1. ožujka, nakon pet mjeseci lovostaja zbog mrijesta, započne ribolovna sezona na izvornu potočnu pastrvu, kraljicu ovih bistrih, čistih voda i pravo blago kninske ribolovne udruge.
Naš sugovornik nije "obični" ribolovac, nego je višestruki prvak Hrvatske u spinanju pastrve i državni reprezentativac u toj disciplini već gotovo jedno desetljeće.
Začudo, on je jedini, usamljeni Dalmatinac koji se u ribolovu na pastrvu natječe pod kapom nacionalnog ribolovnog saveza, premda je upravo Dalmacija, sa svojim kraškim rijekama, tvrdi Šiljo, pravo kraljevstvo pastrvskih voda bez premca. Na čelu s Krkom, dodaje kao da se to podrazumijeva samo po sebi, gledajući u kaskade nabujale rijeke. I neka se zna - kada vam Šiljeg kao ribolovni čuvar naplati dnevnu dozvolu, onda je to – govoreći jezikom nogometa – isto kao da neki reprezentativac kida ulaznice na vratima stadiona.
Dalmacija je majka
Smije se Šiljo govoreći o tome budući da je Kninjaninom i Dalmatincem postao tek 1998., kada se kao 18-godišnjak, nošen (po)ratnim vjetrovima, zajedno s obitelji doselio u Knin iz Šida, vojvođanskog dijela Srijema pored tromog, ravničarskog Bosuta.
No, izgleda da ništa nije slučajno, budući da je po svoj prilici ispunio životni krug obitelji koji je započeo njegov djed po ocu, a on je iz Metkovića i s Neretve otišao u Vojvodinu kao kolonist nakon 2. svjetskog rata. Tako su Šilji dalmatinske rijeke izgleda suđene.
- Duboki naklon Lici i Gackoj, također i Gorskom kotaru, no Dalmacija je majka, raj za pastrvu bez premca! - tvrdi ovaj zaljubljenik u dalmatinske rijeke na čelu s Krkom, dakako, i njihov promotor u svakoj prigodi.
- Posvuda gdje sam u Dalmaciji lovio ima upravo odličnih ribolovaca, pravih majstora, međutim, ljudima se ne da upuštati u natjecateljski ribolov, izvan onog praktičnog.
Najviše zbog strogih pravila i čitavog niza drugih elemenata koji natjecatelja tjeraju da se stalno prilagođava i uči, tako da oni najbolji, makar na nekoj vodi bili prvi put u životu, u najkraćem vremenu ispitaju uvjete, ponašanje ribe i – pobijede.
Da nije tako, ne bi Rus osvojio svjetsko prvenstva u spinanju pastrve kojeg je Knin bio domaćinom 2010. godine, podsjeća Šiljeg na prekretnicu koja je Zvonimirov grad, Krku i njezinu pastrvu na velika vrata otvorila domaćim, a i svjetskim krugovima ribolovaca. Poslije toga Knin više nije bio nepoznato, bijelo polje na zemljopisnoj karti ribolovnih destinacija, a to je i vrijeme kada se Šiljeg posvetio natjecanjima, fasciniran pastrvom kao naročitom, upravo kraljevskom ribljom vrstom.
Etablirano odredište
Krka je već dobrih deset godina etablirano odredište ribolovaca sa svih strana i u tom pogledu proglašenje Parka prirode Dinara za njih na graničnom području zaštite dobrodošla je stepenica više u ionako potvrđenoj vrijednosti voda ŠRK "Krka".
Razgovaramo kod drvene ribarske kućice društva u neposrednoj blizini uzgajališta pastrva napajanog vodom usmjerenom iz Krčića, a kasnije smo nastavili tek uređenom, četiri kilometra dugom šetnicom uz desnu obalu Krke koju je izgradio Grad Knin.
Vodi nadomak želježničkog kolodvora, a onda, nakon lijepog pješačkog mostića skreće lijevo, uz Butižnicu, jednu od Krkinih pritoka. Karlovac je poznat kao grad na četiri rijeke; doduše, to su velike vode, podsjeća Šiljo, no manje se zna da Knin leži čak na sedam pritoka, od čega su dva bujična. Ljeti presuše i u tim vodama nema ribe.
Većinom su kninske vode pod upravom ŠRD "Krka" carstvo pastrve, računajući i umjetno, akumulacijsko jezero Golubić kojim prolazi dio toka Butižnice. U Šarenim jezerima i Burumskom jezeru valjaju se krupni šarani, vrebaju štuke, a ima i drugih šaranskih vrsta.
Blago kninskih ribolovaca, izvorna Krkina potočara, hitra, pjegava grabežljivica i, prema Šiljinoj procjeni, uspješno se izmrijestila u proteklih pet mjeseci pa će se za koji dan opet loviti do 30. rujna.
Ona je pravo blago Krke nakon iščezle druge vrste, endemske mekousne pastrve ili zlouste te uživa posebnu zaštitu: kada Kninjani kažu da će je loviti, to na području tzv. revira u dužini od 2 kilometra počevši od Topoljskog buka znači da se može uhvatiti neograničeni broj riba, no jedino po načelu "uhvati i pusti".
U praksi tome se obično dodaje i selfie s ulovljenom krasoticom, no sve to mora biti obavljeno nježno i hitro, s glatkom udicom bez sulice, kao šivaćom iglom, kako bi plemenita riba, obvezno prihvaćena redinom prilikom izvlačenja, opet neozlijeđena zaplivala.
Dnevna dozvola
Za goste ribolovce u reviru, izvan klupskog članstva, to znači dnevnu dozvolu po cijeni od 150 kuna, da bi naposljetku svu ribu pustili natrag, uživajući u izvlačenju borbene pastrve, ili drilu, kako se to naziva u žargonu sportskih ribolovaca.
Poznajući naš mentalitet kojem su ostale gladne oči iz vremena kada je želudac kruljio od gladi, nije teško zamisliti da se takve ribolovce promatra kao da baš nisu čitavi u glavi, no Boris Šiljeg uvjerava da su domaći i strani gosti upravo uzorne discipline na vodi. Lani je trebala biti rekordna godina, samo da nesretna korona nije uzela danak svima i svemu, pa tako i momcima iz ŠRD "Krka" uskrativši ih za prihod od čega žive i sve zarađeno vraćaju natrag u Krku za poribljavanje.
U reviru nikakav drugačiji ribolov osim "uhvati i pusti" nije dopušten, no ribolovno područje ŠRD "Krka" nakon toga nastavlja se još četiri kilometra, do granice s nacionalnim parkom.
S toga dijela ulov se može ponijeti, no i to je ograničeno najviše na tri ribe od najmanje 30 centimetara, osim mekousne pastrve. Ako se kojim slučajem ulovi, treba je pustiti - brifira Šiljo o temeljnim pravilima ribolova na kraškoj rijeci koja ga je nepovratno osvojila.
Glavni klupski ribolovni čuvar kaže, i lijepo je to čuti, da 80-ak do stotinu stalnih članova društva zdušno vodi brigu o redu na vodama kojima gospodare. Svake godine oni iznova poribljavaju svoj dio Krke pastrvama koje se uzgajaju u ribogojilištu, pravim potočarama koje su odavno uhvaćene u rijeci i prebačene u bazene uzgajališta gdje su genetski identična osnova za ponovno naseljavanje.
Kreće uzvodno
U Krku je već odavno zabranjeno ispuštati neku drugu vrstu pastrve i u tom pogledu stvari idu uobičajenim tokom, no priroda, s druge strane, čini da kninskim ribolovcima ne bude sve tako jednostavno.
Pastrva je slična lososu po nagonu da zbog parenja kreće uzvodno, savladavajući prepreke na putu produženja vrste koji možda nije toliko epski kao kod rođaka joj lososa iz mora, no mrijesti se u rijekama. Ima drame, međutim, i u ljubavnome putovanju krčke pastrve protiv struje riječne matice.
Puno više od gotovo zanemarivog broja ribokradica, brigu na vrat kninskim ribolovcima navlače kormorani, trajno zaštićene ptice koje se isključivo hrane ribom nanoseći ogromne štete u ribnjacima ne samo kod nas, nego diljem Europe.
Kaže Šiljo da se ptice okome na njihove vode upravo u vrijeme intenzivnog mrijesta i nakon poribljavanja, kada je najviše ribe na razmjerno malenom prostoru. Ono što je ribolovcima vrijedna matica pastrve puna ikre koju ljubomorno čuvaju, kormoranu je ipak samo zalogaj.
Ptice se privremeno nasele uz Krku isključivo dok traje mrijest i ovih dana će odletjeti na drugo stanište. Unutarnji sat im je besprijekoran, inteligencija također - za ribolovce je to nevolja s oznakom savršenstva.
Otkriva nam Šiljeg da udruga ima posebno odobrenje Uprave za zaštitu prirode za odstrijel 10 kormorana, no uzalud, budući da se vražje ptice drže uz kuće pored Krke, bliže od zakonom dopuštenih 300 metara za hitac iz lovačke sačmarice.
- S obzirom na upravo velik potencijal kninskog ribolovnog turizma, ribolovci ŠRD "Krka" trebaju još više sluha gradske uprave za svoje probleme. Grad priskače u potpori svakog našeg ribolovnog natjecanja i to je za svaku pohvalu - napominje Šiljo, međutim, ribolovcima treba pomoć najviše zbog štetočinskih kormorana.
- Svi smo volonteri u društvu, od prvog do zadnjeg člana, a za čuvanje revira u najosjetljivijem razdoblju godine samo od kormorana treba nam pet ljudi. Nikog ne možemo plaćati i tu smo uvijek u minusu, od čega se nećemo oporaviti dok nam netko ne pomogne!
Ponosan na kninski Tenen kup
Pobjedničke naslove hrvatskih liga i sponzorskih natjecanja Boris Šiljeg više i ne broji. Kaže da je postigao sve što se postići može, te i sa svjetskih prvenstava ima brončanu medalju u ekipnom plasmanu, a pojedinačno se plasirao na 12. i 15. mjestu. Puno više od vlastitih uspjeha, o čemu govori ako baš treba, Šiljo je ponosan na natjecanja koja priređuje ŠRD 'Krka'.
Od 2013. kninski ribolovci priređuju Tenen kup u počast oslobodilačke 'Oluje' i uspjeli su ga organizirati i lani, u doba korone.
- To je otvoreno natjecanje u spiningu pastrve i dolaze nam natjecatelji sa svih strana, iz Europe i svijeta. To je velika stvar za promidžbu Knina i Hrvatske - kaže Šiljo.
Žrnovnica - malena rijeka za veliki ribolov
Ma koliko da je malena, Žrnovnica, 5-kilometarska, 'gradska' rijeka splitskog okružja, s deltom u Stobreču, jedna je od najuzbudljivijih pastrvskih voda u nas, ako ne i prva po tom kriteriju.
Za Borisa Šiljega svakako jest, radi svoje ljepote i bogatstva ribe. Tu je stalni član ribolovnog društva i ma koliko volio Krku, pa i ribolov na moru, Žrnovnica mu je kao stvorena za trenutke mira i vlastiti gušt - govori.
Uhvati se u Žrnovnici i mekousna, endemska pastrva 'solinka', no rijeka je carstvo kalifornijske pastrve, 'kalife', koja se u nas uspješno mrijesti u prirodi jedino tu i tko bi pomislio - još u kanalu HE Dubrava kod Koprivnice!