Prije desetak dana na šibenskoj Poljani snimljena je zadnja scena promotivnog filma "Hoću posao", u okviru projekta "Razvoj mreže klubova za zapošljavanje na području Šibensko-kninske županije", koji od travnja 2019. godine provodi Centar za socijalnu inkluziju Šibenik. Okupilo se 10-ak sudionika i zaposlenika Centra, koji su odglumili scenu prosvjeda kako bi upozorili na potrebu izjednačavanja prava osoba s invaliditetom po pitanju rada i zapošljavanja.
Za izradu scenarija, snimanje i postprodukciju zadužen je Vodičanin Šime Strikoman, diplomirani filmski i televizijski snimatelj. Voditeljica projekta Romana Skočić, kao i ostali zaposlenici Centra te partneri na projektu, vjeruju da će ovaj promotivni film polučiti rezultate i doprijeti do javnosti, posebno poslodavaca, jer je krajnji cilj povećati zapošljivost ranjivih skupina na području Šibensko-kninske županije.
'Hoću posao'
– Film govori o provođenju aktivnosti klubova za zapošljavanje, a njegovo snimanje počelo je u siječnju ove godine. Nažalost, zbog cjelokupne situacije s pandemijom i epidemioloških mjera koje su bile na snazi, morali smo dio aktivnosti na cijelom projektu korigirati, pa tako i početak snimanja filma i sam njegov sadržaj. Uključili smo osobe s invaliditetom koje su sudjelovale na radionicama klubova i zadnja scena koju smo snimali bila je zapravo simulacija prosvjeda na kojem se osobe s invaliditetom "bore" za jednaka prava pri zapošljavanju. Upravo je na klubu za zapošljavanje došla ideja za naziv filma. Naime, jedna sudionica je na pitanje zašto je došla na klub odgovorila: "Hoću posao" – govori Romana.
Partneri na projektu "Razvoj mreže klubova za zapošljavanje na području Šibensko-kninske županije" su šibenski Područni ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Centar za socijalnu skrb Šibenik i tri srednje škole: Industrijsko-obrtnička škola Šibenik, Medicinska škola Šibenik i Srednja škola Lovre Montija Knin.
– U sklopu projekta pokrenuti su klubovi za zapošljavanje u koje su uključene nezaposlene ranjive skupine, a to su dugotrajno nezaposlene osobe, osobe s invaliditetom, branitelji, žene, mladi i osobe starije od 50 godina. U suradnji s partnerima obavljeno je istraživanje o informiranosti i mogućnostima zapošljavanja, provedene su radionice informiranja i osnaživanja za uključivanje na tržište rada. U praksi to znači da radimo na njihovu motiviranju za posao, samopredstavljanju, vježbanju vještina koje do sada nisu usavršili, na komunikacijskim vještinama i simulaciji razgovora za posao s poslodavcem – kaže Romana.
Nezaposlene ranjive skupine
Osim korisnika Centra, u projekt su preko Zavoda za zapošljavanje i Centra za socijalnu skrb uključene i druge osobe s područja županije. Osim rada u klubovima, projektom su obuhvaćena i individualna savjetovanja za ranjive skupine, te rad sa srednjoškolcima i osnovnoškolcima u smislu što ih sutra čeka nakon završetka osnovne i srednje škole.
– Projektom je planirano obuhvatiti 50 osoba pripadnika ranjivih skupina, a do sada smo ih obuhvatili 39. Ciljane skupine su bile i 150 srednjoškolaca i 50 osnovnoškolaca, a taj broj smo čak i premašili. Jedina aktivnost koja je zbog pojave epidemije otkazana jest terenska nastava s učenicima u institucijama i tvrtkama – rekla je Romana i dodala da trenutačno pripremaju i pilot-program osposobljavanja za osobe s invaliditetom za uslužno-turistička zanimanja.
– U suradnji s nastavnicom kuharstva u šibenskoj Turističko-ugostiteljskoj školi i savjetnicom Biserkom Šmit izradili smo program osposobljavanja za priprematelja jednostavnih jela od tjestenine i tijesta. Program je prilagođen osobama s intelektualnim teškoćama i sad nam predstoji provedba samog programa – zaključila je Romana.
Organizirano stanovanje
Centar za inkluziju Šibenik je neprofitna udruga utemeljena 2003. godine i primarno je osnovana kako bi pružala pomoć i vodila brigu o osobama s intelektualnim teškoćama. U međuvremenu su, kaže ravnateljica Centra dr. Marija Alfirev, koja je doktorirala u području edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti, razvili razne programe i projekte te proširili svoju korisničku skupinu.
U radnom centru u Plavom neboderu organiziraju se različite radionice za osobe s invaliditetom, a osim korisnika Centra koji su u organiziranom stanovanju, u radni centar dolaze i drugi. Inače, djelatnici Centra razne oblike pomoći i podrške pružaju za oko 50 osoba drugih ranjivih skupina, ne uključuju osobe koje su obuhvaćene nekim od programa i projekata koji trenutačno provode.
– Nisu nam fokus samo osobe s intelektualnim teškoćama, već i osobe s invaliditetom te pripadnici drugih ranjivih skupina, kao što su nezaposleni, djeca ili mladi. Svi kojima na određeni način možemo kroz naše projekte poboljšati kvalitetu života. Od 2009. godine naša osnovna djelatnost je pružanje socijalne usluge organiziranog stanovanja jer imamo sklopljen ugovor s resornim ministarstvom, a danas je to Ministarstvo rada, mirovinskog osiguranja, obitelji i socijalne politike. Imamo formirane tri stambene zajednice. Jedna je u Vodicama, a dvije su u Šibeniku, na Baldekinu i Vidicima, i u njima su odrasle osobe s različitim intelektualnim teškoćama. Ukupno u ove tri zajednice imamo 14 korisnika, kojima pružamo podršku kako bi mogli živjeti što je moguće samostalnije. Uključeni su i u druge aktivnosti, kao što su aktivnosti zapošljavanja i čak mogu pronaći svoje mjesto na tržištu rada. Pristupamo im individualno i svatko dobiva onu vrstu podrške koja njemu treba – kaže Alfirev i dodaje da Centar u kontinuitetu pruža i uslugu psihosocijalne podrške.
Drugi oblici podrške
– Već godinama, kroz takozvani trogodišnji program koji financira resorno ministarstvo, psihosocijalnu podršku pružamo ne samo osobama koje žive u organiziranom stanovanju, već i drugim osobama s invaliditetom koje žive na području naše županije. Trenutačno prije svega tu podršku pružamo na području Vodica, u kojima smo, zahvaljujući ovom programu i podršci lokalne uprave i samouprave, prije šest godina osnovali Klub za inkluziju, te na području otoka Murtera i Rogoznice. Provodimo i program zapošljavanja uz podršku koju pruža radni asistent, a s vremenom se ta podrška postupno smanjuje i potom netko od suradnika preuzme ulogu asistenta – navodi Alfirev, inače inicijatorica i jedna od najzaslužnijih osoba za osnivanje Centra za socijalnu inkluziju Šibenik, koji danas zapošljava 14 djelatnika različitih profila. Neki su stalni zaposlenici, a neki rade na određeno, dok projekt traje.
– Timski smo se dobro posložili i osim ljudi koji su stručni, koji kreiraju, pišu i provode projekte, imamo asistente koji su u neposrednom radu u organiziranom stanovanju i mislim da je za sada sve pokriveno. Naš plan zapošljavanja ide u obujmu i smjeru u kojem nam se odobravaju projekti. Evo, mogu najaviti da nam je odobren novi projekt u vrijednosti od 1,3 milijuna kuna i financira se iz Europskog socijalnog fonda. Provodit će se dvije godine i bit će usmjeren na zapošljavanje mladih neaktivnih nezaposlenih osoba na području županije. Bit će dosta zahtjevan i trebat ćemo pronaći dvadesetak mladih osoba s kojima ćemo raditi, imat će mentora, a pružit ćemo im i razne oblike savjetovanja kako bismo ih motivirali da uđu u svijet rada i iskoriste svoje kapacitete, dodatno se obrazuju i steknu nove kompetencije koje će im omogućiti kvalitetniji život – rekla je dr. Marija Alfirev.
Komplicirano zapošljavanje
Program zapošljavanja osoba s intelektualnim teškoćama uz podršku Centar provodi od 2007. godine. Pomaka, reći će, nešto ima i te su se osobe dokazale i dokazuju na poslu, ali još uvijek je to nedovoljno.
– Imamo svježi primjer zapošljavanja našeg mladog korisnika na javnim radovima u gradu Šibeniku, koji je dobio posao na šest mjeseci kroz redovni natječaj. Preko nas je zaposlena jedna djevojka u NP-u Krka, neke su osobe zaposlene u ugostiteljskim objektima, imamo dobru suradnju s klubom "Azimut"... Dakle, pozitivnih primjera ima, ali su rijetki ne samo u našoj sredini, već općenito. U ove dvije godine pandemije ti su ljudi najviše "izvisili" i, prema statističkim pokazateljima, upravo su osobe s intelektualnim teškoćama one koje se najteže zaposle i najviše ih je nezaposlenih.
Proces njihova zapošljavanja dosta je kompliciran i dugotrajan, jer kod njih je najveći problem to što trebaju asistenciju. Kod nas još uvijek nije pronađen dobar model koji je zakonski pokriven i koji će poslodavcima na jednostavan, lak i prihvatljiv način omogućiti zapošljavanje osobe s intelektualnim teškoćama. Zbog toga pomaci i nisu veliki i još uvijek veliki broj poslodavaca koristi mogućnost plaćanja kazne umjesto zapošljavanja i to je nešto što bi trebalo mijenjati. Na tu temu govorit će se i na stručnom skupu koji ćemo organizirati na jesen i na kojem će biti okupljeni svi relevantni stručnjaci. Nećemo u tom smislu nikada odustati – zaključila je Alfirev.
Vidljive promjene
Upitana da usporedi početke inkluzije i stanje danas, ravnateljica odgovara da su počeci bili teški, danas je sasvim drukčije, ali treba još puno toga mijenjati u društvu, zakonskim okvirima i svijesti ljudi.
– Kad smo počeli raditi, ljudi nisu ni znali što znači riječ "inkluzija". Terminologija je bila posve drukčija, u medijima se sve sasvim drukčije prezentiralo i izuzetno je bio prisutan medicinski terminološki model. Danas primjećujem i stvarno moram pohvaliti medije koji prihvaćaju i svjesno koriste terminologiju koja nije diskriminirajuća, koja je pozitivna i koja naglašava sposobnosti i potrebe osoba. To je veliki pomak. Od modela da su ljudi s teškoćama osobe koje samo primaju pomoć i kojima se može pomoći jedino na način da im se daje nešto, nekakva humanitarna pomoć, došli smo do toga da ih se svjesno uključuje u život, da im se nudi posao, da ima se kad pronađu ili im se pronađe posao pomogne snaći na tom poslu. I ljudi im pomažu u svakodnevnim situacijama, bez predrasuda – rekla je ravnateljica.
