Opće je poznato da u Hrvatskoj muškarci smiju dati krv do četiri puta godišnje, a žene do tri puta i sve tako do svoje 65. godine života. Takva su pravila. Isto je tako poznato da pravila postoje kako bi se mogla prekršiti. Ako se krše s dobrom namjerom i ciljem, zbog toga čovjek ne bi trebao snositi posljedice. Upravo s takvim ciljem pravilo je svjesno i namjerno prekršila Vodičanka Fila Minčić, koja je i nakon navršenih 65 godina još nekoliko puta dala krv. Rekordni, 75. put krv je dala u šezdeset sedmoj godini života, 20. veljače 2014. godine. Uvjerila sam se, sve je zapisano u njezinoj knjižici DDK.
- U Splitu na transfuziji nisu mi tili uzeti krv jer sam prošla 65., a ja sam lipo zvala u Zadar i oni mi rekli da mogu doći. Eto, tako je bilo, reče gospođa Fila. Kad žena dade 75 puta krv to se računa kao stotinu davanja kod muškaraca. Malo je žena koje dođu do tog broja pa je gospođu Filu predsjednica RH odlikovala Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. U Zagreb na dodjelu odličja nije išla jer je bila jedina iz županije i, kako nam je rekla, bilo joj je daleko ići na taj put i odlikovanje je primila 25. listopada na Dan darivatelja krvi iz ruku župana šibensko-kninskog Gorana Pauka, na svečanosti koja je povodom tog dana održana na šibenskoj Tvrđavi Barone. Koji je pljesak dobila, ne treba niti spominjati! A darivateljicom krvi postala je, moglo bi se reći iz inata, davne 1977. godine.
Kad može muž, mogu i ja!
- Iša je moj muž dati krv, doša kući i cilo vrime govori 'Da sam krv, da sam krv...'. Dobro, mislim ja u sebi i kažem, ma daću i ja. Nisam mogla podnijeti da se hvali, a nisam mu ni rekla da ću i ja ići dati. Eto, tako je to i bilo. Imala sam 30 godina, taman sam rodila sina Slavka i nedugo nakon poroda lipo otišla u Šibenik na transfuziju. Niko me ništa nije pita i tada sam prvi put dala krv. Tako je krenulo. U Vodicama je već bio klub darivatelja i onda sam išla redovno. Onda si sam moga otići u Šibenik na transfuziju i dati krv. Tako je bilo sve do 2013. godine kad je to preuzeo Split - kaže Fila.
Uglavnom, pretekla je supruga Nedeljka u broju doza darovane krvi. On je došao do 39, jer više iz zdravstvenih razloga nije mogao biti darivatelj. Ali, tradicija se nastavila. Sin Slavko broji 83 doze darovane krvi. Kći Branka nije darivatelj, ali stasa njezinih četvero unučadi, dvoje od kćeri i dvoje od sina, pa Fila ne sumnja da će neki od njih nastaviti obiteljsku tradiciju. A ona je krv davala po tri i četiri puta godišnje, kad god je mogla ili kad bi ju sa šibenske transfuzije pozvali da fali krvne grupe A pozitivna.
-Tri puta me zvalo po noći kad je tribala krv za dicu. Sićan se da je jedna curica tek bila rođena, otac valjda nije moga dati krv i došli su po mene u Vodice - govori Fila. I danas se zbog svoje dobrote i humanosti osjeća ispunjenom.
- Divan je osjećaj kad znate da ste nekom pomogli i možda mu život spasili. To mi znači jako, jako puno i svakom bi preporučila da, ako je zdrav i može, daje krv. I sritna sam kad vidim da ima mladih koji daju krv, a kod nas u selu (Vodicama op. a.) ih je puno, reče na kraju umirovljenica, nekadašnja trgovkinja Fila.
Sportski duh
Ovogodišnji rekorder u davanju krvi, kojemu je uručena zahvalnica i zlatni znak priznanja za 100 puta darovanu krv je Zlatko Plenča (54) iz Gradskog društva Crveni križ Šibenik. Kad sam se raspitivala tko je taj čovjek, prije nego je došao na red za primanje zahvalnice i priznanja, dugogodišnja voditeljica zdravstvenih djelatnosti pri Gradskom društvu Crvenog križa Šibenik Lina Gregov, upozorila me da on baš ne voli puno pričati, da je samozatajan. Razgovarajući s njim, uvjerila sam se da je doista takav. Dobrovoljni davatelj krvi postao je u 22. godini.
- Kolege s posla već su tada puno puta davali krv i govorili su mi kako je to lipo i humano, a poslije akcije darivanja da ima i druženja. Eto, tako sam i ja odlučio dati krv, a kao sportaš i čovik koji voli brojeve, odlučio sam ići o kraja. Prvo je bio cilj dati pet puta, potom deset, trideset, pedeset, sedamdeset i pet i na kraju doći do stotine. Rekli su mi da ima u Šibeniku dva čovika koji su 104 puta dali krv i više ne mogu zbog godina. Moj cilj je prijeći tu brojku - rekao nam je Plenča.
Radi kao sezonac u "Solarisu", godinama je igrao mali nogomet za "Stari grad" i sportski je tip. Sve radi "utiho", pa je tako vrlo kratko bio na fešti koju su mu u Gradskom društvu Crvenog križa u Šibeniku pripremili kad je stoti put dao krv. Ne voli se isticati i nikad u životu, kaže, nije iskoristio privilegiju darivatelja kod odlaska liječniku. Naprosto, nije takav tip. Iz bogatog iskustva darivanja krvi uspjela sam iz njega "izvući" slučaj kad je iz vene u venu davao krv tek rođenom djetetu.
- Mislim da je to bilo devedesete godine. Taman sam redovno dao krv i nakon tri ili četiri dana, bilo je predvečer, zvali su me da hitno jednoj bebi treba moja krvna grupa, nula pozitivna. Otišo sam u bolnicu i eto, jedan život je bio spašen - rekao je Zlatko.
Veliku podršku u svojoj humanoj akciji ima u obitelji, a u pratnji na svečanosti na Baroneu s njim su bili sin Lovre (22) i kći Ema (17). Jako su ponosni na svojeg oca. Lovre je krenuo tatinim stopama i već je dao tri puta krv. Kao i otac, škrt je na riječima. No, rekao nam je da je odlučio postati darivatelj i dio te humane obitelji kad je od oca čuo kako je spasio tek rođenu bebu. A imat će Lovro prilike spašavati ljudske živote jer je očeve krvne grupe koja može svakomu pomoći, mlad je, zdrav i human.
- Cilj mi je stići ćaću - reče ne kraju.
Tri puta me zvalo po noći kad je tribala krv za dicu. Sićan se da je jedna curica tek bila rođena, otac valjda nije moga dati krv i došli su po mene u Vodice, govori Fila. I danas se zbog svoje dobrote i humanosti osjeća ispunjenom.
Prvo je bio cilj dati pet puta, potom deset, trideset, pedeset, sedamdeset i pet i na kraju doći do stotine. Rekli su mi da ima u Šibeniku dva čovika koji su 104 puta dali krv i više ne mogu zbog godina. Moj cilj je prijeći tu brojku