StoryEditor
ŽupanijaBOLNA TOČKA

Ravnatelj šibenskog Doma zdravlja: Sanitetski prijevoz na granici izdrživosti; Po tri, četiri vozila nam dnevno pacijente prevoze u Zagreb, i ne dao Bog da nam se dogode neke ekstremne okolnosti pa da ostanemo bez vozila, ili da nemamo vozača

27. rujna 2019. - 10:24

Poput većine hrvatskih županija, sanitetski prijevoz pacijenata bolna je točka i u Šibensko-kninskoj županiji. Posljedica je to važeće pravne regulative koja uglavnom ne uvažava različitosti i specifičnosti područja na kojima se provodi ta djelatnost.

Nije, naime, svejedno živi li pojedini pacijent u Zagrebu ili na primjer u Štikovu, drniškom seocetu na 504 metra nadmorske visine, koje nije obuhvaćeno javnim prijevozom. To je samo banalan primjer. Mogli bismo unedogled nabrajati razlike u elementarnom zdravstvenom i uopće životnom standardu između velikih gradova i ruralnih sredina, od dobne i socijalne strukture stanovnika, njihove brojnosti, dostupnosti i udaljenosti zdravstvenih ustanova te cijelog niza drugih parametara koji se, iako se to na prvi pogled ne čini, itekako odnose i na sanitetski prijevoz. A pravna regulativa, pa tako i novi pravilnik koji regulira tu materiju, kao da je namjenski kreiran isključivo za urbani prostor u kojemu sve funkcionira "kao urica". Iz splitsko-dalmatinskog županijskog Zavoda za hitnu medicinu pomoć nedavno su zavapili da je cijeli sustav pred kolapsom jer su potrebe za sanitetskim prijevozom veće nego u vrijeme Domovinskog rata.

Na granici izdrživosti

- Ništa bolja situacija nije ni u Šibeniku. Okolnosti su na granici izdrživosti. Po tri, četiri vozila nam dnevno pacijente prevoze u Zagreb, i ne dao Bog da nam se dogode neke ekstremne okolnosti pa da ostanemo bez vozila, ili da nemamo vozača. Osnovni je problem što liječnici obiteljske medicine i drugi ovlaštenici izdaju putne naloge ljudima koji ne spadaju u kategoriju nepokretnih ili polupokretnih. Prije su takvi pacijenti odlazili na preglede u druge gradove autobusom. Imali su plaćenu kartu i sustav je tako funkcionirao. Danas doslovno svatko ulazi u sanitetska kola, a mi moramo voziti. Na razini Udruge poslodavaca u zdravstvu to je apostrofirano kao ogroman problem. Radi se na rješenju, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje prijeti kontrolama i inspekcijama. Nažalost, za sada ništa ne pomaže. Pucamo po šavovima. Godišnje odvozimo po milijun kilometara. Iako redovito obnavljamo vozni park, naša vozila maksimalno izdržavaju dvije-tri godine. Svako od vozila prevali po 400 tisuća kilometara. Vjerujem da te brojke dovoljno vjerno opisuju u kakvoj smo situaciji - zdvojno će Joško Jurić, ravnatelj šibenskog Doma zdravlja, pod čijom je "kapom" sanitetski prijevoz.

I u obližnjem Drnišu, prema riječima dr. Milana Matića, ravnatelja tamošnjeg Doma zdravlja, okolnosti su daleko od idealnih.
- Samo ću vam ukazati na statistiku po kojoj na području bivše općine Drniš, a to znači grada Drniša, pripadajućih naselja i gravitirajućih općina Unešić, Ružić i Promina živi više od dvije tisuće ljudi starijih od 70 godina. Svi oni su teoretski potencijalni korisnici sanitetskog prijevoza. Taj podatak zorno svjedoči o tome koliko su prebukirani naši vozači i naše osoblje koje radi u sanitetskom prijevozu. Drniš je u specifičnom zemljopisnom položaju između dviju bolnica, šibenske i kninske, gdje se obavlja većina medicinskih zahvata i terapija. Naši vozači mjesečno prijeđu između pet i sedam tisuća kilometara... Ponekad u gorkoj šali na vlastiti račun kažem da nam vozači voze redovitije u Zagreb nego naš autoprijevoznik Čupić. Nije rijetkost da u Zagreb voze i po dva vozila. Kad uzmete u obzir starosnu dob populacije i učestalost pobolijevanja i sve to pretvorite u broj kilometara, onda vam je to - to - zaključuje ravnatelj.

Za novi pravilnik o sanitetskom prijevozu reći će da je sastavljen po rigidnim kriterijima koji ne prate situaciju na terenu.
- Zapravo je najlakše uzeti pravilnik i mahati njime. Međutim, valja uzeti u obzir i životne okolnosti naših pacijenata, tužnu zbilju o depopulaciji ovog područja...
Koliko puta smo, nakon što su otpušteni iz bolnice, vozili stare ljude s produženog liječenja u domove za stare i nemoćne i čekali s njima. Nije ih imao tko odvesti, niti smo ih imali gdje odvesti dok se ne ugovori nekakav smještaj... To je pretužno. Kao medicinar uvijek polazim sa humanističkog stajališta, pa i medicinskog ako hoćete. Financijska i tehnička potpora, zahtjevi i potrebe stanovništva nisu, nažalost, usklađeni - zaključuje dr. Matić.

Spriječiti zlouporabe

Na kninskom se području, pak, u zadnjih nekoliko godina bilježi 50-postotni porast potreba za sanitetskim prijevozom, što, kako kaže dr. Petar Čagalj, ravnatelj Doma zdravlja Knin, iziskuje izuzetne materijalne, tehničke i kadrovske napore.

- Po svim kriterijima situacija je vrlo zahtjevna. Svaka sredina ima svoje specifičnosti jer ustanova koja organizira sanitetski prijevoz pokriva prijevoz bolničkih pacijenata koji odlaze kućama ili na daljnje liječenje u neku drugu zdravstvenu ustanovu i pokriva pacijente prema mjestu boravka. Potrebu za sanitetskim prijevozom određuju obiteljski ili bolnički liječnici, a HZZO nije u mogućnosti provesti striktni nadzor i eventualno sankcionirati zlouporabe jer takvog izričitog pravilnika nema ili je to neprovedivo zbog prirode posla. Došlo bi do velikih problema u sustavu kada bismo propitivali osnovanost putnih naloga za sanitetskim prijevozom, koji se moraju provesti u roku od 24 sata ili tijekom dana. Takvih zlouporaba vjerojatno ima, ali više od pacijenata nego liječnika. Valja podsjetiti na činjenicu da je na kninskom području socijalna situacija takva da imate jada do u beskraj pa neke pacijente liječnici nemaju srca odbiti jer ih nema tko voziti, a mogućnost javnog prijevoza do zdravstvene ustanove je gotovo čista znanstvena fantastika.

Dr. Čagalj drži da bi se zlouporabe sanitetskog prijevoza donekle reducirale u slučaju da, kako kaže, HZZO pronađe provedivi mehanizam kontrole prema liječničkim indikacijama. No to, uvjeren je, neće biti tako jednostavno, baš kao što neće biti lako provesti u praksu niti sve odredbe novog pravilnika o sanitetskom prijevozu koji je donijelo Ministarstvo zdravstva.

- Novost po kojemu su u timu sanitetskog prijevoza vozač i medicinska sestra podrazumijevao bi na razini Hrvatske udvostručenje broja medicinskih sestara u sanitetskom prijevozu, što je nemoguće jer su medicinske sestre deficitarni kadar. Imam dojam da naša zdravstvena administracija kod nekih planiranja i donošenja propisa malo bježi iz realnih okvira - zaključio je ravnatelj kninskog Doma zdravlja.

Mihaljević: Ne možemo provesti promjene

- Upoznati smo sa svim problemima oko sanitetskog prijevoza pacijenata s kojima se bore naše zdravstvene ustanove, no sa županijske pozicije odlučivanja nismo u mogućnosti provesti bilo kakve promjene. Tu djelatnost sufinanciramo iz županijskog proračuna, i vjerojatno ćemo ubuduće izdvajati još i više.
Referirao bih se, međutim, o tome što se pojedinci upuštaju u raspravu o organizaciji sanitetskog prijevoza, pa postavljaju pitanje zašto je sanitetski prijevoz kod nas u nadležnosti Domova zdravlja, a nije objedinjen unutar Zavoda za hitnu medicinu, kakav je slučaj u Zagrebu ili Splitu i nekim većim gradovima. Oba organizacijska oblika su u skladu sa zakonom jer je zakonodavac predvidio mogućnost izbora i nije problem u tome. U kakvom god od tih modela bila organizacijski smještena - ili pri Zavodu ili u Domovima zdravlja, djelatnost sanitetskog prijevoza danas ima identične poteškoće - eksplicitan je Nikola Mihaljević, pročelnik za zdravstvo i socijalnu skrb Šibensko-kninske županije.

Dr. Sanja Jakelić: Gubi se dragocjeno vrijeme

- S bolničkog aspekta situacija sa sanitetskim prijevozom pacijenata je vrlo kompleksna i u pojedinim situacijama nelogična. Navest ću i konkretne primjere. S područja cijele Šibensko-kninske županije pacijenti se dovoze u našu ustanovu vozilima hitne medicinske pomoći. To, međutim, ne znači da se ista, inače vrhunski opremljena vozila, koriste i u slučajevima velikih hitnoća kada pacijente, često u vitalno ugrožavajućim situacijama, nakon obrade u našoj bolnici upućujemo u druge kliničke bolničke centre. Primorani smo ih prevoziti sanitetskim vozilima u koja onda moramo prebacivati nedostatnu medicinsku opremu, što iziskuje gubitak dragocjenog vremena. Prema tumačenju Zavoda za hitnu medicinu, vozila ne smiju prijeći administrativne granice naše Županije. Što se dalje događa u praksi?
Zamislimo da imamo pacijenta iz Rogoznice, za kojega se s velikom vjerojatnošću pretpostavlja da je pretrpio infarkt miokarda. Umjesto da ga se odmah iz Rogoznice odveze do prvog kliničkog bolničkog centra u Splitu, on se vozilom hitne pomoći najprije dovozi u OHBP Šibenik i tek onda sanitetskim prijevozom upućuje u Split. To u slučaju kada šibenska bolnica nema mogućnost liječenja baš tog oblika infarkta. Kad bi vozilo Zavoda za hitnu medicinu moglo prijeći županijsku granicu, u Splitu bi taj pacijent već bio u obradi.
Za mnoge bolničke pacijente, uz to, neprovedive su najave sanitetskog prijevoza 24 sata unaprijed u slučaju vožnje do maksimalno 150 kilometara udaljene druge bolnice, odnosno 48 sati u slučaju da je zdravstvena ustanova udaljenija više od 150 kilometara, kako je određeno novim pravilnikom o sanitetskom prijevozu. Termini za zahvate u drugim bolnicama se nerijetko određuju dan za dan ili čak nekoliko sati unaprijed i nemoguće ih je predvidjeti - ističe dr. Sanja Jakelić, ravnateljica Opće bolnice Šibensko-kninske županije, napominjući da, unatoč svemu tome, sve institucije koje se brinu o prijevozu pacijenata redovno i konstruktivno surađuju.

Izdvojeno

15. kolovoz 2020 16:25