- Ne bih volio da nas epidemija koronavirusa vraća skromnijim vjerskim slavljima, nego da promišljajući shvaćamo što je bit čovjekova života, vjere i vrijednosti koje imamo. Neka bude i izvanjskih manifestacija, treba nam i to, ali ne zaboravljajmo bit. Korona nas je sigurno usmjerila na pitanja kamo to naš život ide, ali i na to da smo svi mi krvavi ispod kože: bez obzira gdje živjeli, nitko nije siguran, niti će mu pomoći bogatstvo.
Naš život je najveći dar, ali je krhak i u prvi plan dolazi ljudska obveza da budemo odgovorni jedni za druge! - zaključno je razmišljanje i poruka don Franje Glasnovića u razgovoru koji smo sa župnikom Vodica, gdje je sedam tisuća vjernika, vodili o temi Božića koji nam ove godine dolazi u svakom znanom turobnom ozračju epidemije i ograničenjima koja nas fizički odvraćaju od bližnjih.
A tako bismo ih rado zagrlili, rukovali se, čestitali im, nazdravili i zajednički otišli na uobičajena mjesta gdje smo do jučer nesputano zalazili bez ikakve bojazni i primisli da ukoliko nismo na takvom oprezu, jedni drugima možemo učiniti loše. Izostale su i uobičajene pastoralne službe u dane došašća, ograničen je broj vjernika u crkvama, nema ispovjedi ni pohoda obiteljima, misna slavlja prestala su dva sata prije polnoćke...
Obraćanja župljanima
S imperativom osobne odgovornosti u doba koronavirusa don Franjo, inače župnik jedne od tri najveće župe u Biskupiji šibenskoj zaključio je i započeo naš razgovor i upravo to smatra najvećom obvezom sviju.
- U tri sam se navrata, otkako traje epidemija, obraćao svojim župljanima i sugrađanima pisanim porukama, a u posljednjoj, uoči pogoršanja epidemioloških prilika i najave strožih mjera, citirao sam misli naše uvažene liječnice dr. Alemke Markotić iz intervjua objavljenog u katoličkom tisku. Rekla je da će nam trebati puno ljubavi, a ja bih rekao i strpljivosti u ovim teškim vremenima da ih možemo preživjeti - smatra don Franjo.
- Ne samo da su vjernici puni pitanja o kojima razgovaramo, nego ih imam i ja, njihov župnik, dodaje. Stoga se i don Frane, poput njih, moli i promišlja kako da u zadanim okolnostima na najbolji način bude s ljudima i u pastoralu učini što treba, a s druge strane, da bude odgovoran i poštuje mjere, što je vrlo važno.
- Nitko nije imun od virusa, niti mi svećenici i dijelimo sve što i narod, jer smo uz njega. Virus odnosi ljude i iz naših redova: od posljedica infekcije preminuo je msgr. Mile Bogović, biskup Ante Ivas oporavlja se hvala Bogu, umrle su nam neke časne sestre, a molimo se za našeg bolničkog kapelana fra Matu Topića, dušebrižnika koji je uvijek bio uz bolesne, da dobije bitku za život s koronom...
Odgovornost mi treba biti na prvom mjestu zbog ljudi a i poslanja u župi. Što ukoliko se razbolim, a nema me tko zamijeniti? Dakle, s ljudima trebam biti koliko je potrebno i okolnosti dopuštaju, no bez ikakvih izvanrednih druženja - obrazlaže don Franjo Glasnović pitanja koja se malo kome svakodnevno ne roje glavom.
Upravo to je ono 'puno ljubavi' o čemu govori dr. Markotić: na jednoj strani odgovornost, a na drugoj otvorenost prema Bogu i bližnjima, kako ne bismo izgubili duhovnu dimenziju u ovim trenucima, a to je ono što nas je u vrijeme došašća pripremalo za Božić, objašnjava don Franjo Glasnović, dopunjujući da su ljudi poslušali i u najvećoj mjeri poštuju mjere.
Ovo je naše vrijeme
Broj vjernika koji mogu sudjelovati na misama toliki je koliki jest i poručio sam im da ne možemo mijenjati vrijeme i okolnosti, međutim, možemo živjeti u ovom vremenu. Ovo je naše vrijeme, a i ja se sjećam, bio sam tada vrlo mlad, kako smo slavili Božić pod granatama u Domovinskom ratu u samostanu sv. Frane kod legendarnog fra Špire Marasovića. Uvijek je bilo teških, izvanrednih okolnosti i zato kažem, kada me ljudi pitaju kakav je ovo Božić, da je kao i svaki naš Božić, razlaže don Franjo.
Jer, što je bit Božića? U tome što mi kršćani vjerujemo da je naš Bog, Emmanuel - što znači da je Bog s nama - pa je stoga svaka proslava Božića utjelovljenje ili rođenje Boga koji dolazi u našu ljudsku situaciju.
Ako ćemo se vratiti na onaj prvi Božić, kada se rodio Isus, nastavlja, i tada su bile nekakve izvanredne mjere koje je proglasio jedan kralj i zato je mlada obitelj, trudna Marija i Josip, trebala iz Nazareta pobjeći u Betlehem. Uvijek je netko nešto odlučivao, za nas danas možda teško prihvatljivo, a oni su se s time krotko suočili.
Bog ulazi u ljudsku povijest, ona postaje povijest spasenja i zato bi nam Bog trebao biti još bliži, među onima koji pate na respiratorima, među liječnicima i drugim medicinarima, koji također nisu sa svojim obiteljima. Isto je i s onima koji donose dalekosežne odluke u politici, ni to nije lako i odgovorna je zadaća, jednako kao i onima u zdravstvu.
I zato ovaj Božić možemo doživjeti kao blagdan radosti, jer radost ne proizlazi jedino iz vanjskoga što ove godine nismo doživjeli, a i to je ljudima potrebno. Slavimo međutim, radost koju nosimo u sebi i to je bit Božića. Možda nećemo otputovati u Zagreb, ili nam neće doći netko, a očekivali smo ga s radošću. Međutim, imamo jednu prednost, za razliku od proteklog rata, a to su sredstva telekomunikacija s kojima raspolažemo. I putem njih možemo s onima koji nam nisu blizu podijeliti tu radost, do nekih boljih okolnosti, niže don Franjo Glasnović razloge zbog kojih bi i ovaj Božić trebao biti radostan, unatoč tegobnim okolnostima.
U to vjerujemo, u život, kao najveći dar od Boga i snagu koju ta spoznaja ulijeva. Božić nas osvjetljava, osvjetljava tmine života, tmine grijeha, tmine ljudi, pa i tminu ove epidemije. To je moja poruka čitateljima Šibenskog lista i svim ljudima dobre volje, završio je don Franjo.
U pohode obiteljima - u korizmi
U pogledu pohoda obiteljima i njihova blagoslova - što se kolokvijalno naziva blagoslovom kuća - svi smo dekani Biskupije šibenske razgovarali s biskupom Tomislavom Rogićem i bili jednoglasni da tradiciju ove godine preskočimo u dane došašća u svim župama. Kod nas je to običaj u ovo vrijeme, međutim, pohod obiteljima naša je pastoralna obveza cijele godine, pa ćemo, ako Bog da, to nadoknaditi u vrijeme korizme i u boljim okolnostima, kaže don Franjo Glasnović.
Ipak, zadovoljan je što se prije postroženja epidemioloških mjera uspjelo upriličiti prvu pričest i krizmu za mladi naraštaj vjernika kojima je i školovanje obilježeno epidemijom i nastavom na daljinu.
- Makar s maskama, u užem obiteljskom krugu. No, bilo je lijepo, premda skromno, upravo onako kakve su krizme bile prije. Kako će biti dalje, vidjet ćemo - govori don Franjo.
Duhovna utjeha
Upitali smo don Franu i za mišljenje o protivljenju dijela javnosti što su crkve ipak otvorene, premda uz ograničenja.
- Poštujem mišljenja drugih i osobno mi je jako žao što neke djelatnosti ne mogu raditi. Mi u Crkvi prvi želimo da ljudi rade, o radu ovise obitelji, njihove egzistencije, a s druge strane, Crkva nudi duhovnu utjehu onima koji je trebaju, a izgleda da će je trebati i više, s obzirom da će nakon ove krize nažalost, biti i psiholoških tegoba kod ljudi, o čemu se naveliko govori u stručnim krugovima. Mi u Crkvi nismo mogli utjecati kako će se postrožene mjere odnositi na neke djelatnosti...
U pogledu cjepiva, kao nade da će se epidemiji stati u kraj, javnosti je već poznato iz priopćenja Biskupske konferencije, da je Crkva oduvijek bila za sve što znanost i medicina čine za dobrobit čovjeka. Dakako, ljudski život je najveća vrijednost, od začeća do smrti i vjernicima, pa tako i crkvi, u obzir dolaze jedino u tom smislu moralno prihvatljiva dostignuća. Tako će vjernici pomisliti i o moralnim implikacijama cjepiva i na kraju slobodno odlučiti hoće li se cijepiti ili ne, kaže don Franjo Glasnović.