Čudesni su putevi Gospodnji. Pogotovo kada je riječ o Stipi Petrini, načelniku Primoštena...
Eto, da je meni netko prije samo petnaest godina rekao da će načelnik za kojeg sam ja - i ostatak hrvatske javnosti - tada prvi put čuo nakon što se s nunčakama tukao s braćom Radić, a potom je urbi et orbi postao poznat kada je 2010. državnom tajniku u Ministarstvu uprave poslao ubavo pisamce s riječima - "Smrdljiva, glupa, idiotska, nesposobna, nekompetentna kretenčino - Goni se u trista p.... m......., ti i svi koji na svaki način pokušavate opravdati nacističke ispade divljaka koji kradu moj mandat županijskog vijećnika Šibensko-kninske županije".
Nekoliko dana kasnije, poslao je kratki dopis i šefu mu, ministru Davorinu Mlakaru. Najprije ga je podsjetio da mu je već poslao dopis, na koji mu Mlakar nije odgovorio, i potom mu poručio - "Šaljem ti poruku od srca: Goni se u p..... m....... nesposobna, skupo plaćena kretenčino".
Oprošteni griji?
E, da je meni netko rekao da će taj i takav načelnik ući u povijest kao čovjek koji je podigao najveći kip Majke Božje Loretske na svijetu, ja bih mu rekao... A što bih mu rekao, nego ono s početka teksta - da su čudesni putevi Gospodnji.
I još da će ga Papa primiti u Rimu... - Kako primiti? Pozvati! - ispravlja me Stipe Petrina i ponosno pokazuje na zajedničku sliku s papom Franom koji ga je nedavno primio zajedno s predsjednikom DVD-a Primošten Josipom Jadrijevićem u privatnu audijenciju na Trgu svetog Petra. Načelnik je tako i poglavaru Katoličke crkve pričao o velikom kipu Gospe Loretske koja s brda Gaj gleda na Primošten i darovao mu sliku Gospe izrađenu od primoštenske čipke, rad udruge "Pekljica", a Papa je Stipi poklonio krunicu.
- Znači, Stipe, tebi su svi griji oprošteni, sada kada si podigao Gospin kip? - pitamo ga, ali Stipe i dalje tjera po svom...
- A šta mi ima ko opraštati, šta san ja to zgrišija? Zar nije sve šta san reka bilo opravdano? Uostalom, zar se nije i Isus rasrdija na trgovce u hramu, opizdija ih nogom i izvriđa ih? On, Sin Božji je izgubija živce, a kamoli neću ja, sin Ante Turpinova? - veli načelnik, dok nam obrazlaže kako na brdu Gaj upravo počinje druga faza izgradnje vidikovca ispod Gospina kipa – sanitarni čvor, suvenirnica i jedan mali, jednostavni ugostiteljski objekt da se posjetitelji mogu osvježiti kada dođu gore uživati u pogledu koji puca na drugu stranu Jadrana.
Abit svetog Ante
- Stavit ćemo gore i dva teleskopa, jedan prema Italiji, drugi prema Primoštenu, pa neka uživaju - veli nam Petrina i pokazuje redom kao na dlanu Vis, Svetac, Jabuku, Brusnik s jedne, te Primošten, Šibenik, Vodice, Kornate i Sveti Filip Jakov s druge strane. U prva dva mjeseca ovdje gore, prema Gospi Loretskoj, popelo se više od 50 tisuća ljudi, i to je premašilo sva naša očekivanja.
- Nema ljepšeg pogleda ni vidikovca na Mediteranu, ja san obaša sve, i Azurnu obalu, ovakve lipote nigdi nema. Može mu konkurirati jedino pogled s Grebena na koji ćemo, ako Bog da, postavit kip svetog Ante, pa ćemo imati dva vidikovca - pun je planova načelnik, koji kaže da su Primoštenci osim Gospe od Loreta posebno štovali svetog Antu, i razlikovali svetog Antu "višnjara" koji se slavi u šestom i "srdelara" koji se slavi u prvom misecu.
- Ja san ka mali nosija abit svetog Ante i mater mi je vajik govorila – ne more tebi ništa biti, ti si nosija abit svetog Ante - veli Petrina, koji uporno pokušava objasniti da projekt vidikovca na brdu Gaj nije on izmislio nego ga je naslijedio, on je još iz 1972. godine, izradio ga je Urbanistički zavod Dalmacije, koji je tada, tvrdi Petrina, bio najjači u Europi.
Rondo ko u Durbanu
- Samo je tada umjesto kipa Gospe bio predviđen rondo, kružni restoran kakav sam ja vidio u Durbanu, u Južnoj Africi. I kada smo 2001. radili prostorni plan, mi smo samo prekopirali ono što su urbanistički mag Lovre Perković i primoštenski čelnik Marko Skorin predvidili. Zamislite vi koji je Marko Skorin bio turistički vizionar, 1968. godine početi raditi prvu nautičku marinu na Mediteranu, marinu Kremik. Marina Lučica je bila najbolji hotel tada u Jugoslaviji! Ovo je samo nastavak te vizije, turističkog razvoja Primoštena, koji se očito može razvijati i u smjeru vjerskog turizma jer je s izgradnjom Gospina kipa ušao i na listu "Loretskih hodočašća", koje na europskoj kulturnoj ruti osim Rima i matičnog Loreta veže i čitav niz Gospinih svetišta po cijeloj Europi, o čemu je lanjske godine sačinjen i protokol.
Do sada je u izgradnju vidikovca i Gospina kipa potrošeno oko tri milijuna kuna, zajedno s drugom fazom, ali tek slijedi veliki napor oko gradnje nekih 2900 skalina koje će voditi do vrha u tri ili četiri pravca.
- Treba to iskopati, te skaline, pa ih obući u kamen, dolit, a prvi preliminarni troškovnici govore da bi to koštalo oko 14 milijuna kuna. To ćemo pokušati aplicirati na EU fondove i kroz europsko partnerstvo s drugim loretskim svetištima. Veliki je interes i Primoštenaca, kojima smo za 500 eura donacije ponudili da im ime bude uklesano u stepenicu, jer su Primoštenci tradicionalno jako vezani za štovanje Gospe od Loreta, koja je naša zaštitnica - veli Petrina.
'Primošten u planini'
Iz tog razloga na brdu Gaj ne može biti ni svetište, jer bi u tom slučaju čitav objekt morao biti vlasništvo crkve, a to - navodi Petrina - nije moguće, jer je to vlasništvo Primoštenaca. A ne može biti ni Međugorje, jer nije riječ o mjestu Gospina ukazanja. No, rekli smo već, čudesni su putevi Gospodnji...
- Tko zna, možda će jednog dana i Međugorje zvati "Primošten u planini" - veli primoštenski načelnik, a njegov entuzijazam dijele i svi oni koji se popnu do Gospe na brdu Gaj. Jer, otamo je vidik stvarno rajski, reći će i Ivica Jurić i supruga mu Jadranka, koji su se prvi put popeli gore. Ushićeni su i Ivanka Ćućković i suprug joj Milan, koji su zajedno s Blažom Žutelijom došli iz Rijeke brati u Primošten masline, pa se u predahu popeli pomoliti se Gospi i zahvaliti joj za pogled na svu tu divotu što se prostire pod njezinim skutima.
- Vidio sam ovo na televiziji, ali nije ni upola tako lijepo kao uživo. Ovo je fanatazija - zadivljen je Milan.
Žana Miliša, konobarica u "Tiffanija", primoštenska nevista, veli nam da je onima koji dođu sa strane lipše nego njima domaćima, kojima je stalno pred nosom, a Dario Huljev kaže nam da je čitava priča oko Gospe, njezinog kipa i vidikovca dobrodošla.
- Glavno da se nešto radi i gradi, da se otvaraju perspektive za mlade ljude, da žive i ostaju u Primoštenu. Ode je privilegij živiti, blizu je i Split i Šibenik, a opet mir i tišina, divota. Samo da je malo novaca, i to ne puno, za platiti režije i za popiti kavu u miru - veli Dario.
Očito, Primoštencima je svejedno tko će obnoviti i napuniti hotele, Mađari ili Gospa. Prvi su ih iznevjerili, ufaju se u nebesku zaštitnicu...
Stavit ćemo gore i dva teleskopa, jedan prema Italiji, drugi prema Primoštenu, pa neka uživaju - veli Petrina i pokazuje redom kao na dlanu Vis, Svetac, Jabuku Brusnik s jedne, te Primošten, Šibenik, Vodice, Kornate i Sveti Filip Jakov s druge strane
Biskupija: S tim nemamo veze
Biskupija Šibenik ni na koji način nije povezana sa inicijativom Općine
Primošten oko uređenja pristupa kipu Gospe od Loreta niti je, uostalom,
upućena u taj projekt - doznajemo od mons. Marinka Mlakića, generalnog
vikara Biskupije Šibenik.
- Biskupija, koliko mi je poznato, s tim projektom zaista nema dodirnih
točaka - župnik jest blagoslovio kip na svečanosti otvorenja, no riječ
je o uobičajenom činu blagoslova koji ne implicira nikakvu službenu
povezanost Biskupije s njime. U ovom slučaju Biskupija nije bila
upoznata s projektom, niti je od nje zatražena bilo kakva suglasnost,
niti je riječ o vlasništvu Biskupije... - kazao je mons. Mlakić.