StoryEditor
ŽupanijaKLIMATSKE PROMJENE

Pčelari iz Šibensko-kninske županije u teškoj situaciji: ‘Nekad smo po košnici imali i do 60 kilograma meda, sada 15 do 20‘

Piše Joško Dadić
12. siječnja 2021. - 17:05
Nikolina Vuković Stipaničev/Arhiva/Cropix

Odavno nije bilo ovako loše godine što se tiče prinosa meda - ocjena je više pčelara s kojima smo razgovarali. Ipak, bez obzira na to, cijena meda u Hrvatskoj ne bi se trebala povećati.

Po proizvodnji meda izuzetno su poznati Kijevljani, u općini u Šibensko-kninskoj županiji. Jedan od njih je i Mate Maloča, predsjednik Udruge pčelara Vrisak - Kijevo, inače dragovoljac Domovinskog rata i umirovljeni branitelj. Pčelari udruge "Vrisak" uglavnom pčelare uglavnom sa sjeverne, ali i s južne strane Dinare.

– Što se tiče pčelinje paše, od svibnja do srpnja dobijemo cvjetni med dinarske livade: od majčine dušice, kadulje, ive, dubačca te divlje lukovice. Za med od tih vrsta više puta nagrađivani smo zlatnim plaketama – kaže nam Maloča. Inače, od svibnja do srpnja, članovi udruge "Vrisak" po pčelinjoj zajednici izvrcaju do sedam, osam kila meda. Potom od sredine kolovoza na Dinari počinje cvjetati bijeli i crveni vrisak, pčele ga posjećuju do kraja rujna.

– Kako koje godine, ti prinosi meda variraju, ali bez obzira na sve zadovoljni smo jer je med s ovog podneblja vrhunske kvalitete – ističe Mate Maloča, te dodaje:

Dva vrcanja

– U prosjeku bude po pčelinjoj zajednici oko šest kila. Znači, na tom području godišnje u dva vrcanja imamo oko deset do petnaest kila, opet naglašavam, vrhunskog meda – ističe Mate Maloča, te dodaje kako je područje Dinare "ekološko područje bez zagađivača, čista oaza prirode". Med uglavnom prodaje na kućnom pragu, a za kvalitetan med, kaže, ljudi dolaze iz svih krajeva Hrvatske.

– Nisam od onih koji stalno kukaju. Jer, ako se nečim baviš, onda se tome treba u potpunosti dati. Mi u Udruzi "Vrisak" ne idemo dalje od ovog našeg područja. Naime, nikada nismo išli dalje od Dinare, naše pčele se hrane i odgajaju samo na Dinari – kaže nam Mate Maloča, koji osobno ima sto košnica. Proizvodi dvije vrste meda – ljetni i jesensko-zimski med od vriska.

Našu primjedbu kako se med od vriska smatra pravim lijekom, Maloča potvrđuje.

– Gledajte, med od vriska idealan je za djecu, ali i za one koji imaju bubrežni kamenac, te za one koji pate od respiratornih problema. Nekad smo po košnici imali i do 60 kilograma meda, sada ako imamo 15 do 20 moramo biti zadovoljni. Ponavljam, od kuknjave nema ničeg dobrog. Samo trebamo raditi i ne odustajati – kazuje nam Mate Maloča, koji med najviše plasira s kućnog praga. I tu nema nikakvog problema, jer ljudi znaju kakav med kupuju u Kijevu. Obje vrste meda, inače, koštaju 60 kuna pod kilogramu, kao i prije.

I Mirko Jukić je, kao i Mate Maloča, umirovljenik; bivši je zaposlenik HEP-a Split, a koju godinu prije odlaska u mirovinu počeo se baviti uzgojem pčela i proizvodnjom meda. To je, dakako, intenzivirao s umirovljeničkim danima, zadovoljan što svojim rukama proizvodi tako zdravi proizvod kao što je med, od pčela koje je sam uzgojio.

Vodi pčele u košnicama na paše diljem Hrvatske, od Slavonije, preko Gorskog kotara i Like, pa do sjeverne i srednje Dalmacije, u Bender iznad Knina, te do otoka, najdalje na Vis. Jer, treba i pčele hraniti, i dok još ne krenu na pašu.

– Ove godine prinos je bio jako loš u odnosu na dvije prethodne godine, sve zbog vremenskih neprilika. Primjerice, samo prilikom cvatnje bagrema padala je kiša non-stop. Imam med od bagrema, drače, imam cvjetnog meda. Imao sam jako malo, pedeset do sto kila po vrcanju. Ove godine imao sam oko tristo kila meda sve zajedno. Pa, gdje su dani kada sam imao blizu tone meda? Imao sam blizu stotinu košnica, sada sam spao na pedesetak – kaže nam Mirko Jukić.

Zimovanje na Visu

U prosincu je vrcao nešto meda iz košnica koje je donio s Visa; tu je bilo oko 150 kilograma. Pitamo ga gdje pčele prezimljavaju?

– Zimi su uglavnom na Visu. Baš sam nedavno tamo odvezao košnice. Inače sam ove godinu bio i u Kistanjama, Benderu i u Mazinu, gore u Lici.

Za potpore pčelarske udruge kaže da ih nema, niti ikakvu potporu traži.

- Što imam sam sa sobom, to mi je sve.

Pitamo ga je li točno da ljudi po Hrvatskoj navodno pod med prodaju i marmeladu.

– Ne znam, ja to nemam, a što drugi rade, ne znam. Ono što ja imam, to mi je čisto. Ove godine imao sam nešto meda od bagrema, drače, cvjetnog, a s Visa meda od ružmarina, planike i vrise.

Pčelarima i medarima veliki je problem i to što se klima mijenja.

– Pa, zadnjih godina klima je više saharska, nego mediteranska. Uglavnom, nije više kao što je bilo nekada. Znalo se prije – u travnju pada kiša, zatim nekoliko mjeseci sunca, bogata paša i uspješan prinos meda. Sada se sve promijenilo – kaže Mirko Jukić.

Izdvojeno

24. siječanj 2021 07:01